Slime
Slime
| |
|---|---|
  Slime Slime na karti Hrvatske | |
| Općina/Grad | Omiš |
| Geografske koordinate | |
| - z. š. | 43.423752 N |
| - z. d. | 16.868219 E |
| Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021) | |
| - Ukupno | 304[1] |
| Pošta | 21255 |
| Pozivni broj | 021 |
| Autooznaka | ST |
Slime je naselje u Splitsko-dalmatinskoj županiji na području grada Omiša smješteno između uvale Vrulja i prijevoja Dubaca s jedne te rijeke Cetine s druge strane.
Po upravnoj organizaciji Slime spada pod grad Omiš [2], iako je od samog grada udaljeno 23 km. Po poštanskoj organizaciji, pripada poštanskom uredu u Zadvarju.[3]
Većinsko i jedino autohtono stanovništvo ovog sela su Hrvati.
Rodom sa Slimena je poznati hrvatski književnik Josip Pupačić.
Josip Pupačić je rođen 19. rujna 1928. u Slimenu pokraj Omiša. Nakon klasične gimnazije u Splitu odlazi na studij književnosti u Zagreb. Od 1959. asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta, a u Lyonu i Londonu je lektor i profesor hrvatskog jezika. Pupačić je zajedno sa svojim naraštajem oko časopisa Krugovi tražio dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforičkih pjesama očituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Ne privlači ga pritom toliko egzotika mediteranskog krajolika koliko svijest o pripadnosti neprekinutom lancu što ga tvore preci i potomci, te svijest o ljudskom bivanju u jedinstvu sa zemljom kojoj pripadaju. U tu se bliskost uklapa i Pupačićeva vezanost uz more i njegovo vječno beskrajno bivstvo. Najbolji je lirski izraz te tematike antologijska pjesma More. Pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi Tri moja brata o smrti trojice braće, uzdiže Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općeg opstanka. Između prve Pupačićeve zbirke Cvijet izvan sebe 1958. i zadnje Moj križ svejedno gori 1971. stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti svojega lirskoga izričaja Pupačić je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u čudesnoj zavičajnoj utemeljenosti, sjećanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i očitovanju proživljenog, što njegovu poeziju uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti.
Za života je objavio sljedeće zbirke pjesama: "Kiše pjevaju nad jablanima", "Mladići", "Cvijet izvan sebe", "Oporuka", i "Ustolićenje". Posthumno su mu izašle zbirke: "Moj križ svejedno gori" i "Uspravan hod".
Druga poznata osoba sa Slimena je don Većeslav Šupuk, katolički svećenik, javni i kulturni djelatnik, predloženik za županijsku nagradu,[4] zatim duhovnik Središnjeg bogoslovnog sjemeništa u Splitu, umirovljeni profesor don Marina Škarica i redovnica Rozarija Utrobičić. [5]
 | Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti. |
Slime se, kako mu to i samo ime kaže, nalazi na vrhu pitome prodoline koju stvara kanjon Cetine. Prvi put se spominje, prema dosadašnjim povijesnim podatcima, 1382. godine i to kao selo koje je pripadalo tadašnjoj velikoj župi Radobilji.6° Već početkom 16. stoljeća dolazi pod tursku vlast. Kada je kršćanska udružena mornarica izvojevala veliku pobjedu nad turskom mornaricom kod Lepanta 7. listopada 1571. godine tada su i stanovnici Slimena, zajedno sa stanovnicima Rogoznice, Kučića i Svinišća, dragovoljno stupili pod mletačku vlast i privremeno se oslobodili Turaka. To je oslobođenje kratko potrajalo, samo do 7. ožujka 1573. Slime je oslobođeno od Turaka 1684. i službeno došlo pod mletačku vlast mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Odmah nakon oslobođenja od Turaka 1685. godine, župu je pohodio i održao misije apostolski misionar Nikola Bijanković. Župa Slime i župna crkva svetog Ivana Krstitelja spominju se 1625. godine za nadbiskupa Ponzonija, a to se ponavlja i za nadbiskupa Cosmija 1687. godine. Organskim dekretom iz 1849. godine Slime je svedeno na izloženu kapelaniju i dovedeno u ovisnost od ondašnje župe Žeževice. Prema tome, ono je i nadalje zadržalo pravo na svoga svećenika kao izloženog kapelana.62 Kroz svu prošlost Slime je bilo mala župa i takva je ostala sve do sada. Danas ima oko 300 duša. Župna kuća je kamena građevina na kat, a podignuta je za vrijeme Austro-Ugarske na početku 20 stoljeća. Izgrađena je po istom nacrtu kao i župna kuća u Kučićima. Godine 1938.