Šon Pen
Šon Pen | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||
Puno ime | Šon Džastin Pen | ||||||
Datum rođenja | 17. avgust 1960. | ||||||
Mesto rođenja | Santa Monika, Kalifornija, SAD | ||||||
Porodica | |||||||
Supružnik | Madona (1985—1989) Robin Rajt Pen (1996—2010) | ||||||
Veza do IMDb-a | |||||||
|
Šon Džastin Pen (engl. Sean Justin Penn; Santa Monika, 17. avgust 1960) američki je glumac, režiser i scenarista, dobitnik nagrade Oskar za ulogu u filmu Mistična reka iz 2003. i biografskom filmu Milk iz 2008. Važi za jednog od najtalentovanijih i najsvestranijih holivudskih glumaca. Svetsku slavu i uspeh je postigao uspešno balansirajući između snažnih karakternih uloga i finansijski isplativih ostvarenja holivudske „A” produkcije, a stranice svetskih tabloida su punili i detalji iz njegovog burnog privatnog života zbog čega je svojevremeno stekao reputaciju „lošeg dečka” Holivuda. Tokom 2000-ih ističe se kao jedan od najoštrijih kritičara rata u Iraku i američkog predsednika Džordža Buša, a veliku pažnju poklanja i humanitarnim aktivnostima.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Šon Pen je rođen 17. avgusta 1960. godine u Santa Moniki u Kaliforniji. Kao sin poznatog holivudskog reditelja Lea Pena i glumice Ajlin Rajan od najranijih dana pokazuje veliko interesovanje za glumu i film. Tokom srednjoškolskih dana sa svojim prijateljima Čarlijem Šinom, Emilijom Estevezom i Robom Louom snima mnoštvo amaterskih filmova popularnom „super 8” kamerom. Po završetku srednje škole jedno vreme radi kao pomoćnik glumca i reditelja Peta Hinglija, glumi u lokalnom pozorištu i pohađa časove glume.
Zahvaljujući dobrim poslovnim vezama svoga oca Šon Pen se prvi put pojavljuje na televiziji 1974. godine u seriji Mala kuća u preriji, ali tek posle epizodne uloge u tada popularnoj TV seriji Barnabi Džons 1978. godine njegova karijera kreće uzlaznom putanjom. Ubrzo se seli u Njujork gde posle nekoliko TV nastupa i uloga u pozorištu debituje na velikom platnu u filmu Tabs, drami o kadetima koji preuzimaju kontrolu nad vojnom školom, a pažnju javnosti na sebe definitivno skreće ulogom surfera Džefa Spikolija u filmu Fast Times at Rigemonth High 1982. godine. Posle odličnih uloga u filmovima Loši momci (1983) i Racing with Moon (1984) Šon Pen dobija status jednog od najtalentovanijih mladih glumaca u Holivudu. 1985. godine snima uzbudljivi ratni triler The Falcon and the Snowman, a 1986. godine u filmu At Close Range glumi pored svoje majke Ajlin Rajan i brata Krisa Pena.
Penovoj narastajućoj popularnosti u ovom periodu doprinosi i njegov kratak i buran brak sa pop pevačicom Madonom, kojeg su obeležili mnogi skandali i obračuni ovog glumca sa novinarima. Par se zajedno pojavljuje u filmu Šangajsko iznenađenje koji doživljava potpuni neuspeh i smatra se verovatno najlošijim ostvarenjem ovoga glumca. Posle Madoninih optužbi za fizičko maltretiranje brak je okončan 1989. godine, a filmom Boje (1988) u kome glumi pored Roberta Duvala Šon Pen vraća svoj donekle poljuljan ugled kod filmskih kritičara. Već naredne godine ostvaruje jednu od svojih najupečatljivijih uloga u karijeri u filmu Brajana de Palme Žrtve rata, glumeći oficira američke vojske koji učestvuje u silovanju i ubistvu vijetnamske devojke. 1990. godine snima film State of Grace u kome glumi policajca na tajnom zadatku koji pokušava da se infiltrira u bandu irskih kriminalaca u kraju u kome je odrastao i prvi put se na filmu pojavljuje pored svoje buduće supruge, glumice Robin Rajt.
