Пређи на садржај

Sjargej Šupa

С Википедије, слободне енциклопедије
Sjargej Šupa
Датум рођења(1961-10-02)2. октобар 1961. (63 год.)
Место рођењаМинск

Sjargej Šupa (2. oktobar 1961) je beloruski filolog, prevodilac, novinar i javna ličnost.

Biografija

[уреди | уреди извор]

Diplomirao je Minski državni institut za strane jezike (danas Minski državni lingvistički univerzitet) (1983) [1]. Postdiplomske studije je nastavio u Lingvističkom Institutu Beloruske Akademije nauka (1985-1987). Radio je kao urednik izdavačke kuće "Mastackaja litaratura" (srp. Umetnička književnost) (1987-1991).

Godine 1991. se preseljava u Viljnus i priključuje se redakciju novina "Naša Niva", obnovljenih beloruskuh novina [1] [2] gde je radio kao urednik i prevodilac [2]. Godine 1995. upisuje doktorske studije na Vilnjuskom univerzitetu sa projektom disertacije Tekstologija biblijskih prevoda Františka Skorine [1]. Od 1995 godine je saradnik beloruskog servisa" Radio Slobodna Evropa (Prag) [1] [2]. U periodu 1999—2001 godinama bio je urednik radija "Baltički talasi.[1]

Delatnost

[уреди | уреди извор]

Bio je jedan od najaktivnijih učesnika nacionalno-demokratskog pokreta osamdesetih godina u sovetskoj Belorusiji. Zajedno sa filologom Ljavonom Barščeuskim pokrenuli su 1986. godine neformalni savez beloruskih prevodilaca Vavilon, čiji je Šupa bio prvi predsednik do 1991 godine. Učestvao je u omladinskom književnom društvu Ovdašni (bel. "Тутэйшыя", aluzija na nekadašnji termin, koji su koristili stanovnici Belorusije za svoju samoidentifikaciju u carskoj Rusiji), čiji su članovi bili pisac Adam Globus i pesnik Anatolj Sis.

Tečno govori engleski, litvanski, portugalski, poljski, francuski, hrvatski i češki jezik, služi se nemačkim, estonskim i hebrejskim jezicima, kao i starogrčkim, starohebrejskim i latinskim.

Poznat je u Belorusiji kao prevodilac nekih od delova Prospera Merimea [2], Gi de Mopasana[2], Edgara Alana Poa[2], Horhea Luisa Borhesa[2], Etgara Kereta[2], Milorada Pavića[2], Milenka Jergovića, Džejmsa Džojsa[2], Džordža Orvela.[1]

Bavi se problematikom i metodologijom prevoda biblijskih tekstova na beloruski jezik, preveo je Knjigu proroka Jone.[3].

Urednik je i izdavač zbirke dokumenta " Arhivi Beloruske narodne republike (1998)[1][2][4]. Autor je knjige Putovanje u BNR.

Bavi se takođe uređivanjem tekstova beloruskog pisca Aljherda Bahareviča.

Reference

[уреди | уреди извор]
  1. ^ а б в г д ђ е Кто есть кто 2003.
  2. ^ а б в г д ђ е ж з и ј Перакладчыкі: ПрайдзіСвет 2009.
  3. ^ Шупа С. Кніга прарока Ёны / Раздатачны матэрыял да дакладу аўтара «Кніга прарока Ёны. Выпрацоўка алгарытмаў працы над перакладам» // ІІІ Міжнародны Кангрэс даследчыкаў Беларусі. Секцыя 12, Панэль 12В.2. — Коўна (Літва), 11-13.10.2013.
  4. ^ Архівы Беларускай Народнай Рэспублікі: У 2-х кн. / Склад. С. Шупа. — Вільня — Нью-Ёрк — Менск — Прага: Беларускі інстытут навукі і мастацтва. Таварыства беларускага пісьменства, 1998. — 1721 с.

Literatura

[уреди | уреди извор]
  • Бабілён // Дэмакратычная апазыцыя Беларусі: 1956—1991. Пэрсанажы і кантэкст. — Мн.: Архіў Найноўшае Гісторыі, 1999. — ISBN 985-6374-08-1
  • Сяргей Шупа. Сапраўдны пераклад — гэта пераклад прозы // ПрайдзіСвет: часопіс перакладной літаратуры [Электронны рэсурс] — Мн., 20.11.2009 — Дата доступу 25.10.2015
  • Тутэйшыя // Дэмакратычная апазыцыя Беларусі: 1956—1991. Пэрсанажы і кантэкст. — Мн.: Архіў Найноўшае Гісторыі, 1999. — ISBN 985-6374-08-1


Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sjargej_Šupa&oldid=28525123”