Old Sarum
Old Sarum (latinski: Sorbiodunum) je naziv za drevno naselje od koga se razvio današnji grad Salisbury u Engleskoj. Na njegovim ostacima se nalaze dokazi o trajnom ljudskom naseljavanju od oko 3000. pne.. Old Sarum je jedno od najstarijih naselja koje se spominju u historijskim izvorima vezanim uz Britaniju. Nalazi se na brdu oko tri kilometra sjeverno od modernog Salisburyja, uz neposrednoj blizini puta A345.
Old Sarum je u historijske izvore ušao kao utvrđenje na brdu karakteristično za Željezno doba; nalazio se na strateškoj lokaciji sjecišta dvije trgovačke rute i rijeke Avon. Utvrđenje je bilo ovalnog oblika - 400 m i 360 m široko - opasano sa dva grudobrana i jarkom u sredini, s time da je ulaz bio sa istočne strane. Nakon što su ga osvojili Rimljani, postao je grad po imenu Sorviodunum. Kasnije su ga Saksonci koristili kao uporište u borbi protiv vikinških pljačkaša, a Normani oko njega sagradili veliki kameni zid, te potom napravili umjetnu uzvisinu gdje je sagrađen zamak; njega je štitio duboki šanac. Unutar samog zamka je sagrađena palača za kralja Henryja I koju su poslije toga koristili monarsi dinastije Plantagenet. Na zapadnom rubu grada su Normani sagradili katedralu i biskupovu palaču.
Ta je katedrala godine 1219. srušena kako b se sagradila nova u blizini rijeke; građani Old Saruma su se stoga preselili na novu lokaciju pounatu kao New Salisbury ili New Sarum. I zamak se sa vremenom prestao koristiti, pa ga je kralj Henry VIII srušio kako bi iskoristio građevinski materijal.
Iako je bio ne samo stvarno, nego i formalno nenastanjen, Old Sarum je sve do 19. vijeka zadržao formalnu zastupljenost u Parlamentu, postavši najzloglasniji od svih tzv. trulih gradova koji su postojali sve do Zakona o reformi 1832 godine.
Danas je u vlasništvu javne organizacije English Heritage te otvoren za javnost.