Knut Veliki
Knut Veliki | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 994.[1][2] |
Mesto rođenja | Shaftesbury, Engleska |
Datum smrti | 12. novembar 1035.40/41 god.) ( |
Mesto smrti | Šaftsberi, Engleska |
Porodica | |
Supružnik | Elfgifa od Northemptona, Ema od Normandije |
Potomstvo | Svein Knutsson, Harold I od Engleske, Hartaknut, Gunhilda of Denmark |
Roditelji | Sven Rašljobradi Sigrid the Haughty |
Dinastija | Knitlinga |
Kralj Danske | |
Period | 1016—1035 |
Prethodnik | Harald II Danski |
Naslednik | Hartaknut[1] |
Kralj Engleske | |
Period | 1014—1035. |
Prethodnik | Edmund II |
Naslednik | Harold I od Engleske |
Kralj Norveške | |
Period | 1028—1035. |
Prethodnik | Ulav II |
Naslednik | Magnus Dobri |
Knut Veliki (994/995—12. novembar 1035)[3] je bio kralj Engleske (1014—1035), kralj Danske (1016—1035), kralj Norveške (1028—1035) i guverner Šlesviga i Pomeranije.[1]
Sa ocem učestvuje u invaziji i osvajanju Engleske
[uredi | uredi izvor]Otac mu je bio kralj Danske Sven Rašljobradi, a majka je bila ćerka od poljskog kneza Mješka I.
Imao je manje od dvadeset godina kada je pratio svog oca Svena Rašljobradog u invaziji Engleske 1013. godine. Dok je kralj Sven Rašljobradi osvajao i osvojio Englesku, Knut Veliki je komandovao ostatkom vojske u Gejnborou.
Nakon izdaje povlači se u Dansku
[uredi | uredi izvor]Nakon nagle smrti kralja Svena Rašljobradog februara 1014, danska vojska proglašava Knuta Velikog kraljem. Međutim plemićka skupština odbija da ga prihvati i umesto toga glasaju za poraženog kralja Etelreda II, koji je bio u Normandiji. Etelred II je sakupio vojsku, koja je prisilila Knuta Velikog da odjedri natrag u Dansku sa ostatkom vojske. Pri povratku je Knut Veliki mučio taoce, koje je njegov otac prikupio od lokalnog plemstva kao garanciju, da ga plemstvo neće izdati. Mučenjem talaca Knut Veliki je poslao snažnu poruku svim verolomnim.
U Danskoj traži da vlada zajedno sa bratom
[uredi | uredi izvor]Stariji brat Knuta Velikog, Harald II postao je kralj Danske 1014. godine. Knut je tražio da zajedno dele tron, što je Harald odbio, ali obećao će Knutu pomoći u osvajanju Engleske, ako ne bude više polagao prava na danski tron. Knut je pristao, a zapravo je čekao svoj trenutak nakon osvajanja Engleske.
Osvajanje Engleske
[uredi | uredi izvor]Knut Veliki je krenuo ljeta 1015. sa velikom vojskom od 10.000 ljudi na Englesku. Pridružuje mu se deo Norvežana, Danaca i plaćenici. Iskrcali su se u Veseksu, koji su brzo zauzeli. Sa svojom flotom je aprila 1016. doplovio Temzom i započeo je opsadu Londona. Engleski kralj Etelred II je umro tokom opsade, a novi kralj je postao Edmund II. Edmund II je napustio London sa namerom da skupi vojsku, koja bi oslobodila London opsade.
Knut Veliki ga je presreo i porazio. Edmund II i Knut Veliki su se dogovorili da podele kraljevstvo, ali rana Edmundova smrt novembra 1016. ostavlja celo kraljevstvo u rukama Knuta Velikoga. Proglašen je kraljem januara 1017. godine.
Da bi sprečio buduće napade iz Normandije od strane Edvarda Ispovednika i da bi se povezao sa svrgnutom engleskom kraljevskom linijom, Knut se ženi sa Etelredovom udovicom.