I pored velikog uspeha Pen odlučuje da napravi pauzu u glumačkoj karijeri kako bi se intenzivnije posvetio pisanju i režiji. 1991. godine režira svoj prvi film The Indian Runner, priču o dva brata na suprotnim stranama zakona, za koji je inspiraciju pronašao u pesmi Brusa Springstina Highway Patrolman. Kako bi obezbedio novac za svoje naredne filmove, Pen se vraća na filmsko platno. 1993. godine glumi korumpiranog advokata u filmu Karlitov put Brajana DePalme, a zarađeni novac koristi za snimanje svog drugog filma Čuvar Prelaza sa Džekom Nikolsonom u glavnoj ulozi 1995. godine. Iste godine ostvaruje jednu od svojih najprepoznatljivijih uloga; u filmu Tima Robinsa Mrtav čovek hoda koji se bavi problemom smrtne kazne u Americi tumači lik osuđenika na smrt koji se očekujući izvršenje kazne sprijateljuje sa časnom sestrom koju glumi Suzan Sarandon. Ova uloga mu donosi prvu nominaciju za nagradu Oskar u karijeri.
Tokom 1997. godine pojavljuje se u tri značajna filmska naslova. U filmu Nika Kasavedesa glumi mentalno nestabilnog gubitnika koji pokušava da ponovo osvoji ljubav bivše supruge i dobija nagradu za najboljeg glumca na prestižnom filmskom festivalu u Kanu, a pojavljuje se i u filmovima Dejvida Finčera Igra i U-turn Olivera Stouna. Naredne godine igra u povratničkom filmu Terensa Malika Tanka crvena linija, a u čast svog preminulog oca postaje član prestižne glumačke škole Aktors studio i snima filmsku verziju pozorišne predstave Hurlyburly. Za ulogu genijalnog ali neodgovornog džez gitariste sklonog alkoholu u filmu Vudija Alena Sweet and Lowdown osvaja svoju drugu nominaciju za nagradu „Oskar”.
Tokom 2000. i 2001. godine pojavljuje se u filmovima Gore u vili reditelja Filipa Hasa, zatim u biografskoj priči o životu kubanskog pesnika Rejnalda Arenasa Pre nego što padne noć i Težina vode rediteljke Ketrin Badželov, da bi se kao reditelj ponovo okušao u filmu Zakletva sa Džekom Nikolsonom u glavnoj ulozi sa kojim postiže solidan uspeh. Posle pojavljivanja u jednoj epizodi hit serije Prijatelji 2001. godine, Šon Pen snima film Zovem se Sem u kome glumi oca ometenog u razvoju koji pokušava da se izbori za starateljstvo nad svojom ćerkom i za ovu ulogu biva treći put nominovan za nagradu „Oskar”. Konačno, uloga Džimija Markama, oca obuzetog besom koji želi da osveti smrt svoje ćerke, u filmu Mistična reka Klinta Istvuda donosi mu nagradu Oskar 2003. godine i nagradu "Zlatni globus" za najbolju dramsku ulogu. Iste godine Šon Pen briljira i u filmu 21 gram meksičkog reditelja Alehandra Inuretua. 2004. godine snima film Ubistvo Ričarda Niksona u kome glumi Sema Bjuka, emocionalno i socijalno poremećenog propalog prodavca nameštaja koji umislivši da je poslednji pošteni Amerikanac planira napad na Belu Kuću, a 2005. godine glumi u političkom trileru Sidnija Polaka Prevodilac pored Nikol Kidman.
Humanitarni rad
[uredi | uredi izvor]Pored sjajne glumačke karijere Šon Pen je poslednjih godina poznat i po svom političkom angažovanju i humanitarnom radu. Posle ulaska SAD u rat protiv Iraka 2002. godine, Pen se istakao kao jedan od najoštrijih kritičara politike američkog predsednika Džordža Buša i rata u Iraku. Pošto je posetio Irak i obišao škole, bolnice i siromašna predgrađa Bagdada[1] Pen je zakupio stranicu u dnevnom listu Vašington Post za 56.000 američkih dolara i uputio otvoreno pismo predsedniku Džordžu Bušu u kome ga kao otac dvoje dece i sin ratnog vojnog veterana poziva da odustane od daljeg vojnog angažovanja američkih trupa u Iraku.[2][3] Javne nastupe koristi da iskaže svoje nezadovoljstvo aktuelnom američkom politikom zbog „dekonstrukcije civilnih sloboda” i „pojednostavljujućeg i zapaljivog pogleda na dobro i zlo”. U više navrata je pozvao Buša da podnese ostavku. Zbog svog antiratnog stava trpio je mnoge kritike od strane medija koji su ga optuživali za nedostatak patriotizma i solidarnosti sa američkim vojnicima. U svojstvu novinara časopisa San Francisco Hronicle u više navrata je posetio Irak i pisao o problemima iračkog naroda i američkih vojnika u Iraku u svojim reportažama u časopisu, a posetio je i Iran[4] i Venecuelu gde se upoznao sa venecuelanskim predsednikom Hugom Čavezom.[5][6] Svoje političke stavove Pen iznosi i u svojim filmskim ostvarenjima, pa je tako učestvovao u međunarodnom dokumentarnom filmu, delu više različitih autora, koji se bavi terorističkim napadima na Ameriku 11. septembra po nazivu 11'9" 1. septembar 11.
