Prijeđi na sadržaj

Joker (lik)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Joker (strip))
Joker
Joker (lik)
Naslovnica stripa Batman #37 (veljača 2015.)
Olovka: Greg Capullo; Boja: Danny Miki
Podatci o izdavanju
IzdavačDC Comics
Prvo pojavljivanjeBatman #1
(proljeće 1940.)
KreatoriJerry Robinson
Bob Kane
Bill Finger
Podatci iz priče
Alter ego Nepoznat
Vrstačovjek
DomGotham City
AfilijacijeBanda nepravde
Liga nepravde
Društvo
Klub zlikovaca
Poznati aliasiRed Hood[1]
Oberson Sexton[2]
Moći i sposobnosti
Genijalna inteligencija
Stručnjak za kemiju i inženjerstvo
Vješt u borbi jedan-na-jedan

Joker je fiktivni lik, stripovski superzlikovac koji se pojavljuje u izdanjima DC Comicsa. Jokera su stvorili Jerry Robinson, Bob Kane i Bill Finger, a prvi put se pojavio u stripu Batman #1 (proljeće 1940.).[3] Kao Batmanov najveći protivnik, Joker se redovito pojavljivao u filmovima, na televiziji, igrama i u drugom popratnom materijalu. Samo pitanje autorstva ostaje sporno jer i Kane i Robinson sebi svojataju dizajn lika, dok Fingeru priznaju autorski doprinos.

Kroz svoja stripovska pojavljivanja, Joker je prikazivan kao visoko inteligentni kriminalac. Izvorno predstavljen kao psihopat s uvrnutim, sadističkim smislom za humor, Joker je tokom kasnih 50-ih pretvoren u komičnu figuru kako bi se zadovoljili cenzorski zahtjevi, da bi se početkom 70-ih ponovo vratio svojim mračnijim korijenima. Kao Batmanov najveći protivnik, Joker je bio dio velikog broja ključnih priča o Vitezu tame, tokom kojih je, primjerice, paralizirao Barbaru Gordon i ubio Jasona Todda, drugog Robina. Sama geneza lika varirala je tokom godina i izdanja, ali danas najprihvaćenija verzija je ona u kojoj je Joker upao u spremnik s kemijskim otpadom što mu je izblijedilo kožu, kosu obojilo u zeleno, a usne u jarko crvenu boju. Kritikari su ga konstantno analizirali kao savršenog protivnika za Batmana; njihov dugi, dinamični odnos često je uspoređivan s konceptom jinga i janga.

Kao jedan od najznakovitijih i najpoznatijih zlikovaca, Joker se našao na prvom mjestu Wizardove liste 100 najvećih zlikovaca svih vremena. Na IGN-ovoj listi 100 najboljih stripovskih zlikovaca bio je na drugom mjestu, na Empireovoj listi najboljih stripovskih likova našao se na osmom mjestu (najviše rangirani zlikovac), dok je na Wizardovoj listo 200 najboljih stripovskih likova stavljen na peto mjesto (također kao najviše rangirani zlikovac). Stranica Fandomania.com stavila je Jokera na trideseto mjesto svojih 100 najboljih fiktivnih likova. TV Guide je Romerovu interpretaciju Jokera iz 60-ih godina stavio na listu 60 najgadnijih zlikovaca svih vremena.

Joker se kao Batmanov protivnik pojavljivao u velikom nizu medijskih adaptacija priča o Vitezu tame, uključujući i televizijsku seriju iz 60-ih, u sklopu koje ga je tumačio Cesar Romero te u dvama filmskim adaptacijama - Batman (1989.), gdje ga je tumačio Jack Nicholson, i The Dark Knight (2008.), gdje ga je tumačio Heath Ledger. Ledger je za svoju ulogu Jokera posthumno nagrađen Oscarom za najbolju sporednu ulogu. Godine 2019., Joker je dobio i samostalni film u kojem ga je tumačio Joaquin Phoenix, koji je za ulogu nagrađen Oscarom za najbolju glavnu ulogu. Joker je tako postao tek drugi lik u historiji Oscara za čiju su interpretaciju glumci dva puta dobivali glumačke Oscare; prije njega to je "uspio" samo Vito Corleone, za čiju su interpretaciju Marlon Brando i Robert de Niro dobili Oscare. Među glumcima koji su mu posuđivali glas u adaptacijama su Brent Spiner, Michael Emerson i Mark Hamill, čija interpretacija Jokera ostaje kritički najhvaljenija.

Historija izdanja

[uredi | uredi kod]

Stvaranje lika

[uredi | uredi kod]
Izvorn dizajn Jokera što ga je 1940. godine nacrtao Jerry Robinson.

Jerry Robinson, Bill Finger i Bob Kane su trojac kojemu se pripisuje stvaranje Jokera, mada, kao što je i slučaj s Batmanom, autorstvo je osporeno, a svaki od trojice autora ima svoju verziju priče o nastanku lika i vlastitoj ulozi u tom procesu. Među prihvaćenim izvorima za nastanak Jokera su fotografija Conrada Veidta iz filma The Man Who Laughs, koju je vidio Finger, te igrača karta džoker koju je donio Robinson. Gledajući posebno, Finger je kao inspiraciju naveo i sliku koju je vidio u Steeplechase Parku na Coney Islandu, a Robinson je kao izvor za Jokerov izgled naveo skicu koju je izradio 1940. godine. Iako je Kane tokom godina sebično odbijao podijeliti zasluge za mnoge svoje likove, a Robinson kao koautor nije navođen do nakon Kaneove smrti, historičari stripa zasluge za stvaranje Jokera uglavnom pripisuju Robinsonu, uz Fingerovu pomoć.[4][5][6] U intervjuu 1994. godine, Kane je rekao:

Bill Finger i ja smo stvorili Jokera. Bill je bio pisac. Jerry Robinson je k meni došao s džoker kartom. Tako ja to sumiram. [Joker] izgleda kao Conrad Veidt — znate ga, glumac u filmu 'The Man Who Laughs', [filmu iz 1928. rađenom prema romanu] Victora Hugoa. [...] Bill Finger je imao knjigu s fotografijom Conrada Veidta, koju mi je pokazao i rekao: Evo Jokera. Jerry Robinson s tim nije imao apsolutno nikakve veze, ali će do smrti govoriti kako ga je on stvorio. On je donio igraču kartu, koju smo u nekoliko izdanja koristili kao Jokerovu kartu.[7]

Robinson, s druge strane, autorstvo nad likom pripisuje kako sebi, tako i Kaneu i Fingeru. Robinson je osporio Kanea tako što je rekao da je upravo on stvorio Jokera kao Batmanovog vječnog rivala i to u trenutku kada je trebalo brzo napisati nekoliko priča za strip Batman #1. Priznanje za priču dobio je tokom studija.[8] Robinson je izjavio:

Na tom prvom susretu, kada sam im pokazao skicu Jokera, Bill je rekao da ga podsjeća na Conrada Veidta u filmu 'The Man Who Laughs'. To je bio prvi spomen toga... Priznanje ide njemu samom i Bobu, svi smo sudjelovali u tome. Koncept je bio moj. Bill je dovršio priču temeljem moje skice i napisao što bi se trebalo dogoditi tokom prve priče. On je napisao priču, tako da je doista bio koautor, a Bob i ja smo odradili vizualni dio, tako da je bio i Bob.[9]

Kada je Kane 1939. godine primio Robinsona kao asistenta, ovaj je imao samo 17 godina. Kane je primijetio Robinsona kako nosi bijelu jaknu ukrašenu vlastitim crtežima.[6][10] Kada se pridružio timu, Robinson je bio zadužen za izradu teksta i pozadinsku boju, ali je ubrzo postao glavni umjetnik na novonastalom serijalu o Batmanu. U intervjuu iz 1984., a vezanim uz stvaranje Jokera, Robinson je rekao kako je želio stvoriti vrhovnog rivala koji bi testirao Batmana, ali ne bi bio nekakav tipični gangster ili mafijaš. Robinson je želio lika koji je egzotičniji i izdržljiviji, koji bi služio kao trajni izvor konflikta za Batmana, u sjeni odnosa Sherlocka Holmesa i profesora Moriartyja — rezultat toga bio je diabolično zao, ali klaunovski nastrojen zlikovac.[11] Robinson je zlikovce smatrao interesantnijim likovima, a tokom studija na Columbiji je naučio da su neki likovi temeljeni na vlastitim kontradikcijama, zbog čega je Jokeru dao smisao za humor. Robinson je rekao kako je prvo smislio ime, a onda se pojavila i slika karte iz špila što ga je često nosio sa sobom.[12] Izjavio je: "Želio sam lika koji je vizualno uzbudljiv. Želio sam nekog tko bi ostavio neizbrisivu impresiju, tko bi bio bizaran, tko bi bio pamtljiv kao Quasimodo ili bilo koji drugi zlikovac koji je imao jedinstven izgled."[13] Robinson je Fingeru ideju prenio telefonom da bi mu kasnije dostavio skice lika popraćene skicama onoga što će postati ikonske Jokerove karte. Finger je koncept smatrao nedovršenim te je doprinio već spomenutom fotografijom Conrada Veidta. Kane je u intervjuu iz istog perioda demantirao Robinsonove tvrdnje, ali kako je Finger kasnije odao priznanje Robinsonu, historičari uglavnom smatraju kako je Robinsonova verzija priče istinita.[11] Kada je 2011. godine umro Robinson, a Finger i Kane su već bili mrtvi, cijela priča ostala je nerazjašnjena.[5][11][14]

Zlatno doba

[uredi | uredi kod]
Kultna naslovnica stripa Detective Comics #69 - "The Harlequin's Hoax" (1942.) smatra se jednom od najboljih naslovnica iz Zlatnog doba stripa.

U svojih prvih desetak pojavljivanja, počevši sa stripom Batman #1 (1940.), Joker je bio homicidni manijak bizarna izgleda, modeliranog prema džoker karti. Joker je trebao biti ubijen u svom drugom nastupu, nakon što je proboden u srce, u stripu Batman #1. Finger je želio ubiti Jokera, smatrajući da bi ponavljanje zlikovaca imalo obrnuti učinak, ali je Whitney Ellsworth, tadašnji urednik, sugerirao da se Joker poštedi, što se i dogodilo. Brzo je nacrtana još jedna slika, koja prikazuje kako je Joker živ, te je naknadno ubačena u strip.[15][16][17] Joker se, nakon toga, pojavio u ukupno 9 od 12 prvh Batmanovih izdanja.[18] Naslovnica stripa Detective Comics #69 iz 1942., znana još i kao "Double Guns" (a koja prikazuje Jokera kako se pojavljuje kao duh iz lampe s dva uperena pištolja u Batmana i Robina), smatra se jednom od najboljih naslovnica iz Zlatnog doba. Ironično, to je jedina slika koja Jokera prikazuje s tradicionalnim pištoljima. Robinson je rekao da su svi obični kriminalci tog doba koristili pištolje, dok su oni htjeli da Joker bude domišljatiji kako bi bio adekvatan protivnik za Batmana.[12]

Srebrno doba

[uredi | uredi kod]
Naslovnica stripa Detective Comics #168 - "The Man Behind the Red Hood" (1951.), u kojem je predstavljena geneza Jokera kao kriminalca po imenu Red Hood koji je upao u spremnik s kemijskim otpadom.

