Kang Kek Iew
| Kang Kek Iew កាំង ហ្គេកអ៊ាវ | |
|---|---|
_before_the_Extraordinary_Chambers_in_the_Courts_of_Cambodia_-_20091126.jpg) | |
| Rođenje | 17. studenog 1942. Choyaot, Kambodža |
| Smrt | 2. rujna 2020. Phnom Penh, Kambodža |
| Nacionalnost | Kmer |
| Ostala imena | Kang Kek Iev Kaing Guek Eav Drug Duch |
| Državljanstvo | kambodžansko |
| Alma mater | Institut de Pédagogie |
| Zanimanje | profesor matematike |
| Poznat/a po | Upravitelj Sigurnosnog zatvora 21 (S-21) |
| Politička partija | KP Kampućije |
| Suprug/a | Chhim Sophal |
| Djeca | 4 |
Kang Kek Iew (kmerski: កាំង ហ្គេកអ៊ាវ; Choyaot, 17. studenog 1942. – Phnom Penh, 2. rujna 2020.)[1] bio je kambodžanski komunistički službenik i pripadnik Crvenih Kmera, najpoznatiji kao upravitelj Sigurnosnog zatvora 21 (S-21), najzloglasnijeg zatvora iz perioda Demokratske Kampućije. Za vrijeme njegova upravljanja sigurnosnom službom (Santebal), više od 10,000 ljudi je uhapšeno, mučeno i ubijeno diljem "centara za preodgoj" (jer zemlja službeno nije imala zatvore), najzloglasniji među kojima je bio upravo Kangov S-21. Tokom karijere je koristio pseudonim Drug Duch ili Deuch (kmerski: មិត្តឌុច).
Rodio se 1942. godine u selu Choyaot,[2] u obitelji kineskog porijekla.[3] Tokom života je u nekoliko navrata mijenjao ime. Bio je izvrstan učenik, a poseban interes je razvio prema matematici,[4] koju je od 1966. godine i predavao. Sljedeće godine pridružio se partiji, prvi doticaj s čijim je idejama imao tokom priprema za profesorsku licencu na Pedagoškom institutu od 1964. godine;[5] tamo je upoznao i Son Sena, jednog od istaknutih Crvenih Kmera, koji će kasnije postati njegov direktni nadređeni. Nakon hapšenja trojice njegovih učenika, Kang je pobjegao s Crvenim Kmerima, ali je nakon par mjeseci uhapšen i mučen od strane Sihanoukove policije zbog propagiranja komunizma.[4] Sljedeće dvije godine će, bez ikakvog suđenja, provesti u zatvoru. Oslobođen je tek nakon puča 1970. godine, kada je Lon Nol dao opću amnestiju svim političkim zatvorenicima; tada ponovo odlazi u bazu Crvenih Kmera, ovoga puta u Kardamonske planine blizu tajlandske granice.
Kang je aktivno sudjelovao u gerilskim aktivnostima Crvenih Kmera tokom građanskog rata. Uzevši nom de guerre Drug Duch, Kang je ubrzo postao šef sigurnosnih službi Crvenih Kmera, što je bila pozicija na koju ga je imenovao Vorn Vet. Duch je ubrzo, u amleanškim šumama, uspostavio svoj prvi zatvor, M-13, a dvije godine kasnije i M-99. To su bili prvi sigurnosni zatvori utemeljeni od strane Crvenih Kmera, a koji će se za vrijeme Demokratske Kampućije osnivati diljem zemlje. U svojstvu šefa sigurnosti, Duch je, uz pomoć drugova Chana (Mam Nai) i Pona (Tang Sin Hean),[6][7][8] usavršio ispitivačke tehnike i torturu (posebice izgladnjivanje), glavne odlike sustava u kasnijem periodu, te je efikasno provodio čistke među Crvenih Kmerima, proganjajući stvarne, ali i fiktivne neprijatelje u redovima pokreta. Tadašnji zatvori bili su, u velikom dijelu, ispunjeni upravo članovima Crvenih Kmera.
U ovom se periodu oženio s Chhim Sophal, krojačicom koja je bila dio pokreta. Imali su četvero djece.
Nakon što su Crveni Kmeri u travnju 1975. godine preuzeli vlast u državi, Santebal je započeo s procesom uspostave zatvora diljem zemlje. Među cca. 150 zatvora, najvažniji je bio S-21 (Tuol Sleng), u Phnom Penhu, koji je ujedno bio i centar sigurnosnih službi. Inicijalno zamjenik In Lona,[4] Kang je u ovom periodu pismeno zatražio premještaj u industrijski sektor, ali je bio odbijen.[5][9] Ubrzo je umjesto njega premješten In, dok je Kang postao upravitelj Tuol Slenga.[10] U svojstvu upravitelja zatvora S-21, Kang je bio zadužen za eliminaciju onih faktora koji su se smatrali protudržavnima, bilo da su oni to doista bili, ili im se ta etiketa samo pripisivala.
Kang je bio izrazito pedantan upravitelj zatvora te je osobno vodio bilješke o mučenjima i egzekucijama. Prema bilješkama sačuvanim iz zatvorskih arhiva, vidi se da je bio u redovnom kontaktu s Angkarom te kako su zatvorenici (među kojima je bilo i žene i djece) korišteni i za medicinske eksperimente ili za transfuziju krvi ranjenim vojnicima. Za egzekucije je koristio izrate poput "razbiti na komadiće", ili "razbiti", ili "odvesti na pogubljenje". Njegove efikasne metode impresionirale su Angkar te je ubrzo imenovan šefom Santebala. Kako su godine prolazile, sve je više pripadnika Crvenih Kmera, žrtava čistki, dolazilo kod Ducha, a među njima je bio i njegov bivši šef, In Lon. Dana 6. siječnja 1979., dan prije nego je vijetnamska vojska ušla u Phnom Penh, Duch je dobio naredbu da pobije sve preostale zatvorenike u Tuol Slengu.[11] Prije nego je pobjegao, pobrinuo se da naredba buda izvršena, međutim nije uspio uništiti cjelokupnu arhivu; bio je jedan od posljednjih partijskih dužnosnika koji je napustio Phnom Penh.
