Mut
| ||||
| Mut na hijeroglifima | ||||
|---|---|---|---|---|
Za ostala značenja, vidi Mut (razvrstavanje).
Mut ("majka") je bila drevna egipatska božica majka tijekom tisuća godina. Alternativni pravopis je Mout. Ona je što je češće moguće prikazana kao bijela ptica grabljivica. Ona je povezana s vodama Nuna iz kojih je sve rođeno kroz partenogenezu. Ona je također žena, s bijelom i crvenom krunom Egipta. Vladari Egipta su joj se klanjali na svoj način jer imaju pravo da vladaju kroz savez s Mut. Neki su joj naslovi: "Majka Svijeta", "Raovo Oko", "Kraljica Bogova", "Dama iz Raja", "Majka Bogova", a najljepši je "Ona koja rađa, ali rođena nije". Mut je bilo i ime za ženski ocean Naunet, u Ogdoadi, tijekom Starog kraljevstva. Međutim, razlika između majčinstva i kozmičkih voda kasnije će dovesti do odvajanja identiteta, i Mut dobiva aspekte stvoriteljske božice, jer je majka iz koje je nastao svemir.
Hijeroglif za Mut je u obliku bijeloglavog supa. Doista, Egipćani su vjerovali da su supovi vrlo brižna i majčinski nastrojena bića. Mnogo kasnije, kod novih mitova je održano ono da Mut nema roditelje, ali je stvorena iz ništavila, prema tome, ona nije mogla imati djecu i tako je jedno usvojila. Stvaranje kompletne tebanske trijade je značilo da je Mut usvojila Menthua, boga rata. Ovaj izbor za završetak trijade se pokazao popularnim, ali se Mut udala za Amona i rodila svoje pravo dijete, Khonsua, boga Mjeseca. Tako je Mut ipak mogla rađati, jer joj naslov govori da ju nitko nije rodio, ali može rađati. Donji i Gornji Egipat su već imali zaštitnička božanstava - Wadjet i Nekhebet. Prvo, Mut postaje Mut-Wadjet-Bast, zatim Mut-Sekhmet-Bast (Wadjet spojena u Bast), potom postaje Mut-Nekhbet. Kasnije u mitologiji, božanstava, cjelokupni panteon, gledana su kao parovi. U Srednjem kraljevstvu, kada je Tebi narasla u važnost, njezin zaštitnik, Amon, je postao više značajan, i tako Amaunet, koja je bila njegova dotadašnja žena, zamjenjuje se s jačom božicom majkom, Mut, koja postaje njegova žena. U toj fazi, Mut i Amon imaju sina, Khonsua, lunarno božanstvo. U umjetnosti, Mut je portretirana kao žena s krilima supa, te kako drži ankh, a na glavi nosi dvostruku krunu Donjeg i Gornjeg Egipta, haljina joj je crvena. Alternativno, Mut je ponekad opisana kao kobra, mačka, krava, ili kao lavica, kao i bijela ptica grabljivica.
Hram posvećen Mut nalazi u Karnaku, u Tebi. Taj hram ima kip koji je upijao dušu božice. Klanjanje njoj uključuje drevne rituale faraona i svećenica. Unutarnji reljefi prikazuju prizore iz bogoslužja, trenutno jedini poznat preostali primjer pokazuje klanjanje u starom Egiptu koje su isključivo vršile žene. Obično je kraljica služila kao glavar svećenica u hramu. Faraon je također sudjelovao te bi postao božanstvo nakon smrti. U slučaju kada vlada kraljica, faraonka, evidencije pokazuju da je njena kćer mogla poslužiti kao visoka svećenica u svom mjestu. Ovi rituali uključuju glazbu i piće. Faraonka Hatšepsut je obnovila antički hram božice Mut i Karnak za vrijeme svoje vladavine u 18. dinastiji. Kasniji hram je smislio njezin unuk Amenofis III, koji je sagradio hram, jer na stotine kipova Sekhmet piše njegovo ime. Međutim, Hatšepsut, koja je dovršila veliki broj hramova i zgrada, je završila rad sedamdeset i pet godina ranije. Ona je obično prikazana kao Mut s krunom Egipta.
Hatšepsut je izjavila da je potomak Mut. Ona je također povezana sa slikom Sekhmet. Kasnije u istoj dinastiji, Ehnaton potiskuje bogoslužje Mut, kao i drugih božanstava, kada stupa monoteizam boga Sunca Atona. Tutankhamon je kasnije ponovno uspostavio klanjanje Mut. Ramzes II. je dodatno još više radio na Mutinom hramu tijekom 19. dinastije. Grci Ptolomejevići dodatno dodaju vlastite dekoracije i svećenice u hram, a koriste i vlast Mut naglašavajući vlastite interese. Kasnije, rimski car Tiberije obnovlja položaj hrama nakon teških poplava i njegovim nasljednicima hram je održavan do 3. stoljeća. Nek kasniji rimski dužnosnici koriste kamenje iz hrama za vlastitu izgradnju projekata, često bez mijenjanja slika urezanih na njih.
- Mut Article on Pantheon.org Arhivirano 2008-06-16 na Wayback Machine-u