Joker je bio jedan od malobrojnih popularnih zlikovaca koji se redovito pojavljivao u stripovima o Batmanu tokom prijelaza iz Zlatnog u Srebrno doba, dok su se ti stripovi nastavili tiskati u jeku uspona ljubavnih i triler stripova. Uspon CCA-ja tokom 50-ih godina doveo je do zabrane prenaglašenog nasilja u stripovima što je Jokera pretvorilo u blesavog lopova i prevaranta, bez svih homicidnih elemenata koji su ga krasili u ranijim inkarnacijama.[16] Godine 1951., Finger je u stripu Detective Comics #168 napisao genezu Jokera u kojoj priča kako je Joker ranije bio kriminalac poznat kao Red Hood, a njegove deformacije pripisuje upadanju u spremnik s kemijskim otpadom.[19] Jokerova pojavljivanja prorijedila su se sredinom 60-ih, kada je Julius Schwartz preuzeo uredničku ulogu 1964. godine, tako da se Joker tokom tog desetljeća uglavnom nije pojavljivao.[16][20] Ovakva, blesava verzija lika poslužila je kao temelj za interpretaciju lika u seriji Batman iz 1966. godine.[16] Kako je camp stil serije bio izrazito popularan, Schwartz je dobio upute da i stripovi budu rađeni u takvom tonu, no kada je serija završena 1968. godine, Schwartzu je omogućena veća urednička sloboda.[20] Srebrno doba definiralo je neke od Jokerovih osnovnih odlika, poput cvijeta koji štrca kiselinu, lažnih pištolja i blesavih zločina.[21]

Jokerovo prvo pravo pojavljivanje u svojstvu Earth-One lika je stvar interpretacije, pošto nikada nije napravljena jasna distinkcija između trenutka kada se Earth-Two Joker iz Zlatog doba prestao pojavljivati i trenutka kada je predstavljen Joker iz Srebrnog doba. DC danas navodi kako je strip Batman #85 najranije pojavljivanje Earth-One Jokera. Stripovi Batman #97 (veljača 1956.) i World's Finest Comics #88 (svibanj 1957.) danas se smatraju prvim pojavljivanjima Jokera iz Srebrnog doba stripa.

Brončano doba

[uredi | uredi kod]
Adamsova naslovnica stripa Batman #251 - "The Joker's Five-Way Revenge" (rujan 1973.) označila je povratak Jokera njegovim homicidnim i manijakalnim korijenima.

Godine 1973., nakon četverogodišnjeg odsustva,[21] Joker je "oživljen" i temeljito prerađen od strane autora Dennisa O'Neila i crtača Neala Adamsa. Počevši sa stripom Batman #251, koji donosi priču "The Joker's Five-Way Revenge", Joker je ponovo prikazan kao homicidni manijak koji ubija ljude bez zadrške i istinski uživa u borbi umova s Batmanom.[22][23][24] Ova je priča započela trend u kojem je Joker, više-manje, postao glavni lik.[25] O'Neil je rekao sljedeće: "[Želio sam] jednostavno vratiti sve na početak. Otišao sam u DC-jevu biblioteku i pročitao neke od ranijih priča. Pokušao sam pronaći smisao kojemu su Finger i Kane težili."[26][27] O'Neilov serijal također je uveo koncept Jokerove pravne neuračunjivosti, koja je dovela do toga da je 1974. godine poslan u Azilij Arkham (tada Bolnica Arkham), a ne u zatvor.[28] Adams je, također, izmijenio fizički izgled lika tako što je Jokera učinio višim i mršavijim s izduženijom vilicom.[29]

Godine 1975., Joker je postao zvijezda vlastitog stripa, The Joker, u kojem su prikazivani njegovu okršaji s drugim superzlikovcima i superherojima. The Joker #1 napisao je O'Neil. Kako je CCA zahtijevao da svi zlikovci budu kažnjeni, svaka priča završila je Jokerovim uhićenjem. Kako je takva politika ograničila broj priča što su se mogle ispričati, serijal je završio nakon samo 9 izdanja.[30][31]

Pisac Steve Englehart i crtač Marshall Rogers zaslužni su, u sklopu stripova Detective Comics #471-476 (kolovoz 1977. - travanj 1978.), kultnog serijala koji će utjecati na Burtonov film i animiranu seriju iz 90-ih,[27][28] za produbljivanje težine Jokerove manije. Primjerice, u priči "The Laughing Fish", Joker unakazi ribe svojim karakterističnim kezom, nakon čega podnosi zahtijev da na njima dobije savezni žig, samo da bi počeo ubijati službenike koji su mu pokušali objasniti kako ostvarivanje žiga na prirodnim resursima zakonski nije moguće.[28][32][33][34] Rogers je također nastavio uređivati Adamsov dizajn te je Jokeru dodao fedoru i vjetrovku.[29] Govoreći o svom Jokeru, Englehart je rekao sljedeće: "On je bio taj jako ludi, zastrašujući lik. Doista sam se htio vratiti ideji Batmana koji se u tri ujutro, pod punim mjesecom i s nekoliko raspršenih oblaka, bori protiv nenormalnih ubojica."[16]

Moderno doba

[uredi | uredi kod]

U godinama nakon završetka serije iz 1966. godine, prodaja stripova o Batmanu postepeno je opadala sve do 1986. godine i Millerovog kultnog stripa The Dark Knight Returns, koji je započeo eru mračnijih priča sa starijim Batmanom koji se vraća iz imovine i s Jokerom koji je fizički snažniji nego u ranijim verzijama, ali potpuno katatoničan bez svog najvećeg protivnika.[29][35][36][37] Tokom kasnih 80-ih, Joker je imao značajan utjecaj na Batmana i ostale likove iz serijala. U seriji "A Death in the Family" (1988. - 1989.) Joker je ubio Jasona Todda, drugog Robina, što je bila posljedica odluke čitatelja koji su se telefonski odlučili za Toddovu smrt.[38] Kultni strip The Killing Joke Alana Moorea i Briana Bollanda iz 1988. godine uvelike je proširio Jokerovu genezu i prikazao ga kao neuspjelog komičara koji je postao Red Hood kako bi uzdržavao svoju trudnu suprugu.[19][39] Ova se priča navodi kao jedna od najboljih priča o Batmanu, a imala je i značajan utjecaj na kasnije stripove i priče, primjerice umirovljenje tadašnje Batgirl, Barbare Gordon, nakon što je ostala paralizirana u borbi s Jokerom, kao i na filmove Batman (1989.) i The Dark Knight (2008.).[40][41] Arkham Asylum: A Serious House on Serious Earth (1989.) Granta Morrisona istražuje psihe Jokera, Batmana i ostalih zlikovaca, koji su zarobljeni u istoimenoj ustanovi za psihički poremećene.[42][43] Upravo su ove priče pomogle u redfiniranju Jokera nakon što je DC započeo New 52 seriju.

Naslovnica za strip Batman: Harley Quinn (1999.) koja prikazuje Jokera i Harley Quinn, zločinački duo koji predstavlja kontrast Batmanu i Robinu.

Godine 1999., predstavljena je Harley Quinn, psihijatrica koja se tokom terapije zaljubila u Jokera i završila u vezi (prepunoj zlostavljanja) s njim, postajući tako njegova pomoćnica.[44] Zanimljivo je kako je Harley Quinn premijerno predstavljena u animiranoj seriji, a tek je kasnije predstavljena i u stripovima. Nakon početka nove serije, 2011. godine, Joker se pojavio u seriji "Death of the Family" (2012.), čiji su autori pisac Scott Snyder i crtač Greg Capullo, koja analizira međuovisni odnos Batmana i Jokera te dovodi do udaljavanja Batmana od njegove šire obitelji.[18][45] Kulminacija njihova odnosa, odnosno analize istoga, uslijedila je u sklopu "Endgame" serijala, koji je zaključen 2015. godine epskom borbom između Batmana i Jokera, u kojoj ubojica umiru.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Lik Jokera prošao je kroz brojne promjene tokom sedam desetljaća izdanja. Općeprihvaćen i uglavnom konzistentan aspekt priče jest da je Joker, prerušen u kriminalca Red Hooda, upao u spremnik s kemijskim otpadom bježeći od Batmana, što mu je izblijedilo kožu, kosu obojalo u zeleno, usne učinile rubin crvenima i izazvalo ludilo. Kontekst koji objašnjava kostim Red Hooda, kao i Jokerov pravi identiet, mijenjani su tokom vremena.[16]

U stripu Batman #1 (1940.), svom prvom pojavljivanju, Joker izazove gothamsko podzemlje i policiju tako što preko radija objavi da će, tokom određenog vremenskog perioda, ubiti tri najuglednija građanina Gothama. Batman i Robin krenu istraživati slučaj i pronađu žrtve čija su lica unakažena trajnim kezom. Joker uspije oteti Robina i sprema se ubiti ga tim istim otrovom, no Batman to spriječi, spasi Robina, a Jokera pošalje u zatvor. U sljedećem izdanju vidimo ga u bolnici gdje se oporavlja od ozljeda, ali iz bolnice ga spasi kriminalna banda.[46] Tokom sljedećih nekoliko pojavljivaja, Joker uglavnom izbjegava hapšenje, ali uvijek se dogodi da naizgled umre (padne s litice, bude zarobljen u gorućoj zgradi, ...), mada mu tijelo nikada ne bude pronađeno. Od svog prvog pojavljivanja, Joker je izvršavao jednako neobične kao i brutalne zločine, a sve s logikom koja, prema Batmanovim riječima, "ima smisla samo njemu samom."[47] U svom prvom nastupu, Joker je svoje žrtve ostavljao s kezom na licu, što je modus operandi koji ga je pratio desetljećima. Tokom 70-ih godina, Joker je definiran kao homicidni psihopat. Priča "The Joker's Five-Way Revenge" prati Jokera kako se brutalno osvećuje bivšim članovima svoje bande koji su ga izdali,[25] dok u priči "The Laughing Fish" pomoću kemije svoj kez prenosi i na ribe te nad tim pokušava ostvariti autorska prava, samo da bi pobio službenike kada odbiju njegov zahtjev.

Joker prikazan nakon što se izvukao iz spremnika s kemijskom otpadom koji je drastično promijenio njegov izgled i izazvao ludilo u kultnom stripu Batman: The Killing Joke (1988.)