Kang je u svibnju 1979. godine došao do tajlandske granice. Kada se pridružio ostalim Crvenih Kmerima, Nuon Chea ga je degradirao jer nije uspio uništiti zatvorske arhive. U narednim godinama se posvetio intelektualnom radu - naučio je tajlandski i engleski te je predavao engleski, matematiku i kmerski jezik.[4] Nakon Pariškog mirovnog sporazuma 1991. godine, povukao se u maleno mjesto blizu tajlandske granice i tu živio s obitelji, radeći kao profesor u lokalnoj školi. Nakon nikad razjašnjenog ubojstva svoje supruge 1995. godine, za koje je sumnjičio Pol Pota,[12] Kang se preselio s djecom u Svay Chek, gdje je također dobio profesorsko mjesto. U tom je periodu prešao i na kršćanstvo, postavši pastor u okolici Battambanga;[4] kada je njegov pravi identitet otkriven, prihvatio je premještaj u Samlaut.
Nakon frakcioniranja među preostalim Crvenim Kmerima, Kang je, bojeći se za svoj život, s obitelji pobjegao u Tajland. U Kambodžu se vratio 1998. godine. Naredne godine je dao intervju za Far Eastern Economic Review te se, nakon njegova objavljivanja, predao vlastima.[13] U srpnju 2007. godine, Kang Kek Iew je postao prvi dužnosnik Crvenih Kmera optužen pred Kambodžanskim tribunalom.[14] Izrazio je kajanje te je surađivao sa sudom, predavši čak i zahtjev za puštanje na slobodu, ali koji je bio odbijen. Inicijalno je osuđen na 35 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, mučenja i ubojstva, ali je žalbeni sud preinačio kaznu na doživotni zatvor.[15] Umro je 2. rujna 2020. godine u bolnici u Phnom Penhu.[16]
- ↑ Totten, Samuel; Bartrop, Paul Robert; Jacobs, Steven L. (2008). Dictionary of Genocide: A-L. Greenwood Publishing Group. str. 82. ISBN 978-0-313-34642-2. Pristupljeno 12 October 2010.
- ↑ „CBIO Record of Comrade Duch”. Yale Cambodian Genocide Program. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-24. Pristupljeno 18 December 2005.
- ↑ The Scene of the Mass Crime: History, Film, and International Tribunals. str. 163.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Nic Dunlop (2005). The Lost Executioner – A Journey into the Heart of the Killing Fields. Walker & Company, New York. ISBN 0-8027-1472-2.
- ↑ 5,0 5,1 Bizot, François; translated from French by Euan Cameron (2003). The Gate. Alfred A. Knoph. ISBN 0-375-41293-X.
- ↑ „Mam Nay : « Je ne sais pas, je ne me souviens pas » « Procès des Khmers Rouges”. proceskhmersrouges.net. Pristupljeno 6 December 2017.
- ↑ ppp_webadmin (24 November 2009). „Contrition all a sham, victims say”. Pristupljeno 6 December 2017.
- ↑ „Anatomy of an Interrogation: The Torture of Comrade Ya at S-21”. 2 November 2007. Pristupljeno 6 December 2017.
- ↑ Lim Phalla. „Duch's confession and apology”. Arhivirano iz originala na datum 3 April 2009. Pristupljeno 31 March 2009.
- ↑ „Tuol Sleng Organizational Chart”. Yale Cambodian Genocide Program. Pristupljeno 18 December 2005.
- ↑ Paterniti, Michael (1 July 2009). „Never Forget”. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-02. Pristupljeno 6 December 2017.
- ↑ Delage, Christian; Goodrich, Peter (2013). The Scene of the Mass Crime: History, Film, and International Tribunals. New York: Routledge. str. 147. ISBN 978-0-415-68894-9. Pristupljeno 7 October 2015.
- ↑ „Photo: Leaders/Kaing-Guek-Eav”. Dccam.org. Arhivirano iz originala na datum 12 July 2010. Pristupljeno 27 July 2010.
- ↑ „Landmark Khmer Rouge trial starts”. BBC News. 17 February 2009. Pristupljeno 17 February 2009.
- ↑ Mark Vlasic, "Life for Comrade Duch, a milestone for international justice"
- ↑ „Khmer Rouge’s chief jailer, guilty of war crimes, dies at 77”. Associated Press. 2020-09-02. Pristupljeno 2020-09-02.
- Case information at the Extraordinary Chambers in the Courts of Cambodia Arhivirano 2016-12-23 na Wayback Machine-u
- Original judgement Arhivirano 2016-11-23 na Wayback Machine-u
- Appeal judgement
- "My Savior, Their Killer" New York Times Op-Ed by François Bizot – a (French) former prisoner of Duch's
- 1999 BBC article on Duch's capture
- A short review of Nic Dunlop's book about Duch – The Lost Executioner
- IT Conversations: Nic Dunlop Podcast interview of Nic Dunlop, Photojournalist, discussing how he found Kang Kek Iew
- Experience: I tracked down a man who killed 14,000 people Nic Dunlop talks about tracking down Duch
- The Killer and the Pastor Arhivirano 2010-10-06 na Wayback Machine-u Time magazine article about Duch's conversion to Christianity
- S-21 Prison photographs Original photographs from Tuol Sleng/S-21 prison
