Жута пужевица
Žuta puževica (Hygrophorus hypothejus) je prvorazredna jestiva gljiva. Meso je sočno i topi se u ustima. Ona se može pronaći kraj bijelih, crnih i alepskih borova, obilnije u mlađim, rjeđim i sunčanijim sastojinama, tj. prije u travi nego između iglica. Može se pronaći u svim našim predjelima, i na višim i na nižim položajima.[2]
| Žuta puževica | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | H. hypothejus
|
| Binomno ime | |
| Hygrophorus hypothejus Fr. (Fr.), 1838
| |
| Sinonimi[1] | |
|
Agaricus hypothejus Fr. 1821 | |
Listići
urediListovi su zakratko bijeli, pa sve žući, stariji i narandžastocrveni, barem djelomično, debeli i silazni. Nježni, djeluju pod prstima kao vosak.[2]
Otrusina
urediOtrusina je bijela.
Šešir
urediŠešir je dug 2,5-6,5( 9,5) cm, najprije gotovo poluloptast ili čak i čunjast, potom plići i udubljeniji, često i ljevkasto udubljen s nadolje zavrnutim rubom; većinom s jasno uočljivom okruglastom izbočinom na tjemenu. Vrlo sluzav. S maslinastosmeđim uraslim nitima, veoma gustim i finim, na svjetlijoj, zlatnožutoj ili žutosmeđoj osnovi. Kožica se skida do polovice, a kad se za sušnijeg vremena osuši, poprima tu i tamo plamenonarandžaste mrlje.[2]
Mikroskopija
urediSpore hyaline, neamyloidne, izduljeno elipsoidne, s krupnijim vakuolama: 7,5-10/4-6 mi. Bazidiji 40-50/8-10 mi.[2]
Stručak
urediStručak je dug i vitak, 3-7-(11)/0,5-1-(1,5) cm. U ranoj mladosti s koprenom obavijenom sluzi, bezbojnom i prozirnom, što se spušta niz stručak i stvori prstenoliki pojas, te poređan naniže, sve do dna. Pun u svim fazama.[2]
Slična vrsta
urediNajsličnija gljiva joj je ariševa puževica (Hygrophorus lucorum Kalchbr).[2]