Tokom 80-ih, Jokerova fiksacija bili su Batmanovi prijatelji i saveznici. Tokom izdanja iz tog desetljeća, Joker je paralizirao tadašnju Batgirl, Barbaru Gordon, oteo i mučio načelnika Gordona te na smrt pretukao tadašnjeg Robina, Jasona Todda. Kultni strip Batman: The Killing Joke (1988.) donosi jednu od mogućih verzija geneze Jokera, koja ga prikazuje kao propalog komičara koji postaje kriminalac Red Hood kako bi uzdržavao svoju trudnu suprugu. Batmanovo uplitanje dovelo je do toga da upadne u spremnik s kemijskim otpadom što mu je unakazilo tijelo, što je uz razniju, slučajnu smrt njegove supruge izazvalo ludilo i stvorilo Jokera. On sam napominje kako ta priča možda i nije istinita te dodaje kako je njegova prošlost pitanje s više ponuđenih odgovora. Batman Jokeru nudi oprost i završavanje njihova rivalstva, što Joker odbije, ali pokazuje svoju zahvalnost tako što se našali s Batmanom.[48] Smrt Jasona Todda detaljno je obrađena u seriji "A Death in the Family". Prikazano je kako je Toddova smrt proganjala Batmana te kako je u jednom trenutku razmišljao da ubije Jokera, što bi za njega bio kardinalan otklon.[38]

Tokom radnje serije "No Man's Land" (1999.), Joker ubija Gordonovu drugu suprugu, Sarah, dok je štitila grupu djece. Nakon tog ubojstva, Joker se vidljivo mršti. Izruguje se načelniku Gordonu te ga isprovocira toliko da ga ovaj upuca u koljeno. Joker komentira kako će možda ostati nepokretan, a onda se sruši od smijeha shvativši kako je Gordon osvetio svoju kći na gotovo identičan način.[49]

Novo tisuljeće započeto je serijom "Emperor Joker", u kojoj vidimo kako Joker krade uređaj za mijenjanje stvarnosti Gospodina Mxyzptlka i redizjnira svemir prema vlastitim afinitetima. Joker na dnevnoj bazi muči i ubija Batmana, samo da bi ga nakon toga ponovo oživio. Joker pokuša uništiti svemir, ali ne želi uništiti i Batmana, zbog čega izgubi kontroli u omogući Supermanu, Mxyzptlku i Spectreu da ga poraze. Ovo iskustvo slomilo je Batmana, ali mu Superman izbriše sjećanja kako bi mogao normalno živjeti.[50] Serija "Joker's Last Laugh" (2001.) prikazuje Jokera uvjerenog u svoju skoru smrt tokom pokušaja rehabilitacije. Umjesto rehabilitacije, Joker, uz pomoć "jokeriziranih" superzlikovaca, započinje svoj posljednji kriminalnih pothvat. Vjerujući kako je Robin ubijen u svom tom kaosu, Dick Grayson nasmrt pretuče Jokera. Ipak, Batman oživi svog rivala kako bi spriječio da Dick postane ubojica.[51]

Serija "Under the Hood" (2005.) prikazuje povratak Jasona Todda koji pokušava prisiliti Batmana da osvetu njegovu smrt tako što ubije Jokera. Joker sukob između novog Red Hooda i Batmana smatra većom nagradom od Toddovog ubojstva.[52] U seriji Infinite Crisis (2005.) Joker ubija Alexandera Luthora jer ga je isključio iz Tajnog društva superzlikovaca, koje je Jokera smatralo previše nepredvidim.[53] U seriji "Batman & Son" (2006.) Joker je zadobio teške tjelesne ozljede i postao invalid nakon što ga je ustrijelio poremećeni policajac koji je glumio Batmana. Joker se oporavljen vraća u stripu Batman #663, tokom čije radnje pokuša pobiti svoje suradnike i Harley Quinn kako bi simbolizirao svoju duhovnu obnovu.[54] U seriji "Batman R.I.P." (2008.), Joker je postao dio plana Black Glovea da ubiju Batmana. U planu je sudjelovao svjestan kako će Batman preživjeti pokušaj ubojstva.[55][56] Nakon Batmanove navodne smrti u seriji "Final Crisis" (2008.), Grayson prati seriju ubojstava koja ga dovode do Jokera prerušenog u britanskog novinara po imenu Oberson Sexton.[2] Nakon što policija uhapsi Jokera, tadašnji ga Robin, Damian Wayne, šipkom pretuče. Joker ubrzo shvati kako je Robin Batmanov sin, uočavajući fizičku sličnost.[57] Joker uspije pobjeći i pokrene napad na Black Glove. U epskom sukobu, Grayson i Damian dobivaju pomoć protiv Jokera i Black Glovea u liku Brucea Waynea, odnosno Batmana. Nakon borbe, Joker je uhapšen.

Novi izgled Jokera iz The New 52 serijala donio je još manijakalnijeg i morbidnijeg Jokera koji si je dao odrezati lice i onda ga navukao kao masku, a kasnije započeo pohod kako bi pobio Batmanove prijatelje i saveznike, a sve kako bi Batman i on ponovo bili "najbolji heroj i zlikovac što mogu biti".

Kada je 2011. godine DC Comics obnovio svoju franšizu u serijalu The New 52, Jokeru je odrezano lice na vlastiti zahtjev. Nakon toga, nestane na godinu dana, a po svom povratku započinje napad na Batmanove prijatelje i suradnike u seriji "Death of the Family", a sve kako bi Batman i on ponovo bili kao prije i bili "najbolji heroj i zlikovac što mogu biti". Kraj ove serije prikazuje Jokera kako pada u mračni ponor s litice.[58][59] Ispostavilo se kao je Joker preživio pad i pronašao ljekoviti izvor pomoću kojega je potpuno ozdravio. Snyderov "Endgame" serijal donosi posljednji, epski okršaj između Jokera i Viteza tame koji kulminira krvavom borbom i smrću obojice u ruševinama podzemne pećine.

Ostale verzije

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Alternativne interpretacije Jokera

Postojanje DC-jevog Multiverzuma omogućilo je raznim autorima da u različitim izdanjima predstave Jokera čiji su priča, ponašanje i moralnost drugačiji od općeprihvaćene priče.[60] Joker je tako prikazivan u kontekstu alternativnih kronologija, alternativnih svijetova te u sklopu Elseworldsa, priča koje stvaraju vlastiti kontinuitet i često sadrže drugačije interpretacije glavnih likova.[61][62][63]

U sklopu alternativnih kronologija, Joker se pojavljuje u tri serijala. U crtanom romanu Batman: Digital Justice, umjetna inteligencija po imenu "Joker Virus" preuzima kontrolu nad Gothamom, tvrdeći kako je reinkarnacija originalnog Jokera.[64] Svakako najznačajnija interpretacija Jokera u sklopu alternativnih kronologija je ona u tri naslova iz serijala Dark Knight. U Millerovom kultnom stripu The Dark Knight Returns (1986.), detaljno se prikazuje ovisnost između Batmana i Jokera.[35] Kako se Batman povukao u mirovinu, Joker se nalazi u potpunoj katatoniji bez svog glavnog rivala, ali se probudi kada na televiziji čuje vijest o Batmanovom povratku. On uspije uvjeriti svog psihijatra da ga proglasi izliječenim, nakon čega si osigura nastup na televiziji. U studiju, Joker pobije svu publiku, kao i svog liječnika te voditelja, čime želi namamiti Batmana. Batman prati Jokera do gradskog lunaparka gdje se njih dvojica obračunaju u "Ljubavnom tunelu". U naletu bijesa, Batman prelomi Jokerov vrat, ali ga ipak ne ubija. Joker, poražen, tada dovrši posao i počini samoubojstvo, čime krivnju za ubojstvo svaljuje na Batmana. U nastavku spomenutog stripa, The Dark Knight Strikes Again (2001.), zlikovac koji sliči Jokeru, a posjeduje supermoći i sposobnost regeneracije, ubija brojne superheroje po naredbi Lexa Luthora, koji želi spriječiti Batmanovu pobunu protiv svog tiranskog režima. Svi su suglasni kako to ne može biti pokojni Joker, što se na kraju pokazuje točnim. Maskirani ubojica zapravo je Dick Grayson, kojega je Batman prije mnogo godina otpustio, zbog čega ovaj želi osvetu. Grayson se prerušio u Jokera kako bi traumatizirao Batmana. Nakon posljednjeg okršaja s Batmanom, Dick Grayson je ubijen. U posljednjem stripu iz kronologije, All Star Batman and Robin the Boy Wonder, čitatelji saznaju kako je Joker odgovoran za smrt Graysonovih roditelja. Posljednja alternativna kronologija je serijal Flashpoint, koji prikazuje kako je Bruce ubijen namjesto svojih roditelja, nakon čega je njegov otac, Thomas Wayne, postao Batman, a njegova majka, Martha Wayne, doživila psihički slom i postala Joker, nakon što si je oštricom rastvorila obraze.[65][66][67] Ona postaje Batmanov najveći rival, a u sklopu svog pohoda je otela kćeri Harveyja Denta i ubila Jima Gordona. Prilikom posljednjeg sukoba s Batmanom, ovaj ju suoči sa smrću njihova sina i kaže kako je pronašao način da izmijeni povijest te da će njih dvoje biti ubijeni namjesto Brucea. Kada Martha shvati kako će Bruce i u tom scenariju postati Batman, prestravljena pobjegne i pogine negdje u špiljama ispod imanja.

U sklopu alternativnih svijetova, Joker se pojavljuje i kao Earth-Two, Earth-Three i Earth-Nine lik. Earth-Two Joker prikazan je kao starac u kolicima, deformiran nakon višegodišnje izloženosti opasnim kemikalijama; Earth-Three Joker prikazan je kao superheroj Jokester u borbi protiv Owlmana, zle verzije Batmana; naposlijetku, Earth-Nine Joker zapravo je ženski superheroj u borbi protiv Supermanove tiranije.

U gotovo kultnom crtanom romanu Joker (2008.), Joker je pušten iz Azilija Arkham nakon čega je započeo osvajanje Gothama samo da bi ponovo bio spriječen od strane Batmana. Za razliku od mnogih stripova, Joker je ovdje glavni lik, a Batman tek sporedni koji se pojavljuje na samom kraju.

Joker se kao lik pojavljuje u ukupno deset Elseworlds serijala. Od posebnog značaja je, gotovo kultni, crtani roman Joker (2008.), čiji su autori pisac Brian Azzarello i crtač Lee Bermejo. Ovaj crtani roman prikazuje Jokerov sukob s drugim gothamskim superzlikovcima i još jedan značajan okršaj s Batmanom. Nakon što nižerangirani razbijač po imenu Jonny Frost izbavi Jokera iz Arkhama, klaun započinje svoj novi pohod na Gotham. Uz pomoć Harley Quinn, Joker preuzima lokalni striptiz bar i okupi novu bandu. Nakon što Penguina prisili na suradnju, Joker saznaje kako će mu Harvey Dent, mafijaš s podvojenom ličnošću, predstavljati veliki problem. U međuvremenu, Frost održi samostalni sastanak s Dentom, koji ga upozorava da će ga Joker ubiti, zbog čega kasni na dogovor s Riddlerom, sada invalidnim trgovcem oružjem. Dent organizira atentat na Jokera, ali Frost spasi šefov život, nakon čega Joker započne rat s Dentom. Joker kasnije pomogne Frostu spasiti njegovu bivšu suprugu, Shelly, od Denta, samo da bi ju nakon toga silovao, kazavši kako su sada izravnali račune nakon što Frost nije Jokeru rekao o svom sastanku s Dentom. Dent tada traži Batmanovu pomoć, koji krene u obračun s Jokerom. Dok se Batman i Joker bore na mostu, Frost pada u svoju smrt.

Joker se pojavio u još dva nepovezana serijala te u ukupno tri crossovera između DC-ja i Marvela.[68][69][70]

Karakterizacija

[uredi | uredi kod]

Među Jokerove nadimke spadaju "Clown Prince of Crime" (ili Chaos) (eng. "Klaun-princ kriminala"), "Harlequin of Hate" (ili Havoc) (eng. "Harlekin mržnje") i "Ace of Knaves" (eng. "As-dečko"). Tokom razvojnih etapa DC-jevog univerzuma, inkarnacije Jokera išle su u dva smjera. Izvorna i danas dominantna interpretacija prikazuje ga kao ekstremnog psihopata[71] koji posjeduje genijalni intelekt i izopačeni, sadistički smisao za humor.[72][73] Druga interpretacija, popularna od kraja 40-ih pa sve tokom 60-ih godina, prikazivala ga je kao ekscentričnog, ali bezopasnog šaljivca i lopova.