Kralj Engleske
[uredi | uredi izvor]Kao kralj Engleske kombinovao je engleske i danske institucije i osoblje. Mučenje talaca koje je izveo 1014. nije uopšte bilo karakteristično za njegovu vlast. Podelio je zemlju 1017. na četiri velike grofovije: Veseks, Mersija, Istočna Anglija i Nortumbrija. Zadnji danak (danski danak - Danegeld) je plaćen 1018. godine. Osećao se sigurnim i poslao je invazionu flotu natrag u Dansku.
Vratio je pređašnje zakone i reformisao ih. Inicirao je mnoštvo novih zakona i proklamacija. Stvorio je novi kovani novac, koji je bio iste težine, kao onaj u upotrebi u Danskoj i Skandinaviji. Time je bitno unapredio trgovinu Engleske, čija ekonomija je bila u padu zbog razdoblja nereda.
Kralj Danske i Norveške
[uredi | uredi izvor]Nasledio je svog brata 1018. (ili 1019) kao kralj Danske, a svog rođaka Ulfa Jarla je postavio da vlada u njegovo ime Danskom. Odsustvo kralja Danske koriste švedski i norveški kralj pa napadaju Dansku. Ulf Jarl se takođe pokazao nelojalnim. Bio je staratelj Hardeknuta, sina Knuta Velikog. Pošto je Knut stalno bio odsutan Ulf Jarl je nagovorio Dance da izglasaju da je Hardeknut kralj, a to zapravo znači da je Ulf Jarl de facto kralj. Ulf Jarl pomaže Knutu Velikom da poraze Šveđane i Norvežane.
Knut Veliki nije mogao oprostiti Ulfu Jarlu nelojalnost, pa ga navodno ubija na Božić 1026. godine.
Pomoću flote od 50 brodova iz Engleske, Knut Veliki je 1028. osvojio Norvešku. Službeno je krunisan na saboru u Trondhajmu. Njegova titula je postala "Kralj cele Engleske, Danske, Norveške i dela Švedske". Njegov pokušaj vladanja Norveškom pomoću konkubine i sina završio je pobunom i ponovnom uspostavom prijašnje norveške dinastije.
Nemački kralj i car Konrad II bio je u prijateljskim odnosima sa Knutom Velikim. Konradov mlađi sin Henrik III, car Svetog rimskog carstva se oženio Knutovom ćerkom, a car Konrad II je dao Knutu Velikom Šlesvig i Pomeraniju na upravljanje. Pomeranija je možda bila Knutov feud, jer je Boleslav Hrabri poslao svoju vojsku da pomogne Knutu u osvajanju Engleske.
Odnosi sa crkvom
[uredi | uredi izvor]Teško je zaključiti da li je Knut Veliki bio zaista privržen crkvi zbog duboko religioznih osećaja ili mu je to bilo puko sredstvo u ostvarivanju političke moći. Knut je bio hrišćanski monarh, ali njegova vojska koja je osvajala Englesku bila je uglavnom paganska, tako da je bio tolerantan prema paganima.
Popravio je i obeštetio sve crkve i manastire, koje je njegova paganska vojska opljačkala. Osnovao je i brojne nove crkve i predao je brojne darove i relikvije crkvi.
Smatrali su ga mudrim i uspešnim vladarem Engleske. Pošto su istoriju tada pisali uglavnom ljudi iz crkve ili monasi, to bi mogla biti iskrivljena slika zbog njegovih zasluga za crkvu. Ipak doneo je Engleskoj dve decenije mira i prosperiteta.
Porodično stablo
[uredi | uredi izvor]8. Gorm Stari | ||||||||||||||||
4. Harald Plavozubi | ||||||||||||||||
9. Tira Danska | ||||||||||||||||
2. Sven I Rašljobradi | ||||||||||||||||
5. Gyrid of Sweden | ||||||||||||||||
1. Knut Veliki | ||||||||||||||||
3. Sigrid the Haughty | ||||||||||||||||
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v Weir, Alison (1989). Britain's Royal Families. Vintage. str. 30. ISBN 9780099539735.
