Prijeđi na sadržaj

Inkontinencija mokraće

Izvor: Wikipedija
Klasifikacija i vanjske poveznice
MeSH D014549 Uredi na Wikipodatcima

Inkontinencija mokraće ili urinarna inkontinencija je nemogućnost kontroliranja mokrenja, tj.zadržavanja mokraće, koja se očituje u rasponu od povremenog »bježanja« mokraće do potpune nemogućnosti zadržavanja mokraće.

Češća je pojava kod starijih osoba, posebice žena, ali i mlađih nakon poroda Noćna inkontinencija je povezana s nedozrelim dijelom živčanog sustava koji služi kao kontrola mokrenja. Kod djece se mogu naći simptomi inkontinencije, no to je sasvim normalno u tim godinama rasta jer to nije inkontinencija već neistreniranost mjehura. Ali to naravno ne isključuje mogućnost da djeca ne mogu dobiti inkontinenciju. Ona kod djece može biti udružena s infekcijama, malformacijama mokraćnog trakta, neurološkog sustava, te ozljedama kralješnice. Inkontinencija može biti uzrokovana stresom, tako i drugim psihološkim uzrocima kao i mentalnom konfuzijom, nedovoljnim kretanjem, konzumiranjem alkohola, kave, cigareta (pogotovo uz pušački kašalj), prevelikim unosom tekućine, te posljedicom uzimanja nekih ljekova kao što su antidepresivi, diuretici, antikolinergici.

Fiziologija

[uredi | uredi kôd]

Proces mokrenja uključuje dvije faze:

  1. fazu punjenja i spremanja, kada se mjehur puni mokraćom iz bubrega
  2. fazu pražnjenja, odnosno mokrenja.

Istezanjem stijenke, mokraćni mjehur prilagođava se volumenu mokraće bez značajnijeg porasta tlaka unutar lumena. Prvi osjećaj nagona na mokrenje nastaje uz količinu od oko 150-200 ml mokraće u mjehuru. Zdrava osoba prosječno može zadržati oko 350 do 550 ml mokraće. Pražnjenje mjehura ovisno je o sposobnosti mišića mjehura (detruzora) da, u koordinaciji s opuštanjem mišića zatvarača (sfinktera), izbaci mokraću iz mjehura.

Tipovi urinarne inkontinencije

[uredi | uredi kôd]

Najčešći tipovi inkontinencije, s obzirom na uzrok, jesu:

  • stresna (statička) inkontinencija – nastaje zbog slabosti mišića dna zdjelice i povećane mobilnosti zapornog mehanizma mokraćne cijevi
  • urgentna inkontinencija – nastaje u osoba s normalnim anatomskim odnosima, zbog nestabilnosti mišića detruzora, najčešće uzrokovane infekcijom
  • »overflow« inkontinencija – nastaje u osoba s opstrukcijom vrata mokraćnog mjehura uvećanom prostatom, u kojih mokraća kapa iz prepunjenog mjehura
  • neuropatska inkontinencija – nastaje zbog neuroloških oštećenja te proizašle pojačane refleksije mišića detruzora ili smanjenog tonusa sfinktera, najčešće zbog kombinacije tih stanja.

Najčešći uzroci

[uredi | uredi kôd]

Dijagnostičke pretrage

[uredi | uredi kôd]

Po uzetoj anamnezi i fizikalnom pregledu obavljenom od obiteljskog liječnika i navedenih specijalista, slijede dalje dijagnostičke pretrage:

  • biokemijski pregled mokraće
  • urinokultura
  • cistoskopija (pregled unutrašnjosti mjehura)
  • urodinamske studije (testovi mjerenja tlakova i protoka urina)
  • uroflow (testovi mjerenja brzine protoka urina kroz mokraćnu cijev)
  • rezidualni urin (mjerenje količine urina u mjehuru nakon mokrenja).

Liječenje urinarne inkontinencije

[uredi | uredi kôd]

Vježbe

[uredi | uredi kôd]

Vježbe (poput kegelovih) važan su dio terapije, a moguće ih je izvoditi svakodnevno, neograničen broj puta i bez tuđe pomoći. Njihov je cilj učvrstiti muskulaturu dna zdjelice, a time i mišić zadužen za kontrolu ispuštanja mokraće (sfinkter)

Lijekovi

[uredi | uredi kôd]

Lijekovi koji se propisuju sadrže tvari koje relaksiraju mjehur, povisuju napetost mišića mjehura, ojačavaju sfinkter ili opuštaju područje tzv. vrata mjehura, olakšavajući izmokravanje. Najčešći su:

    • alfa1 selektivni blokatori (Tamosin ®, Omnic®, Tanyz®, Tonocardin ®)
    • antikolinergici, antimuskarinski mišićni relaksansi (Detrunorm®, Emselex®)
    • hormonski preparati.

Ako medikamentozna terapija ne dovodi do uspjeha, moguća je uporaba sljedećih pomagala:

    • električni stimulatori
    • kolagen, botulin
    • urinski kateter
    • upijajući–higijenski ulošci.

Kirurško liječenje

[uredi | uredi kôd]

Operacije postaju metodom izbora u liječenju ako niti jedna od navedenih metoda ne postigne zadovoljavajući rezultat.

Izvori

[uredi | uredi kôd]


    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!