U crtanom romanu The Joker: Devil's Advocate navodi se kako je Joker pobio preko 2,000 ljudi. Mada je ubio dovoljno ljudi da neupitno dobije smrtnu kaznu, Joker se svaki put izvukao kao nedužan zbog neuračunjivosti.[74][75] Joker se smatra Batmanovim najvećim protivnikom.[76] Njegova nepredvidiva, ubilačka priroda čini ga jednim od najopasnijih zlikovaca iz DC-jeva univerzuma; u mini serijama Villains United i Infinite Crisis, Tajno društvo superzlikovaca odbija primiti Jokera za člana upravo zbog navedenih razloga. U miniseriji Underworld Unleashed, Trickster, zlikovac iz serijala o Flashu, daje sljedeću repliku: "Kada superzlikovci žele prestrašiti jedan drugoga, pričaju priče o Jokeru."

Osobnost

[uredi | uredi kod]
Naslovnica stripa Detective Comics #475 - "The Laughing Fish" (veljača 1978.) prikazuje Jokerov pokušaj da nad ribama koje je unakazio svojim kezom registrira autorska prava. Ova epizoda iz Jokerove biografije stekla je kultni status te je adaptirana u brojnim drugim medijima, a služi kao jedan od najvažnijih dokaza u prilog Jokerove apsolutne iracionalnosti.

Jokerova glavna karakteristika je njegovo očito ludilo, mada nikada nije opisan kao netko tko boluje od nekog konkretnog psihičkog poremećaja. Joker pokazuje nedostatak empatije i savjesti, kao i bilo kakve brige oko ispravnosti svog djelovanja čime manifestira ponašanje ekstremnog psihopata. U stripu A Serious House on Serious Earth, navodi se kako Joker može procesuirati tek direktne osjetilne podražaje iz vanjskog svijeta i to tako što im se naprosto prilagodi, temeljem čega svakog dana stvara novu ličnost, ovisno o tome što mu tog dana odgovara, čime se objašnjavaju Jokerove varijacije od vrckastog klauna do psihopatskog ubojice.[77] U stripu The Killing Joke, gdje Joker vrši ulogu nepouzdanog pripovjedača, korijenje njegove manije prati do "jednog lošeg dana", u ovom slučaju dana kada su mu umrli supruga i nerođeno dijete te kada je on sam upao u spremnik s kemijskim otpadom koji ga je trajno unakazio, mada on sam nije siguran da li se to ikada dogodilo. Pokušavši dokazati da svatko može postati kao on nakon jednog takvog dana, Joker je fizički i psihičku mučio načelnika Gordona, ali nije uspio dokazati svoju tezu.[21] Kada mu je Batman jednom prilikom ponudio oprost, želeći izbjeći da se jednog dana međusobno pobiju, Joker se, u rijetkom trenutku potpune uračinjivosti, ispričao što mora odbiti njegovu ponudu, vjerujući kako je prekasno da bi se njemu oprostilo.[78] Neke druge interpretacije prikazuju ga kao manijaka koji je potpuno svjestan kako njegove radnje djeluju na druge, tvrdeći time da je njegovo ludilo samo gluma.[79] Povjerničar stripa Peter Coogan opisuje Jokera kao lika koji pokušava preoblikovati stvarnost kako bi odgovarala njemu samom tako što svojim žrtvama, čak i ribama, nameće svoj kez, a sve kako bi svijet učinio razumljivijim tako što stvara uvrnutu parodiju samoga sebe. Englehartov strip "The Laughing Fish" pokazuje Jokerovu iracionalnu prirodu prilikom pokušaja da registrira autorska prava na deformiranim ribama i nerazumijevanja činjenice da prijetnja službeniku neće uroditi željeznim rezultatom.[80][28]

Ovisno o interpretaciji, Joker je prikazivan i kao seksualno i kao aseksualno biće. U stripovima The Dark Knight Returns i Arkham Asylum: A Serious House on Serious Earth, Joker otvoreno koketira s Batmanom što otvara pitanje sadrži li njihov odnos homoseksualne aluzije, ili je Joker naprosto htio izmanipulirati svog protivnika. Frank Miller je Jokera prikazao kao lika opsjednutog smrću, potpuno nezainteresiranog za seksualni odnos, dok je Robinson vjerovao kako je Joker sposoban imati djevojku.[81] Njegov zlostavljačko-ljubavni odnos s Harley Quinn i danas je predmet debate. Iako ju redovito drži blizu sebe, često joj nanosi fizičku bol, primjerice u situaciji kada ju je izbacio kroz prozor bez da je kasnije provjerio je li uopće živa. Dok Harley otvoreno pokazuje želju za seksualnim odnosom, Joker to ne čini, često joj prigovarajući kako ga odvraća od važnijih planova.[82] Snyderova priča "Death of the Family" navodi kako je Joker zaljubljen u Batmana, mada tu emociju ne iskazuje romantikom. Joker vjeruje kako Batmana činim boljim tokom njihovih avantura te da ga ovaj zauzvrat voli, čime si objašnjava činjenicu da ga Batman dosada nije ubio.[45][83] Joker i Batman predstavljaju apsolutni kontrast - ekstrovertirani Joker u šarenim bojama, potpuno stopljen s kaosom suprostavljen je introvertiranom Batmanu u monokromnim kombinacijama, a koji predstavlja red i disciplinu. Joker je često prikazivan kao lik čija cijela egzistencija ovisi o postojanju Batmana, čime je njihova veza prikazana neraskidivom. U stripu "Going Sane" (1994.), vjerujući kako je ubio Batmana, Joker promijeni svoj izgled i počne voditi normalan život s djevojkom, samo da bi ponovo postao Joker istog trena kada je saznao da je Batman zapravo živ. Baš zato što on nikada ne nosi masku te je jednostavno Joker, Joker vjeruje kako je Batman naprosto Batman, imao on kostim ili ne, konstantno odbijajući saznati njegov stvarni identitet i ne pokazujući apsolutno nikakav interes za ono što se krije iza Batmanove maske.[84]

U serijalu Knightfall (1993.), superzlikovac Scarecrow koristi svoj plin (fear gas) na Jokeru kako bi otkrio njegove strahove, ali ovaj ne proizvodi nikakav učinak. U Morrisonovom stripu JLA, Martian Manhunter koristi svoje telepatske moći kako bi reorganizirao Jokerov um i stvorio privremenu uračunjivost. U tom kratkom periodu, Joker izražava kajenje za brojne zločine koje je počinio te moli za priliku da se iskupi. Ipak, u stripu Batman: Cacophony, Joker je ponovo postao uračunjiv nakon što je u zatvorskoj bolnici dobio lijekove za stabilizaciju raspoloženja i antipsihotike, a sve nakon gotovo fatalnog sukoba s Onomatopeiom. Tokom relativno uljudnog razgovora s Batmanom, Joker izražava žaljenje zbog gubitka koji je Batmana potaknuo da se bori protiv kriminala, no na kraju mu govori: "Ja tebe ne mrzim jer sam lud. Ja sam lud jer te mrzim." Razgovor je zaključio tako što je Viteza tame obavijestio da će s ubijanjem i mučenjem ljudi prestati tek kad on bude mrtav. U stripu Batman: Legends of the Dark Knight #145, Joker postane normalan nakon što ga Batman ubaci u jednu od Ra's al Ghulovih Lazarus Pitsa. Ipak, taj je proces bio tek privremen i Joker se ubrzo vratio u "normalu".[85]

Moći i vještine

[uredi | uredi kod]
Joker na naslovnici stripa The Man Who Laughs iz 2005. godine.

Joker ne posjeduje nikakve inherentne supermoći.[86] Umjesto toga, svoje zločine počinjava uz pomoć serije svakodnevnik predmeta pretvorenih u oružje, poput špila igračih karata koje su zapravo oštrice, umjetnog cvijeta na sakou iz kojeg štrca korozivnu kiselinu, otrovni plin, ili naprosto vodu, pite punjene cijanidom, eksplozivne cigarete napunjene nitroglicerinom, harpunske puške koje na prvo okidanje ispale zastavicu s tekstom "BANG!!", a na drugo samu zastavicu koja probode žrtvu[87][88] te smrtonosan šoker. Njegovo najznačajnije oružje je poznati Joker otrov, izrazito snažan toksin koji na žrtvama ostavlja Jokerov karakteristični kez uz to što dovodi do nekontroliranih napadaja smijeha koji rezultiraju paralizom, komom ili smrću. Jokerov je otrov bio njegov zaštitni znak još od prvog pojavljivanja.[89] Joker je imun na sve poznate otrove kao i na vlastiti plin za smijanje; u stripu Batman #663, Morrison navodi kako je "kao strastveni uživatelj svojih proizvoda, Joker tokom godina ovisnosti razvio imunitet na otrove".[90]

Joker je prikazan kao izrazito inteligentan i velik stručnjak na poljima kemije i inženjerstva, kao i vrstan poznavatelj eksploziva. Još od premijernog pojavljivanja, Joker je redovito prikazivan kako otima komunikacijske signale - uglavnom vijesti - kako televizijskih tako i radijskih postava. U jednoj priči, Joker otima računalnog genija i priznaje kako se osobno ne razumije u računala, mada su kasniji autori Jokera uglavnom prikazivali kao izrazito informatički pismenog.

Jokerove vještine tokom fizičkog okršaja varirale su ovisno o autorima. U svom prvom nastupu, Joker je prikazan kao borac ravan Batmanu, gotovo i bolji.[91] Njegova snalažljivost u borbi često je posljedica činjenice kako sa sobom često nosi niz brzopoteznih naprava koje u trenutku može iskoristiti (npr. eksplozivne pikule). Drugi su, pak, pisci Jokera prikazivali kao fizički slabog, na trenutke toliko slabog da ga se može oboriti jednim udarcem. Ipak, autori su uglavnim bili složni oko činjenice da je Joker izrazito agilan.

Geneza lika

[uredi | uredi kod]
"Jokeru su pripisivali mnogo geneza, priča o tome kako je nastao. Čini mi se kako to nema prevelikog značaja—takav je kakav je sada. Nikada nisam imao namjeru objasniti njegovu pojavu. Pričali smo o tome i Bill [Finger] i ja to nismo htjeli mijenjati u tom trenutku. Smatrao sam—i složio se—kako bi tako uklonili dio esencijalnog misterija."

– Jerry Robinson, tvorac Jokera[92]

Iako su mnoge od njih međusobno povezane, u stripovima nikada nije etablirana definitivna geneza Jokera kao što ni njegovo pravo ime nikada nije potvrđeno. On sam je prilično zbunjen po pitanju svoje prošlosti; kako sam navodi u stripu The Killing Joke: "Nekada se sjećam jedne verzije, nekada druge... ako već imam prošlost, neka ona bude višestruki izbor!"[93] Prva u nizu priča koje objašnjavaju stvaranje Jokera, ona iz stripa Detective Comics #168 (veljača 1951.), navodi kako je Joker nekoć bio kriminalac po imenu Red Hood. U toj priči, on je inženjer kemije koji pokušava potkradati tvrtku koja ga zapošljava. Nakon što počini krađu, presretne ga Batman nakon čega ovaj upada u spremnik s kemijskim otpadom. Iz spremnika izlazi bijele kože, crvenih usana, zelene kose i s trajnim kezom.[94]

Neimenovani kemijski inženjer sa svojom trudnom suprugom u stripu The Killing Joke. Nakon nesreće s kemijskim otpadom, ovaj će neimenovani inženjer postati zloglasni Joker. (Autor: Brian Bolland).