župa je imala 564 stanovnika, a 2001. godine bilo ih je 295. Crkva Župna crkva svetog Ivana Krstitelja u današnjem obliku sagrađena je 1780. godine na mjestu stare manje crkve, koju spominje apostolski pohoditelj nadbiskup Garzadori 1625. godine. Crkvu je Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu 1976. godine proglasio spomenikom kulture. Isti Zavod crkvu opisuje kao jednobrodnu građevinu s apsidom usmjerenom prema istoku. Sastoji se od četvrtastog svetišta, koje je nekada bilo lađa manje crkve s apsidom kojoj se vidi trag na istočnoj strani. Današnja je lađa šira od svetišta i na njezinom je pročelju zvonik na preslicu za tri zvona. Na zvoniku je uklesana godina 1789, što bi mogla biti godina njegove gradnje. Unutrašnjost je presvođena bačvastim svodom. Crkva pripada neobaroknom stilu jednostavnih oblika. U crkvi su tri oltara. Glavni oltar je od mramora, a potječe s kraja 18. stoljeća. Iz istog vremena je i južni drveni oltar sv. Ivana Krstitelja s lijepim drvenim Svečevim kipom. S toga oltara uklonjena je menza, a antependij je stavljen uza zid. Sjeverni oltar je od mramora, posvećen je Gospi, a potječe iz 19. stoljeća. Na njemu se nalazi Gospin kip. Oba pobočna oltara smještena su u plitkim zidnim nišama. Ispred glavnog oltara u svetištu postavljen je oltar prema puku. Spomenimo i to da je sačuvana predaja koja govori da je glavni oltar kupljen u Brelima, nakon što su Breljani nabavili novi mramorni oltar za svoju crkvu. Na crkvi ima nekoliko uklesanih godina. Najstarija je ona na južnim vratima 1713, na kamenici iza tih vrata uklesana je godina 1760, a na zvoniku 1789. koju smo već spomenuli. Na tlu južnih vrata zabi1ježena je godina 1780. Vjerojatno su to godine izvršenja dotičnih djela. Dimenzije svetišta su 5,86 x 4,35 metara, a lađe 11,20 x 5,70 metara. U blizini crkve podignut je zvonik za župnika Ante Vojnovića 2000. g. Dva zvona je poklonio mještanin don Većeslav Šupuk. Groblja Groblje se nalazi kod upne crkve. Stari i grobovi nalaze se u zemlji na cijelom prostoru oko crkve. U novije vrijeme groblje je prošireno s novim grobnicama i nadgrobnim spomenicima. Prigodom gradnje novog dijela groblja nađeni su stari grobovi i u njima naušnica koja se čuva u muzeju u Omišu. Stručnjaci drže da je iz 9. stoljeća. To potvrđuje naseljenost ovog kraja u ranom hrvatskom srednjovjekovlju. U župi postoji i jedno staro groblje koje odavno nije u uporabi, a nalazi se na Plani, istočno od sela, gdje je za turskog vremena bilo naselje Stupi. Pronađeno je deset grobova. Za to se groblje i prije znalo, ali se smatralo da su se u njemu pokopavali poginuli i oboljeli od kolere. Drži se da bi to groblje bilo staro oko tri stoljeća. Ako bi ti navodi bili točni, onda bi se moglo zak1jučiti da je groblje nastalo za vrijeme masovnog zbjega stanovništva iz Zagvozda i cijele Imotske krajine za vrijeme Malog rata s Turcima 1715. godine. Prethodni župnik don Marko Marasović, koji je ubicirao ovo groblje, postavio je drveni križ s korpusom. Na području župe nalazi se nekoliko gomila u kojima se nalaze grobovi starih Ilira. Sadašnji župnik je don Jure Naranča pod čijim je vodstvom obnovljena cijela unutrašnjost crkve, ugrađen novi oltar te ambon i krstionica. U tijeku su radovi na uređenju zvonika pored crkve.
- ↑ DZS popis stanovništva 2001. godine
- ↑ Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj: Splitsko-dalmatinska županija Arhivirano 2008-08-04 na Wayback Machine-u
- ↑ „HP”. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-08. Pristupljeno 2014-07-26.
- ↑ Mladen Nejašmić: Desetljeća u službi župljana. Poglavarstvo Šestanovca predložilo župnika don Većeslava Šupuka za županijsku nagradu, Slobodna Dalmacija, 22. siječnja 2005.
- ↑ Vlado Čutura: Kamo god odlazili, vjeru su očuvali, Glas Koncila, Glas Koncila 45 (1689), 5. studenoga 2006.
Ovaj nedovršeni članak o naselju u Hrvatskoj: Slime treba dopuniti.
Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.