Milan Kundera
Milan Kundera (Brno, 1.4. 1929. – Pariz, 11.7. 2023.), češko-francuski književnik.
Milan Kundera se rodio u obitelji srednje klase. Njegov otac, Ludvík Kundera (1891.-1971.), svojedobno učenik skladatelja Leoša Janáčeka bio je češki muzikolog i pijanist, a bio je i na čelu Janáčekove Muzičke akademije u Brnu (1948-1961). Milan je naučio svirati klavir od oca i kasnije je otišao na studij muzikologije i kompozicije. Muzikološki utjecaji i referencije brojni su u njegovom književnom opusu.
Kundera je, također, u Pragu studirao književnost i estetiku, no nakon dva semestra prešao je na prašku filmsku akademiju, gdje je slušao predavanja iz režije i scenaristike. Nakon što je godine 1952. diplomirao, ondje je počeo predavati svjetsku književnost.
Kundera je pripadao generaciji mladih Čeha koji su stekli malo ili nimalo iskustva s predratnom demokratskom Čehoslovačkom Republikom. Na njihovu su ideologiju znatno utjecala iskustva Drugog svjetskog rata i njemačke okupacije; tako, godine 1948., Kundera se - još mladić - pridružio vladajućoj Čehoslovačkoj komunističkoj partiji. Godine 1950. on i još jedan češki pisac, Jan Trefulka, bili su isključeni iz partije zbog «antipartijske djelatnosti». Obojica su književno obradila taj incident: Kunderu je on nadahnuo za glavnu temu romana Šala (1967).
Kundera je ponovo primljen u Komunističku partiju godine 1956., da bi naposljetku po drugi put iz nje bio isključen godine 1970. Zajedno s drugim češkim umjetnicima i književnicima - poput Václava Havela - i Kundera se angažirao u Praškom proljeću (1968), kratkom razdoblju reformističkog optimizma koje je ugušila sovjetska invazija Čehoslovačke u kolovozu iste godine.
Kundera je i nadalje ostao angažiran u reformi češkog komunizma i oštro je javno, u tisku, polemizirao s Havelom, govoreći da bi svatko trebao ostati staložen, jer «nikoga još ne zatvaraju zbog mišljenja», a «značaj Praške jeseni mogao bi u konačnici biti veći od značaja Praškog proljeća». No na kraju je Kundera napustio svoje refromističke snove i odselio se u Francusku godine 1975. Francuski je građanin od 1981.
Kundera je počeo objavljivati 1953. godine. Pisao je i na češkom i na francuskom jeziku. Zadnje je romane napisao na francuskom.
- Šala (Žert) (1967)
- Smiješne ljubavi (Směšné lásky) (1968)
- Život je drugdje (Život je jinde) (1969)
- Oproštajni valcer (Valčík na rozloučenou) (1976)
- Knjiga smijeha i zaborava (Kniha smíchu a zapomnění) (1979)
- Nepodnošljiva lakoća postojanja (Nesnesitelná lehkost bytí) (1984)
- Besmrtnost (Nesmrtelnost) (1990)
- Polaganost (La Lenteur) (1993)
- Identitet (L'Identité) (1998)
- Neznanje (L'Ignorance) (2000)
- Umjetnost romana (L'art du Roman) (1985)
- Iznevjerene oporuke (Les testaments trahis) (1992)
- Zavjesa (Le Rideau) (2005)
- Jacques i njegov gospodar (Jakub a jeho pán) (1975)
- (fr) Incipiti nekih Kunderinih djela
- (fr) Zbirka citata iz Kunderinih djela
- (en) Intervju Philipa Rotha s Kunderom (1980)
- (en) Intervju Arhivirano 2020-02-04 na Wayback Machine-u Olge Carlisle s Kunderom (1985)
- (en) Intervju Arhivirano 2001-01-26 na Wayback Machine-u Lois Oppenheim s Kunderom (1989)
- (fr) Ocjenski rad na temu Kundere i kiča
- (en) Kundera i muzika (Tekla Babyak)
- (en) Topos bazena kod Kundere (2007)
- (en) Recenzija romana Nepodnošljiva lakoća postojanja Arhivirano 2013-11-05 na Wayback Machine-u (Bob Corbett, 2001)
- ((fr)) O romanu Identitet Arhivirano 2012-11-11 na Wayback Machine-u (autor članka Yannick Rolandeau, 2001)
- ((fr)) Kritička bibliografija Arhivirano 2012-07-25 na Wayback Machine-u o Kunderi
- Stránka venovaná spisovateľovi Milanu Kunderovi