Najpopularnija priča o genezi Jokera, koju čak i službeni DC-jev vodič, Who's Who in the DC Universe, navodi kao najprihvaćeniju, jest ona iz stripa The Killing Joke. Mooreov kultni strip Jokera portretira kao inženjera kemije koji da otkaz kako bi radio kao stand-up komičar, u čemu je doživio kardinalni neuspjeh. Kako bi uzdržavao trudnu suprugu, on pristane pomoći dvojici kriminalaca, ali upadne u spremnik s kemijskim otpadom nakon što Batman omete uspješno izvršenje pljačke. Nakon što izroni iz obližnjeg rezervoara i ukloni svoju masku, vidljivo je kako su mu kemijkalije potpuno izbijelile kožu, usne obojile u rubin crvenu, a kosu u zeleno. Kada se tome pridoda i ranija, slučajna smrt njegove trudne supruge, neimenovani inženjer doživi mentalni slom i postaje Joker.[48][93] Ova verzija događaja potvrđena je i u stripu Batman: The Man Who Laughs, u kojem Batman kemijski testira masku Red Hooda koju je pronašao tokom prve istrage o Jokeru. Činjenica da je Joker Red Hood ponovo je potvrđena u stripu Batman #450, gdje vidimo Jokera kako pronalazi stari kostim Red Hooda što ga je sačuvao te ga oblači kako bi pospiješio svoj oporavak nakon radnje stripa A Death in the Family.[95]

U serijalu "Pushback" (Batman: Gotham Knights #50-55), Riddler se prisjeća kako je Jokerovu suprugu oteo i ubio korumpirani policajac koji je radio za kriminalce kako bi prisilili Jokera da im pomogne u pljački. Serijal "Payback" otkriva fotografije Jokera prije nesreće — čije se ime navodi kao "Jack" — zajedno sa suprugom, čime ova teza dodatno dobiva na kredibilitetu.[96]

Dini-Rossova serija "Case Study" predlaže drugačiju genezu, sugerirajući kako je Joker zapravio bio sadistički kriminalac koji se postepeno uspinjao po rangovima u gothamskom podzemlju sve dok nije postao vođa moćne bande. Kako se nije želio odreći užitaka prljavih poslova, stvorio je Red Hooda kako bi se mogao vratiti na teren. Nakon nekog vremena došlo je do prvog, sudbinskog susreta s Batmanom, posljedica kojega je bila unakaženost. U toj se verziji implicira kako je Joker ostao uračunjiv, ali kako je fingirao neuračinjivost kako bi izbjegao smrtnu kaznu. Nažalost, pisani izvještaj koji potvrđuje ovu teoriju napisala je dr. Harleen Quinzel, odnosno Harley Quinn, čime on gubi svaki kredibilitet.

Drugi dio serijala Batman Confidential (#7-12) prikazuje Jokera kao nadarenog kriminalca po imenu Jack kojemu dosadi njegov posao. Nakon što Batman prekine jedan njegov zločin, Jack postane opsjednut Vitezom tame i pokrene seriju nasilnih zločina kako bi privukao njegovu pažnju. Kada Jack, tokom pljačke, rani djevojku Brucea Waynea, Batman, u naletu bijesa, unakazi njegovo lice s Batrangom, posljedica čega je trajni kez. Jack uspije pobjeći, a Batman njegove podatke proslijedi lokalnim mafijašima koji muče Jacka u kemijskoj tvornici. Jack ponovo pobjegne i upadne u prazan spremnik, ali pucnjevi probiju spremnike s kemijskim otpadom koji se nalaze iznad Jacka. Uslijedi poplava kemikalija koje se koriste u antipsihoticima koja promijeni Jackov izgled i dovrši njegovu transformaciju u Jokera.[97]

U stripu The Brave and the Bold #31, superheroj Atom asistira u operaciji na Jokerovom mozgu pri čemu otkrije niz epizoda iz zlikovčeve prošlosti koje otkrivaju kako je, i prije unakaženja, Joker činio brojne brutalne zločine; primjeri su zvjersko udaranje nasilnika, spaljivanje živih roditelja nakon što su otkrili da ubija ljubimce, pridruživanje bandi i bespotrebno ubijanje vlasnika trgovine.[98]

Iako većina priča prihvaća tezu da je Jokerov izgled posljedica reakcije s kemijskim otpadom, neki su autori sugerirali kako su crvene usne naprosto posljedica ruža. Drugi su autori, prilično nekonzistentno istina, navodili kako je Jokerov karakteristični kez posljedica nekog naknadnog unakaženja. Većina stripovskih interpretacija, ipak, Jokera prikazuje bez ikakvih ožiljaka i potpuno sposobnog da se ne smije, ukoliko je takvoga raspoloženja.[54][97][99][100]

Kulturološki utjecaj

[uredi | uredi kod]

Joker se danas smatra jednim od najikonskih i nejprepoznatljivjih stripovskih likova u historiji, moguće čak i jednako poznat kao Batman.[101][102][103] Godine 2006., Joker je završio na prvom mjestu Wizardove liste 100 najvećih zlikovaca svih vremena.[104] Tokom 2008., završio je na petom mjestu Wizardove liste 200 najvećih stripovskih likova[105] te na osmom mjestu Empireove liste 50 najvećih stripovskih likova (ujedno je bio i najviše rangirani zlikovac na obe liste).[106] Godine 2009., Joker se našao na drugom mjestu IGN-ove liste 100 stripovskih zlikovaca.[107] Godine 2013., Complex i WhatCulture su imenovali Jokera najvećim stripovskim zlikovcem svih vremena.[86][101]

Časopis TV Guide je Romerovu interpretaciju Jokera iz 60-ih godina stavio na popis 60 najgadnijih zlikovaca svih vremena.[108] Joker je inspirirao i brojne atrakcije u zabavnim parkovima poput one The Joker's Jinx u Marylandu te se pojavio kao lik u narativnim vožnjama poput Batman Adventure – The Ride i The Dark Knight Coaster.[109][110][111][112]

Medijske adaptacije

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Medijske adaptacije Jokera

Kroz višegodišnji razvoj serijala o Batmanu, Joker je, kao njegov najveći protivnik, stekao gotovo kultni status te se tako pojavio u cijelom nizu medijskih adaptacija materijalā o Vitezu tame. Pojavljivao se i kao glavni i kao sporedni lik, a njegova medijska pojavljivanja uključuju animirane i cjelovečernje filmske te televizijske adaptacije kao i cijeli niz video igara. Neke od tih adaptacija same su za sebe stelke kultni status i uvelike su produbile Jokerov značaj i utjecaj unutar franšize, dok su neke prošle više-manje nezamijećeno. Gotovo svaka nova adaptacija pristupila je Jokeru na drugačiji način, što po pitanju fizičkog izgleda i dizajna, što po pitanju naglašenosti nekih karakternih osobina, mada se većina istih bazirala na nekim osnovnim i više-manje trajnim postavkama iznesenim u stripovima.

Cesar Romero kao Joker (lijevo) i Burgess Meredith kao Penguin (desno) tokom serije Batman 1967. godine.

Nakon što je njegov nastup u serijalu iz Drugog svjetskog rata otkazan, Jokerovo prvo pojavljivanje na ekranima bilo je 1966. godine u sklopu televizijske serije Batman. Jokera je u toj prvoj verziji tumačio Cesar Romero, čija je interpretacija lika naglašavala onu komičiniju i benigniju verziju Jokerova lika.[113] Glavna karakteristika Romerovog Jokera bio je pačji smijeh, a zločini koje je činio uglavnom su imali nekakav humoristični lajtmotiv, poput pretvaranaja gradske vode u žele ili pljačke banke u obliku stand-up nastupa. U jednoj se epizodi, čak, natjecao s Batmanom u surfanju. Cesar Romero je odbio obrijati svoj karakteristični brk za ulogu (Joker nikada nije prikazivan s brkovima) tako da se on nerijetko nazirao ispod šminke koju je imao na licu, što je također ostalo trajno obilježje ove interpretacije. Ovaj Joker bio je zamišljen i kao djelomična parodija Batmana, a to je realizirano preko Jokerovog vlastitog pojasa i "Jokermobilea". Za razliku od nekih kasnijih interpretacija, geneza lika nije objašnjena u ovoj seriji te je jedina informacija iz Jokerove prošlosti sadržana u Batmanovom komentaru kako je u mladosti bio hipnotičar. Romerov Joker je i nerijetko surađivao s drugim zlikovcima, poput Penguina ili Catwoman. U filmu Batman iz 1966., Romero je reprizirao ulogu, a u toj je adaptaciji surađivao i s Riddlerom.

Tokom sljedeća dva desetljeća, Joker je doživio nekoliko adaptacija u animiranom obliku. Tako se Joker pojavio u serijama The Adventures of Batman[114] (1968.), gdje mu je glas posudio Larry Storch, The New Adventures of Batman[115] (1977.), gdje mu je glas posudio Lennie Weinrib, te The Super Powers Team: Galactic Guardians[116][117] (1985.), gdje mu je glas posudio Frank Welker. U potonjoj seriji pojavio se tek u jednoj epizodi. Znakovito je kako se Joker pojavio i u dvije epizode animirane serije The New Scooby-Doo Movies (1972.), gdje su Batman i Robin ujedinjeni s Mystery Inc.-om. U oba pojavljivanja ujedinio se s Penguinom kako bi porazio Batmana, a glas mu je posudio Larry Storch.

Jack Nicholson je svojom interpretacijom Jokera stekao kultni status među obožavateljima serijala o Batmanu, a njegova je interpretacija lika u Burtonovom filmu prva kombinirala oba elementa Jokerova lika - onaj komični i onaj manijakalni.

Sljedeća velika interpretacija zbila se 1989. godine kada se znatno mračnija i manijakalnija verzija Jokera pojavila u Burtonovom filmu Batman. U njegovom debiju na velikim ekranima, Jokera je tumačio Jack Nicholson čiji je Joker, mada zadržava neke komične elemente, evidentno sociopat. U tom je filmu, po prvi puta izvan stripa, objašnjena i Jokerova geneza. Naime, Joker je prikazan kao kriminalac po imenu Jack Napier, suradnik mafijaša Carla Grissoma (Jack Palance). Nakon što se sukobi s Batmanom (Michael Keaton), Joker u glavu dobije vlastiti metak odbijanac što mu paralzira živce i ostavlja trajni kez, a fizičke deformacije (bijelo lice, zelena kosa i crvene usne) su posljedice upadanja u spremnik s kemijskim otpadom. Autori filma odlučili su se za verziju prezentiranu u stripu Batman: The Killing Joke (1988.).