- ^ Somerville & McDonald 2014, str. 435.
- ^ "Cnut". Collins English Dictionary.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka. Beograd.
- Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio.
- Encyclopedia Britannica.
- Adam of Bremen (1917), Gesta Hammaburgensis ecclesiae pontifificum, or History of the Archbishops of Hamburg-Bremen. English translation by F. J. Tschan., Hamburg: Hahnuni
- Bartlett, W. B. (2016). King Cnut and the Viking Conquest of England 1016. Amberley. ISBN 978-1-4456-4592-6.
- Bolton, Timothy (2017). Cnut the Great. New Haven, USA: Yale University Press. ISBN 978-0-300-20833-7.
- Campbell, Alistair, ur. (1998), Encomium Emmae Reginae, London: Cambridge University
- Coke, Sir Edward; Hargrave, Francis (1853). The First Part of the Institutes of the Laws of England, Or, A Commentary Upon Littleton: Not the Name of the Author Only, But of the Law Itself. Robert H. Small.
- Ellis, P. B. (1993), Celt & Saxon, Suffolk: St. Edmundsbury Press
- Forte, Angelo; Oram, Richard D.; Pedersen, Frederik (2005). Viking Empires. Cambridge: University Press. ISBN 978-0-521-82992-2.
- Frank, R. (1999), „King Cnut in the verse of his skalds”, Ur.: Alexander R. Rumble, The Reign of Cnut: King of England, Denmark and Norway, London: Leicester University Press, ISBN 0-7185-0205-1
- Graham-Campbell, James; Hall, Richard; Jesch, Judith; Parsons, David N (2016). Vikings and the Danelaw. Oxbow Books. ISBN 978-1-78570-455-0.
- Greenaway, Diana, ur. (1996). Henry, Archdeacon of Huntingdon, Historia Anglorum The History of the English People (na jeziku: latin i engleski). Oxford, UK: Clarendon Press. ISBN 978-0-19-822224-8.
- Hudson, B. T. (1994), Knutr & Viking Dublin, Scandinavian Studies
- Jones, Gwyn (1984), A History of the Vikings (2nd izd.), Oxford: Oxford University Press, ISBN 0-19-285139-X
- Keynes, Simon (8. 10. 2009). „Æthelred II [Ethelred; known as Ethelred the Unready] (c. 966x8–1016), king of England”. Oxford Dictionary of National Biography (online izd.). Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/8915. (Subscription or UK public library membership required.)
- Lawson, M. K. (2004), Cnut: England's Viking King (2nd izd.), Stroud: Tempus, ISBN 0-7524-2964-7
- Lawson, M. K. (2013). „Cnut [Canute] (d. 1035)”. Oxford Dictionary of National Biography (online izd.). Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/4579. (Subscription or UK public library membership required.)
- McGettigan, Darren (2013). The Battle of Clontarf: Good Friday 1014. Dublin: Four Courts Press. ISBN 9781846823848.
- Ní Mhaonaigh, Máire (2018). „Perception and Reality: Ireland c.980–1229”. Ur.: Smith, Brendan. The Cambridge History of Ireland. Cambridge: Cambridge University Press.
- Olsen, Olaf (1992). „Christianity & Churches”. Ur.: Else Roesdahl; David Mackenzie Wilson. From Viking to Crusader: The Scandinavians and Europe, 800–1200. Random House. ISBN 978-0-8478-1625-5.
- Ranelagh, John O'Bernie (2001), A Short History of Ireland, Cambridge: Cambridge University Press, ISBN 0-521-46944-9
- Reed, Alan (2015). King Edgar: A Life of Regret. WestBow Press. ISBN 978-1-5127-1898-0.