U septembru 2005, Pen je lično učestvovao u pomaganju žrtvama uragana Katrina u Nju Orleansu, u Luizijani. Lično je učestvovao u spasavanju mnogih ljudi.[7] Jedan od njih, sedamdesettrogodišnji Džon Braun, je sestri poručio preko telefona: „Pogodi ko je došao i izvukao me iz kuće? Šon Pen, glumac. Momci su bili stvarno fini.”. Pen je potom spasiocima poklonio nepoznatu sumu novca da ih zbrinu, a zatim odveo nekoliko ugroženih u bolnicu. Pena podržava profesor istorije na Univerzitetu u Tulanu i arhivski istoričar Daglas Brinkli. Njih dvojica su dali direktan intervju 2. septembra 2005, prljavi, mokri i iscrpljeni, i objasnili trenutnu situaciju komentarišući da su pomoć i resursi koje je država poslala bili „oko jedne petine” onoga koliko je bilo potrebno.
Dana 7. januara 2006, Pen je bio specijalni gost foruma čiji je domaćin bila stranka Američki progresivne demokrate. Pridružio mu se pisac i kritičar Normon Solomon, kandidat za kongres iz stranke progresivnih demokrata Čarls Braun i aktivistkinja Sindi Šinan. Ovom forumu u Sakramentu, u Kaliforniji, čiji je naziv bio „Izlaz iz Iraka”, prisustvovalo je oko 200 gostiju. Program je vodio Bil Dursten, predsednik Sakramentovog odeljka organizacije Lekara za socijalnu odgovornost. Forum je održan u holu Međunarodne unije radničkih sindikata i cilj mu je bio da promoviše antiratni pokret za prekid rata u Iraku. Progresivni aktivisti, vođe Demokratske stranke i drugi su se skupili da prikažu nestrpljenje i frustraciju američkim učešćem u ratu u Iraku.
Privatni život
[uredi | uredi izvor]Privatni život Šona Pena dolazi u centar interesovanja medija po obelodanjivanju njegove veze sa pop pevačicom Madonom. Par se upoznao na snimanju Madoninog spota za pesmu Material Girl i venčao se u avgustu 1985. godine. Od samog početka brak su pratili mnogi skandali i Penovi obračuni sa novinarima, a zbog jednog od tih napada proveo je u državnom zatvoru u Los Anđelesu 32 dana.[8] Brak je okončan 1989. godine nakon nekoliko priča objavljenih u tabloidima kako Pen fizički maltretira Madonu.[9] Već naredne godine upoznaje svoju drugu suprugu, glumicu Robin Rajt sa kojom ima dvoje dece, ćerku Dilan Frensis i sina Hopera Džeka koji je ime dobio po Šonovim dobrim prijateljima Denisu Hoperu i Džeku Nikolsonu. Prve godine njihovog zajedničkog života bile su veoma burne, obeležene mnogim svađama i pomirenjima dobrim delom zbog Šonovog naprasnog karaktera i problema sa alkoholom. Posle požara 1993. godine u kome je izgorela njihova porodična kuća Pen je jedno vreme živeo u kamp prikolici na svom imanju i u ovom periodu par je bio na korak do definitivnog razlaza, a mediji su špekulisali o vezi ovog glumca sa manekenkom El Makferson. Ipak par se venčao 1996. godine pošto je Šon definitivno prestao da pije i u narednom periodu zajedno se pojavljuju u nizu filmskih ostvarenja. Šon Pen se godinama družio sa zagonetnim rediteljem Terensom Malikom koga je često posećivao u Austriji, a bio je dobar prijatelj i sa kontroverznim Čarlsom Bukovskim kome je posvetio svoj film Čuvar prelaza.