Potpuno lud, Napier, sada poznatiji kao Joker, krene u osvetu, ubije Grissoma i preuzme vodstvo nad njegovom bandom nakon čega krene u pohod na Batmana, za kog smatra da dobiva previše medijske pozornosti. Joker sam sebe naziva "ubojitim umjetnikom" koji stvara avangardnu "umjetnost" ubijajući ljude svojim Smilex plinom koji im na licima ostavlja karakteristični kez. Tokom konfrontacije s njim, Batman Jokera prepozna kao kriminalca koji je ubio njegove roditelje. Posljednji sukob na vrhu Gothamske katedrale, često nazivan i "Dvoboj nakaza" (eng. "Duel of the Freaks"), tokom kojeg Batman i Joker, jedan drugome, otkriju prave identitete, dovodi do zaključka kako su oni "stvorili jedan drugoga" - Joker je, kao ubojica Wayneovih roditelja, doveo do toga da mladi Bruce postane Batman, dok je Batmanova prisutnost poludjelog Napiera natjerala da postane Joker i krene pobiti cijeli Gotham City.

Kada Joker pokuša pobjeći u helikopteru, Batman ga uspije zaustaviti i prikopčati na vodorigu, no ona se odlomi, nakon čega Joker pada u svoju smrt, koju dočekuje sa smješkom. Jokerova smrt je ostavila velikog traga na Batmana u prvom serijalu filmova, a Nicholson je trebao reprizirati svoju ulogu[118] u zbog loših kritika i financijskog neuspjeha ranijeg nastavka otkazanom[119] petom nastavku, Batman Triumphant, gdje se trebao pojaviti kao halucinacija uzrokovana Scarecrowovim plinom. Harley Quinn je u tom filmu trebala biti Jokerova kći koja traži osvetu za očevu smrt.[120]

Nicholsonova interpretacija Jokera prošla je izrazito dobro među kritikom i publikom, a s vremenom je stekla kultni status te postala jedna od definirajućih uloga u Nicholsonovoj karijeri.[121] Godine 2003., Američki filmski institut je Nicholsonovu interpretaciju stavio na 45. mjesto popisa 50 najboljih zlikovaca u historiji filma.[122][123]

Mark Hamill je posudio glas Jokeru u animiranoj verziji iz 1992. godine te je dosegao kultni status među fanovima i kritikom. Njegova interpretacija naveliko je hvaljena, a Hamill će Jokera tumačiti u brojnim animiranim verzijama i video igrama više od dvadeset godina. Mada je 2011. godine preko Twittera umirovio lika,[124][125] već je 2012. godine izjavio kako to možda i nije definitnivna odluka.[126]

Uspjeh Burtonovih filmova 1992. godine je izrodio Batman: The Animated Series, kultnu animiranu seriju u kojoj je Jokeru glas posudio Mark Hamill. Osim što je serija pobrala izvanredne kritike i stekla kultni status unutar franšize, zaslužna je i za definirajuću interpretaciju Jokera koja je uvelike utjecala na kasniji razvoj lika.[127][128]

U seriji, Joker se prvi puta pojavio već u drugoj epizodi, "Christmas with the Joker" (u kojoj je otpjevao svoju poznatu parodiju pjesme "Jingle Bells": "Jingle Bells, Batman smells, Robin laid an egg. The Batmobile lost a wheel and the Joker got away!"), a postao je najčešći zlikovac u serijalu po broju pojavljivanja. Hamillov Joker kombinirao je mračnije elemente stripova i Jokerova lika s komikom koja bi bila prikladna za mlađu publiku;[129][130] nesumnjivo je kako je Hamill Jokera prikazao kao manijakalnog psihopata čija je ubojita namjera neupitna, ali cijeli karakter zločina ublažen je Jokerovim naglašenim humorom kao i činjenicom da Batman uvijek spriječi katastrofalne posljedice njegovih planova. Na taj je način postignut balans između Jokerove manije i dobne skupine kojoj je serija bila namijenjena.

Glavne odlike Hamillove interpretacije bili su kreštav glas i karakterističan smijeh. Tokom brojnih pojavljivanja, serija je otkrivala neke detalje iz Jokerove prošlosti. Geneza lika objašnjena je činjenicom da je Joker, kao vođa vlastite bande, planirao napad na tvrtku Ace Chemicals, no intervenirao je Batman nakon čega je Joker pao u spremnik s kiselinom. Također, nekoliko epizoda navodi kako je Jokerovo ime Jack Napier (hommage Burtonovom filmu), posebice epizoda "Joker's Wild" u kojoj je prikazan policijski spis s Jokerovim fotografijama uz ime Jack Napier, no kasnije je sugerirano kako je to bio tek alias što ga je koristio ranije u karijeri. Serija je znakovita i po predstavljanju Harley Quinn, Jokerove ekscentrične pomoćnice koja će postati jedan od rijetkih originalnih likova koji će se uspješno inkorporirati i u stripove.

Hamill je Jokera tumačio u još nekoliko animiranih serija i filmova. U filmu Batman: Mask of the Phantasm (1993.), koji je nastao kao direktan "izdanak" animirane serije, otkriveno je kako je Joker ranije radio kao plaćeni ubojica za mafijaša Salvatorea Valestru. Hamillov Joker, mada redizajniran, pojavljuje se i u animiranoj seriji The New Batman Adventures, gdje je najzapaženiji nastup imao u epizodi "World's Finest", koja je bila jednosatni cross-over sa serijom Superman: The Animated Series. U toj epizodi, Joker putuje u Metropolis kako bi sklopio pakt s Lexom Luthorom s ciljem eliminiranja Supermana. Kada se pokaže kako Superman nije dorastao Jokerovom umu, a Batman Lutherovoj tehnologiji, dva superheroja ujedinjuju snage i poraze zločinački duo. Joker je u toj epizodi naizgled ubijen, ali se kasnije vratio i nastavio se pojavljivati u serijalu o Batmanu. Još jedna značajna Hamillova uloga bila je u filmu Batman Beyond: Return of the Joker, gdje se Joker misteriozno pojavljuje u futurističkom Gothamu nakon što se 40 godina smatralo da je mrtav. Tokom filma je otkriveno kako je pravi Joker doista ubijen nakon što je njegov eksperiment s Timom Drakeom pošao po zlu te ga je ovaj propucao, ali je superzlikovac u Drakeov mozak ugradio mikročip koji je Jokerov DNK i sjećanja usadio u Drakea, pretvorivši ga tako u njegova klona. Batmanov nasljednik, Terry McGinnis, ultimativno uspije spasiti Drakea i uništiti Jokera jednom za svagda.

Hamill je Jokera tumačio u još nekoliko animiranih verzija, ali iste nisu od tolikog značaja kao ranije navedene. Svakako, mada osobno nikada nije glumio Jokera, Hamill je svojim glasom uspio ostvariti jednu od najznačajnijih interpretacija tog lika u sklopu cjelokupnog serijala te je neupitno postigao kultni status među fanovima i strukom.

Tokom 2000-ih godina, Joker se pojavio u još tri znakovite animirane verzije. Prva je serija The Batman, koja je s emitiranjem započela 2004. godine. Joker je ovdje drastično redizajniran i njegov je izgled naglašeno manijakalniji, mada je s vremenom dizajn približen onom klasičnom. Prilikom putovanja kroz Jokerov um, Batman i Hugo Strange otkrivaju kako je Joker ranije bio nižerangirani uredski službenik čiji je san bio "nasmijati ljude". Jokeru je u ovoj interpretaciji glas posudio Kevin Michael Richardson, koji je tako postao prvi Afroamerikanac koji je tumačio Jokera.[131][132] Druga verzija je hvaljeni animirani film Batman: Under the Red Hood (2010.), gdje mu je glas posudio John DiMaggio. Ovaj film predstavlja ekranizaciju priče o smrti Jasona Todda i objašnjava koncept Red Hooda. Za kraj, Joker se pojavio i kao izrazito bitan lik u dvodijelnom animiranom filmu The Dark Knight Returns, zapravo ekranizaciji istoimenog kultnog stripa Franka Millera, iz 2012. godine, gdje je prikazan u starijoj dobi kao katatoničan jer se Batman povukao u mirovinu. Kada se Batman vrati, Joker se ponovo "aktivira" te krene u pohod po Gothamu, samo da bi se na koncu sukobio s Batmanom. U ovoj verziji, glas mu je posudio Michael Emerson.[133][134]

Heath Ledger je kao Joker u Nolanovom filmu The Dark Knight pobrao apsolutne pohvale kako kritike tako i publike te je postao jedan od najznačajnijih interpretatora Jokera u historiji serijala. Postao je svojevrsna pop-kulturna ikona, a posebno znakovita je i fraza koja je postala njegov svojevrsni zaštitni znak: "Why so serious?"

Kada je 2005. pod redateljskom palicom Christophera Nolana obnovljen filmski serijal o Batmanu, Joker je najavljen na kraju prvog filma iz trilogije, Batman Begins, kada Jim Gordon (Gary Oldman) Batmanu (Christian Bale) preda igraču kartu džokera i govori mu o serijskom ubojici koji ju ostavlja na mjestima svojih zločina. U nastavku, The Dark Knight (2008.), Jokera je glumio Heath Ledger, koji je na Jokera gledao kao na "klauna psihopata, serijskog ubojicu i shizofreničara bez imalo empatije".[135] Mada publika isprva nije dobro reagirala na Ledgera kao Jokera, nakon prikazivanja filma, Ledgerov Joker postao je pop-kulturni sinonim za anarhiju i kaos.[136][137] Neupitno je kako je Ledgerova interpretacija Jokera bila najkaotičnija od svih i tu je Jokerova manijakalnost dovedena do njezinih krajnjih granica, nadmašivši čak i neke stripovske inkarnacije superzlikovca. Ledgerov Joker odudarao je i vizualno od većine ranijih interpretacija - njegov izgled bio je potpuno nemaran i neuredan, gotovo boemski, kosa raščupana, a šminka na licu u potpunom neredu.[138] Takav izgled bio je samo posljedica kaotične interpretacije. Za razliku od većine interpretacija, Jokerov karakteristični kez u ovom filmu nije posljedica interakcije s kemijskim otpadom već ozljeda koje su nastale rezanjem rubova njegovih usana. Kontinuirani kez postiže crvenim ružom kojim prekriva usta i rane od rezova, mada on zapravo ne postoji. Nikada nije razjašnjeno kako je Joker doista zadobio navedene ozljede, a on je sam ispričao nekoliko kontradiktornih verzija koje su uključivale zlostavljanje u djetinjstvu i samosakaćenje. Neke svoje žrtve znao je unakaziti istim takvim ozljedama što je još jedna referenca na stripovsku priču.

