Azepan
| |
| |
| Nazivi | |
|---|---|
| IUPAC naziv
azepan
| |
| Drugi nazivi
Heksahidroazepin
| |
| Identifikacija | |
3D model (Jmol)
|
|
| ChEBI | |
| ChemSpider | |
| ECHA InfoCard | 100.003.524 |
| |
| Svojstva | |
| C6H13N | |
| Molarna masa | 99,18 g·mol−1 |
| Gustina | 0,825 g/cm3 |
| Tačka ključanja | 142.666 °C |
| Opasnosti | |
| Tačka paljenja | 18.333 °C |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
 verifikuj (šta je   ?)
| |
| Reference infokutije | |
Azepan je zasićeno sedmočlano heterociklično jedinjenje sa jednim atomom azota. Atom azota je u poziciji prstena 1.[3][4]
Kaprolaktam je dobro poznat derivat azepana.
Vidi još
[уреди | уреди извор]Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ Katritzky A.R.; Pozharskii A.F. (2000). Handbook of Heterocyclic Chemistry (Second изд.). Academic Press. ISBN 0080429882.
- ^ Hardman JG, Limbird LE, Gilman AG (2001). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (10. изд.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071354697. doi:10.1036/0071422803.