- Richards, Mary P. (2010). „I-II Cnut: Wulfstan's Summa?”. Ur.: Stefan Jurasinski; Lisi Oliver; Andrew Rabin. English Law Before Magna Carta: Felix Liebermann and 'Die Gesetze der Angelsachsen'. Medieval Law and Its Practice. 8. Leiden: Brill. str. 137—156. ISBN 9789004187573. doi:10.1163/ej.9789004187566.i-330.31.
- Sawyer, P. (1997), The Oxford Illustrated History of the Vikings (1st izd.), Oxford: Oxford University Press, ISBN 0-19-820526-0
- Snorri Sturluson (1990), Heimskringla, or The Lives of the Norse Kings. English translation by Erling Monsen & A. H. Smith., Mineola, New York: Dover Publications, Inc., ISBN 0-486-26366-5
- Somerville, Angus A.; McDonald, R. Andrew (2014). The Viking Age: A Reader, Second Edition. University of Toronto Press. ISBN 978-1-4426-0870-2.
- Stafford, Pauline (2004). „Ælfgifu [Ælfgifu of Northampton] (fl. 1006–1036)”. Oxford Dictionary of National Biography. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-861412-8. doi:10.1093/ref:odnb/180. Pristupljeno 24. 4. 2021. (subscription or UK public library membership required)
- Stenton, Frank (1971). Anglo-Saxon England. Oxford: Clarendon Press. ISBN 978-0-19-821716-9.
- Swanton, Michael, ur. (1996), The Anglo-Saxon Chronicle, New York: Routledge, ISBN 0-415-92129-5
- Thietmar (1962). Chronik: Chronicon.; Neu übertragen und erläutert von Werner Trillmich. Darmstadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft
- Townend, Matthew (2012). „(Introduction to) Sigvatr Þórðarson, Knútsdrápa.”. Ur.: Whaley, Diana; Townend, Matthew. Poetry from the Kings' Sagas 1: From Mythical Times to c. 1035. Skaldic Poetry of the Scandinavian Middle Ages 1. Turnhout: Brepols. str. 651—663. ISBN 978-2-503-51896-1.
- Trow, M. J. (2005), Cnut – Emperor of the North, Stroud: Sutton, ISBN 0-7509-3387-9
- William of Malmesbury (1998), Gesta Regnum Anglorum. English translation by R.A.B. Mynors, Oxford: Clarendon Press
- Bain, Robert Nisbet (1911). „Canute”. Ur.: Chisholm, Hugh. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 5 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 221—222.
- Barlow, Frank (1979) [1963]. The English Church, 1000–1066 (2nd izd.). London: Longman.
- Bolton, Timothy (2009). The Empire of Cnut the Great: Conquest and the Consolidation of Power in Northern Europe in the Early Eleventh Century. The Northern World Nw; North Europe and the Baltic C. 400 – 1700 Ad; Peoples, Economies and Cultures. The Northern World. North Europe and the Baltic c. 400–1700 A.D.: Peoples, Economies and Cultures, volume 40. Leiden: Brill. ISBN 978-90-04-16670-7. ISSN 1569-1462.
- Hudson, B. T. (1992). „Cnut and the Scottish Kings”. The English Historical Review. 107 (423): 350—60. doi:10.1093/ehr/cvii.423.350.
- Mack, Katharine (1984). „Changing Thegns: Cnut's Conquest and the English Aristocracy”. Albion. 16 (4): 375—87. JSTOR 4049386. doi:10.2307/4049386.
- Rumble, Alexander R., ur. (1994). The Reign of Cnut: King of England, Denmark and Norway. Studies in the early history of Britain. London: Leicester UP.
- Scandinavica, An International Journal of Scandinavian Studies, (2018) 57 (1):, issue on 'Remembering Cnut the Great',
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Šablon:PASE
- Canute (Knud) The Great – From Viking warrior to English king
- Vikingworld (Danish) – Canute the Great (Knud den Store)