U ovoj verziji ne saznajemo Jokerovo pravo ime, kao ni nikakve druge detalje iz njegove prošlosti. U Gothamu se pojavljuje kao pljačkaš banaka koji je sklon noževima, vatrenom oružju i eksplozivima, a kasnije se nudi mafiji da ubije Batmana. Kroz konflikt s Vitezom tame, Joker definira sebe, ali istovremeno i Batmana tako da psihološka igra između dva velika rivala postaje glavna preokupacija filma. Joker je odgovoran za smrt Rachel Dawes (Maggie Gyllenhaal), simpatije Brucea Waynea, kao i za preobrazbu Harveyja Denta (Aaron Eckhart) u manijakalnog Two-Facea.[139] Posljednji okršaj Batmana i Jokera zbiva se u potpuno kaotičnom Gothamu nakon što Jokerov plan da uništi barem jedan od brodova s izbjeglicama propadne. Batman uspije svladati Jokera te ga baci sa zgrade, ali mu ne dozvoli da umre. Joker tek ironično komentira kako je Batman doista nepotkupljiv i kako ga je spasio iz nekog loše usmjerenog osjećaja pravde, ali naglašava kako ni on ne bi ubio njega jer je igra naprosto previše zabavna, zaključivši kako će se njih dvojica vječno sukobljavati. Ipak, Joker na kraju otkriva kako, iako poražen, nije izgubio i kako je njegov plan da psihički slomije Gotham (jer izazivanje fizičkog kaosa za njega nije bio ni problem ni izazov, on je težio stvaranju mentalnog kaosa, situacije koja se može opisati kao moral insanity) zapravo uspio jer je najveću nadu Gothama, "Bijelog viteza" Harveyja Denta pretvorio u manijakalnog ubojicu i osvetnika. Ubivši nadu građana Gothama, ubio je i Gotham. Batman ostavi Jokera da visi sa zgrade nakon čega ga pokupi policija te odlazi spriječiti Two-Facea, pri čemu i uspijeva. Nakon što Two-Face umre, Batman preuzima krivnju za sav kaos te se povlači kako bi Gotham i dalje vjerovao u svog heroja. Joker nije spominjan u trećem nastavku, The Dark Knight Rises,[140] mada je kratko spomenut u novelizaciji filma.[141]

Ledgerov je Joker potpuno lišen komike koja je Jokera pratila tokom 90-ih godina i predstavlja apsolutno utjelovnjenje kaosa i anarhije, superzlikovca koji je lišen bilo kakvih moralnih barijera i čiji su ciljevi uvijek toliko veliki da ruše cjelokupne sustave, a nikad sitne elemente unutar istih. On je, suštinski, utjelovljenje ničeanskog Übermenscha, ali ono čije djelovanje dovodi do nekontroliranog kaosa. Predstavljen je kao Batmanova druga krajnost, utjelovljujući kontrast svega onoga što Batmana vodi u njegovoj borbi protiv kriminala, što je važan psihološki moment u definiraju njihove neraskidive međuovisnosti.

Ledger, koji je tragično umro nedugo nakon igranja Jokera, dobio je apsolutne pohvale za svoju interpretaciju Jokera tako da se izvorna bojazan fanova pokazala neutemeljenom. Njegova briljantna interpretacija donijela mu je niz nominacija i posthumnih nagrada, među kojima su i BAFTA, Nagrada Ceha filmskih glumaca, Zlatni globus i Oscar za najboljeg sporednog glumca.[142] Ledger je bio tek četvrti glumac nominiran za Oscara za interpretaciju stripovskog lika (ranije su to bili Al Pacino, Paul Newman i William Hurt) te prvi koji ga je osvojio.[143][144] Sve u svemu, Ledgerova interpretacija Jokera ostavila je velikog traga na razvoj lika i cijelog serijala te ostaje kao jedna od najzapaženijih interpretacija Jokera u cijelom serijalu.

U prosincu 2014. godine, objavljena je glumačka postava filma Suicide Squad, koji govori o istoimenoj organizaciji zlikovaca iz DC-jevog univerzuma. Iako u stripovima nije bio član organizacije, Joker je uvršen među likove u filmu te je objavljeno kako će ga tumačiti Jared Leto.[145][146][147][148] Neugo nakon objavljeno je kako će Warner Bros. producirati samostalni film o Jokeru, koji neće biti dio glavnog DCEU kontinuiteta; unatoč glasinama da je Leto trebao ponoviti ulogu, objavljeno je kako će Jokera, odnosno Arthura Flecka, tumačiti Joaquin Phoenix. Film Joker izlazi 2019. godine.

Jokerovo prvo pojavljivanje na televiziji nakon 60-ih godina bilo je početkom 2015. godine, u epizodi "The Blind Fortune Teller" prve sezone serije Gotham. Jokerovo ime je Jerome, a tumači ga Cameron Monaghan. Kao tinejdžer, Joker je živio u cirkusu zajedno s majkom, cirkuskom plesačicom Lilom Valeska. Kada njegova majka bude pronađena mrtva, Jeromea privedu na ispitivanje no ne uspiju saznati ništa korisno. Tek nakon što Jim Gordon pronađe ključni dokaz, uspije povezati sve činjenice i zaključiti kako je Jerome zapravo ubio svoju majku. Iako isprva glumi shrvanost i pusti jednu suzu, Jerome se ubrzo počne manijakalno smijati i, vrlo karakterističnim glasom, vrijeđati svoju ubijenu majku, pokazujući pri tome nikakvo žaljenje. Već u prvom pojavljicanju je demonstrirao svoj manijakalni smijeh i zastrašujući psihopatiju. Nakon priznanja je odveden u zatvor.

Osim na filmu i televiziji, Joker je imao i niz nastupa u video igrama. Nakon manje znakovitih pojavljivanja u igrama Batman: Dark Tomorrow i Batman: Vengeance, Joker je imao značajnu ulogu u seriji LEGO igara - Lego Batman: The Videogame, Lego Batman 2: DC Super Heroes i Lego Batman 3: Beyond Gotham. U igrama Mortal Kombat vs. DC Universe i Injustice: Gods Among Us pojavljuje se kao igrivi lik, dok je značajnu ulogu igrao i u MMORPG igri DC Universe Online, gdje mu je glas posudio Mark Hamill. Ipak, najznačajnije Jokerovo pojavljivanje bilo je u sklopu Batman: Arkham serijala - Arkham Asylum, Arkham City, Arkham Origins te Arkham Knight. U prva dva naslova glas mu js posudio, također, Mark Hamill, dok ga je u trećem interpretirao Troy Baker, koji je dobio velike pohvale za svoju ulogu.[127][149][150]

Prikaz Jokera kroz Batman: Arkham trilogiju (od vrha prema dnu): zdravi Joker u igri Arkham Asylum; bolesni Joker pokušava uzeti protuotrov u igri Arkham City; i mlađi Joker u igri Arkham Origins.

U prvoj igri, Arkham Asylum, Joker gubi borbu s Batmanom i biva odveden u Azlij Arkham, no Batmanu se čini kako je sve to previše jednostavno za Jokera. Kada Jokera dovedu u Arkham, uspije se osloboditi i pobjeći Batmanu, nakon čega započinje svoj teror u toj ustanovi. Joker je praktički preuzeo kontrolu nad Arkhamom i oslobodio sve zatvorenike, a sve kako bi pomoću otrova "Titan" (kog Bane koristi kao izvor svoje snage) otrovao Gotham. Skrivajući se po različitim dijelovima otoka, Joker izaziva Batmana koji se usputno mora boriti i s cijelim nizom drugih zlikovaca poput Scarecrowa, Banea, Poison Ivy, Killer Croca i Harley Quinn, koju Joker zaboravi i ostavi samu nakon što ju Batman svlada (još jedna ilustracija njihova sadističkog odnosa). Kako Arkham serijal nije bio primarno prilagođen djeci, Hamill je imao znatno veću kreativnu slobodu pri razradi Jokera. Mada je on i dalje zadržao elemente razigranosti, Joker je u Arkham serijalu mnogo opasniji i njegova hladnokrvna manijakalnost došla je do puno većeg izražaja nego što je uopće mogla u animiranoj seriji. Do kraja igre, Batman uspije osujetiti sve Jokerove planove nakon čega ovaj sam sebi ubrizga "Titan" otrov te se pretvori u čudovište, ali Batman ga čak i tada uspijeva poraziti.

Hamill je reprizirao svoju ulogu u igri Arkham City, čija se radnja odvija nekoliko godina nakon radnje Arkham Asyluma. Naime, stari dio Gothama pretvoren je u jedan zaseban "grad" za sve one koji bi u suprotnome završili ili u Arkhamu ili u Blackgateu. Upravitelj Arkham Cityja je Hugo Strange koji otme Brucea Waynea, za kojeg zna da je zapravo Batman. Batman se Arkham Cityju susreće s nizom zlikovaca (Penguin, Solomon Grundy, Riddler, Two-Face, Mr. Freeze, Mad Hatter, Azrael, Hush, ...), među kojima je, dakako, i Joker. Joker je preuzeo kontrolu nad indusrijskom četvrti i svoju je poziciju učvrstio unutar stare tvornice Romana Sionisa. Batmanov prvi kontakt s Jokerom događa se nakon što spasi Catwoman od Two-Facea. Batman odlazi do Jokera samo da bi otkrio da je ovaj smrtno bolestan, što je posljedica "Titan" otrova što si ga je ubrizgao u sklopu radnje Arkham Asyluma. Joker uspije prevariti Batmana nakon čega mu transfuzijom prenese svoju krv time ga otrovavši. Batman u međuvremenu saznaje za tajni Protokol 10 što ga Strange namjerava aktivirati te ga u tome mora spriječiti dok istovremeno mora raditi na pronalasku protutrova. Tokom borbe s Penguinom, Batman saznaje kako Mr. Freeze može izraditi protuotrov. Nakon što Batman spasi Freezea, ovaj mu odbije dati protuotrov jer je Joker oteo Noru - jednu bočicu uništi, a drugu spremi u sef nakon čega napadne Batmana. Kada ga Batman na koncu porazi, otkrije kako je Harley u međuvremenu ukrala otrov iz sefa. Tokom rješavanja slučajeva u Arkham Cityju, Batman preko radio veze čuje kontradiktorne izvještaje o tome kako je Joker ozdravio, no zna kako je to nemoguće. Ipak, ne uspijeva otkriti pozadinu. Nakon što porazi Strangea i Ra'as al-Ghula, Batman odlazi na posljednji okršaj s Jokerom, koji je oteo Thaliju al-Ghul. Ona je Jokeru ponudila vječni život ispričavši o Lazarus Pitu kako bi poštedio Batmana pri njihovom prvom okršaju. Kada Batman dolazi u teatar kako bi spasio Thaliju, pronalazi zdravog Jokera kojeg bez problema svlada samo da bi se nekoliko trenutaka kasnije pojavio bolesni Joker. Zbunjen, Batman na teži način otkriva kako je zdravi Joker zapravo Clayface kojega je Joker unajmio da glumi svoju zdravu verziju. Clayface uspijeva dohvatiti protuotrov no Batman ga porazi i skoristi ga kako bi začepio Ra'asov Lazarus Pit. Batman popije protuotrov, no Joker ga napadne nakon čega ostatak tekućine padne na pod i razlije se. Dok Joker umire od posljedica trovanja, Batman mu govori da bi mu, unatoč svim zločinima što ih je počinio, svejedno dao protuotrov i tako ga ostavio na životu. Komentirajući ironičnost situacije, Joker umire. Jokerova smrt ilustrirala je neraskidivost njihove veze, a cjelokupni psihološki moment najbolje je ilustriran scenom u kojoj Batman na rukama nosi mrtvog Jokera do ulaza u Arkham City te ga predaje Jimu Gordonu, nakon čega nestaje. Jokerova smrt bila je težak trenutak u sklopu serijala i jasno je ilustrirala prirodu odnosa Jokera i Batmana koja se proteže još od originalnih stripova preko svih derivativnih materijala.