Filmografija
[uredi | uredi izvor]Uloge Šona Pena
| ||||
Godina |
Srpski naziv |
Izvorni naziv |
Uloga |
Napomena
|
---|---|---|---|---|
1981. | Taps | |||
1982. | Pobuna na vojnoj akademiji | Fast Times at Ridgemont High | ||
1983. | Summerspell | |||
1983. | Loši momci | Bad Boys | ||
1984. | Crackers | |||
1984. | Trka s mesecom | Racing with the Moon | ||
1985. | Soko i Sneško Belić | The Falcon and the Snowman | ||
1986. | At Close Range | |||
1986. | Šangajsko iznenađenje | Shanghai Surprise | ||
1988. | Cool Blue | |||
1988. | Boje nasilja | Colors | ||
1988. | Suđenje u Berlinu | Judgment in Berlin | ||
1989. | Žrtve rata | Casualties of War | ||
1989. | Mi nismo anđeli | We're No Angels | Džim | |
1990. | Stanje milosti | State of Grace | Teri Nunan | |
1991. | The Indian Runner | |||
1992. | Cruise Control | |||
1993. | Karlitov put | Carlito's Way | Dejvid Klajnfeld | |
1995. | Čuvar prelaza | The Crossing Guard | ||
1995. | Mrtav čovek hoda | Dead Man Walking | ||
1997. | Voljeni | Loved | ||
1997. | Ona je predivna | She's So Lovely | ||
1997. | Potpuni zaokret | U Turn | Bobi Kuper | |
1997. | Igra | The Game | Konrad van Orton | |
1997. | Hugo Pool | |||
1998. | Loved | |||
1998. | Četvorica veličanstvenih | Hurlyburly | ||
1998. | Tanka crvena linija | The Thin Red Line | ||
1999. | Biti Džon Malkovič | Being John Malkovich | ||
1999. | Sweet and Lowdown | |||
2000. | Afera Vila | Up at the Villa | ||
2000. | Pre no što padne noć | Before Night Falls | ||
2000. | Težina vode | The Weight of Water | ||
2001. | The Pledge | |||
2001. | Zovem se Sem | I Am Sam | Sem Doson | |
2003. | Kad ima ljubavi | It's All About Love | ||
2003. | Mistična reka | Mystic River | Džimi Markum | |
2003. | 21 gram | 21 Grams | Pol Rivers | |
2004. | Ubistvo Ričarda Niksona | The Assassination of Richard Nixon | ||
2005. | Prevodilac | The Interpreter | ||
2006. | Svi kraljevi ljudi | All the King's Men | ||
2008. | Milk | Milk | Harvi Milk | |
2016. | Angry Birds film | The Angry Birds Movie | Terens (glas) | |
2019. | Angry Birds film 2 | The Angry Birds Movie 2 | Terens (glas) |
Poznati glumci sa kojima je sarađivao
[uredi | uredi izvor]- Nikol Kidman (The Interpreter)
- Al Pačino (Karlitov put)
- Entoni Hopkins (All the King's Men)
- Tim Robins (Mistična reka)
- Adrijen Brodi (The Thin Red Line)
- Majkl Daglas (The Game)
- Dženifer Lopez (U Turn)
- Džon Travolta (She's So Lovely, The Thin Red Line)
- Robert Duval (Colors)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ World Socialist Web Site, „Američki glumac Šon Pen posećuje Bagdad”. Pristupljeno 30. 4. 2013.
- ^ Artists Networkd of Refuse & Resist!, „Umetnik na mirovnoj misiji” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. septembar 2007). Pristupljeno 30. 4. 2013.
- ^ Canadian centres for teaching peace, „Otvoreno pismo Šona Pena Džordžu Bušu” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. septembar 2007). Pristupljeno 30. 4. 2013.
- ^ SFGate, „Šon Pen u Iranu” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. jun 2012). Pristupljeno 30. 4. 2013.
- ^ AOL vesti, „Čavez odmara sa Šonom Penom” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. mart 2009). Pristupljeno 30. 4. 2013.
- ^ Vašington Post, „Čavez hvali Šona Pena”. Pristupljeno 30. 4. 2013.
- ^ EOnline, „Denzel Vošington”. Pristupljeno 30. 4. 2013.
- ^ BBC News, „Šon Pen — pobunjenik uz aplauz”. Pristupljeno 30. 4. 2013.
- ^ FilmSpot, „Biografija Šona Pena”[mrtva veza]. Pristupljeno 30. 4. 2013.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Šon Pen na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- YahooMovies
- Biografija
- Fotografije
- Poseta Iranu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. jun 2012)
- Pismo Džordžu Bušu
- Rođeni 1960.
- Američki glumci
- Američki reditelji
- Američki scenaristi
- Dobitnici nagrade Oskar za najboljeg glumca u glavnoj ulozi
- Dobitnici nagrade Zlatni globus
- Dobitnici nagrade Satelit
- Dobitnici nagrade Srebrni medved
- Dobitnici Volpi pehara
- Dobitnici nagrade Sezar
- Dobitnici Nagrade Bostonskog društva filmskih kritičara
- Jevreji u Sjedinjenim Američkim Državama
- Predsednici žirija Filmskog festivala u Kanu