Treći nastavak serijala, Arkham Origins, vraća radnju prije događanja prve dvije igre. Batman je na samom početku svoje osvetničke karijere, a Joker nepoznanica. Glas mu u ovoj igri posuđuje Troy Baker. Joker se prvi put spominje vezano uz nestanak Romana Sionisa, ali nitko još uvijek ne zna o kome se zapravo radi. Cijelu konfuziju stvara činjenica da je Batman svjedočio bijegu Black Maska (Roman Sionis) iz Blackgatea i da je ovaj unajmio 8 atentatora da uklone Batmana. Batmana istraga konačno dovodi do Black Maska, ali samo kako bi otkrio da postoje dvojica. Jedan od njih je, kako se ispostavlja, Joker, manijakalni psihopat i ubojica koji je zapravo unajmio 8 atentatora i ranije oteo Romana Sionisa. Batman se tako mora boriti protiv preostalih atentatora i istovremeno zaustaviti Jokera. U potonjem uspijeva i šalje Jokera u Blackgate, gdje ga liječi doktorica Harleen Quinzell. Joker uspijeva izazvati opću pobunu u Blackgateu, no Batman uspijeva spriječiti kaos te se istovremeno obračuna i s Baneom, jednim od 8 atentatora. Bane je bio dio Jokerovog plana, ali kada je ovaj preživio, pokušao je natjerati Batmana da ga ubije, no ovaj je to odbio i odalamio Jokera, koji je nakon toga ponovo priveden. Joker odlazi, redostan zbog budućih borbi s Batmanom. Ova igra dala je prikladan uvod u Arkham serijal i objasnila snažnu vezu između Batmana i Jokera, koja je jasno definirana u onom trenutku u kojem je Batman spasio Jokerov život dok su zajedno padali s vrha gothamskog hotela. Joker je bio uvjeren kako će ga Batman poslati u smrt, no kada ga je ovaj spasio i predao policiji, ostao je potpuno zbunjen i tako se razvio njegov interes za Viteza tame. Također, ova igra objasnila je genezu njegova odnosa s budućom Harley Quinn, a tokom jednog od njihovih razgovora otkriva se i Jokerov raniji identitet, onaj Red Hooda.

Arkham Knight, četvrti nastavak serijala, nastavlja priču nakon Arkham Cityja. Scarecrow je okupio gothamske kriminalce i uz pomoć misterioznog Arkham Knighta pokušava zavladati Gothamom i uništiti Batmana. Joker je, s druge strane, doista mrtav što se otkriva na samom početku igre kada biva kremiran. Iako ga više nema, Joker se pojavljuje u trenutku kada Batman prvi puta pronađe Scarecrowa, mada mu ovaj uspije pobjeći. Joker se iznenada pojavi nakon Scarecrowova bijega i propuca Batmana kroz glavu. Ubrzo se otkriva kako je to samo halucinacija koju Batman ima, a koja je posljedica trovanja Jokerovom krvlju iz Arkham Cityja. Joker izgleda kao verzija iz Arkham Cityja. U flashbacku se otkriva kako je ukupno četvrto ljudi slučajno zaraženo Jokerovom krvlju te kako se svaki od njih (službenica, bivši hrvač, stari profesor i popularni performer) pretvara u Jokera. Peti zaraženi je Batman, ali njegovi simptomi su zasad ograničeni na halucinacije. Kako bi pokušao napraviti protuotrov, Batman je oteo četvrto zaraženih te ih zatvorio u karantenu, davši Robinu da radi na lijeku. Joker, kojemu je glas ponovo posudio Mark Hamill, konstantno prati Batmana dok rješava probleme u Gothamu te komentira aktualne događaje s njim, primjenjujući pri tome naglašenu dozu crnog humora (zlobne šale o Batmanovim roditeljima, Jasonu Toddu, ...). Joker konstantno referira na to kako postepeno preuzima Batmanovo tijelo te kako će, kada se Batman jednom pretvori u Jokera, on zavladati gradom i napraviti kaos. Također ima nekoliko značajnih scena halucinacija, posebice one u kojima je prikazano mučenje Jasona Todda te fiktivna borba na mjestu ubojstva Batmanovih roditelja koja kulminira time da Batman ubije Jokera i tako prekrši svoj moralni kod. Joker je prikazan kao Batmanov najveći strah, a ta je fobija dodatno augmentirana djelovanjem Scarecrowovog toksina. Kada Scarecrow prisili Batmana da cijelom svijetu otkrije svoj identitet i ubrziga mu svoj toksin, Batman doživi halucinaciju kako se pretvorio u Jokera. Jokera su u tom trenutku oteli Riddler, Penguin, Two-Face i Killer Croc, mada se on oslobodio koristeći Jokermobile (modificirani Batmobile) te pobio njihove ljude. Nakon toga je, noseći veliku pušku, ubio Penguina, Riddlera i Two-Facea, ali se onda počeo suočavati s vlastitim strahovima - smrt i Batman. U trenutku kada Batman konačno ojača i nadvlada svoj strah, pojavi se u halucinaciji i porazi Jokera te ga strpa u zatvor i izbaci iz glave. U tom trenutku Joker doista umire, a Batman ponovo preuzima kontrolu nad sobom i porazi Scarecrowa.

Joker je tako, u sklopu Arkham serijala, još detaljnije razrađen i cijeli pristup liku bio je različit od svih dosadašnjih. On je, u suštini, nekakva srednja varijanta između Nicholsonovog, Hamillovog i Ledgerovog Jokera i sadrži elemente svakog od njih, ali ih kombinira u jednu drugačiju i posebnu interpretaciju koja je svakako važna karika u razvoju interpretacije Jokera.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Bill Finger (w), Lew Sayre Schwartz, Win Mortimer (p), George Roussos (i). "The Man Behind the Red Hood" Detective Comics 168 (February 1951), Detective Comics
  2. ↑ 2,0 2,1 Morrison, Grant (w). Batman and Robin 12 (May 2010), DC Comics
  3. ↑ Newsstand on-sale date April 25, 1940 per: „The first ad for Batman #1”. DC Comics. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-02. Pristupljeno October 23, 2006. 
  4. ↑ O'Neal, Sean (December 8, 2011). „R.I.P. Jerry Robinson, creator of the Joker”. The A.V. Club. The Onion, Inc.. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  5. ↑ 5,0 5,1 Seifert, Mark (August 12, 2013). „"He Made Batman, No One Else. Kane Had Nothing To Do With It. Bill Did It All" – Carmine Infantino On Bill Finger”. Bleeding Cool. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  6. ↑ 6,0 6,1 „Jerry Robinson”. The Daily Telegraph. December 12, 2011. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  7. ↑ Kane in Lovece, Frank (17 May 1994). „Web Exclusives — Bob Kane interview”. Frank Lovece (official site of Entertainment Weekly writer). Arhivirano iz originala na datum 2012-09-05. Pristupljeno 2010-12-29. 
  8. ↑ „Meet the Joker's Maker, Jerry Robinson" (interview)”. Rocket Llama World Headquarters. Pristupljeno July 21, 2009. 
  9. ↑ „The Joker's Maker Tackles The Man Who Laughs" (interview)”. Rocket Llama World Headquarters. Pristupljeno August 5, 2009. 
  10. ↑ „Cartoonist who drew Batman's arch enemy The Joker dies aged 89”. Daily Mail. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno December 9, 2011. 
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 „R.I.P. Jerry Robinson…”. Ain't It Cool News. December 15, 2011. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  12. ↑ 12,0 12,1 „Holy Toledo that's expensive: 'Rarest' Superman and Batman covers set to go on sale for £1MILLION”. Daily Mail. November 9, 2010. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-18. Pristupljeno October 18, 2013. 
  13. ↑ Anders, Charlie Jane (August 12, 2011). „R.I.P. Jerry Robinson, Creator of Batman's Nemesis, the Joker”. io9. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-18. Pristupljeno October 18, 2013. 
  14. ↑ Gustines, George Gene (October 4, 2010). „The Joker in the Deck: Birth of a Supervillain”. The New York Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-18. Pristupljeno October 18, 2013. 
  15. ↑ Batman From the 30s to the 70s, Bonanza Books, 1970
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3 16,4 16,5 Cohen, Alex (July 16, 2008). „The Joker: Torn Between Goof And Evil”. NPR. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  17. ↑ Gallagher, Simon (September 1, 2013). „10 Terrible Mistakes That Almost Ruined Batman For Everyone”. What Culture. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  18. ↑ 18,0 18,1 Boucher, Geoff (August 1, 2012). „The Joker returns to ‘Batman’ pages, building on 72-year history”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  19. ↑ 19,0 19,1 „The Origins Of! The Joker”. Cracked. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  20. ↑ 20,0 20,1 Macek III, J.C. (February 26, 2013). „Spotlight on The Dark Knight: 'The Smile on the Bat'”. PopMatters. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  21. ↑ 21,0 21,1 21,2 Parker, John (November 7, 2011). „THE EVOLUTION OF THE JOKER: STILL CRAZY AFTER ALL THESE YEARS”. Comics Alliance. Townsquare Media. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-19. Pristupljeno October 19, 2013. 
  22. ↑ McAvennie, Michael; Dolan, Hannah, ed. (2010). „1970s”. DC Comics Year By Year A Visual Chronicle. Dorling Kindersley. str. 156. ISBN 978-0-7566-6742-9. »After decades as an irritating prankster, Batman's greatest enemy re-established himself as a homicidal harlequin in this issue...this classic tale by writer Denny O'Neil and artist Neal Adams introduced a dynamic that remains to this day: the Joker's dependence on Batman as his only worthy opponent.« 
  23. ↑ Greenberger, Robert; Manning, Matthew K. (2009). The Batman Vault: A Museum-in-a-Book with Rare Collectibles from the Batcave. Running Press. str. 161 and 163. ISBN 0-7624-3663-8. »In 1973, O'Neil alongside frequent collaborator Neal Adams forged the landmark 'The Joker's Five-Way Revenge' in Batman #251, in which the Clown Prince of Crime returned to his murderous ways, killing his victims with his trademark Joker venom and taking much delight from their sufferings.« 
  24. ↑ Reinhart, Mark S. (October 4, 2006). „The Joker's 5 Way Revenge”. Batman on Film. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-13. Pristupljeno May 3, 2008. 
  25. ↑ 25,0 25,1 Patrick, Seb (July 15, 2008). „10 Essential Joker Stories”. Den of Geek. Dennis Publishing. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  26. ↑ Pearson, Roberta E.; Uricchio, William (1991). „Notes from the Batcave: An Interview with Dennis O'Neil.”. The Many Lives of the Batman: Critical Approaches to a Superhero and His Media. Routledge: London. str. 18. ISBN 0-85170-276-7. 
  27. ↑ 27,0 27,1 „Batman Artist Rogers is Dead”. Sci Fi. March 28, 2007. Arhivirano iz originala na datum 2008-04-11. Pristupljeno May 2, 2008. »Even though their Batman run was only six issues, the three laid the foundation for later Batman comics. Their stories include the classic 'Laughing Fish' (in which the Joker's face appeared on fish); they were adapted for Batman: The Animated Series in the 1990s. Earlier drafts of the 1989 Batman film with Michael Keaton as the Dark Knight were based heavily on their work« 
  28. ↑ 28,0 28,1 28,2 28,3 „Joker Panel Interview: Steve Englehart on The Laughing Fish”. The Ongoing Adventures of Rocket Llama. August 9, 2009. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-18. Pristupljeno October 18, 2013. 
  29. ↑ 29,0 29,1 29,2 Phillips, Daniel (December 8, 2008). „Why So Serious?: The Many Looks of Joker (Page 2)”. IGN. J2 Global. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  30. ↑ Sims, Chris (September 12, 2013). „BIZARRO BACK ISSUES: THE JOKER’S SOLO SERIES (1975)”. Comics Alliance. Townsquare Media. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  31. ↑ Duncan Smith 2013: str. 380
  32. ↑ Waters, Cullen (June 19, 2007). „Detective Comics #475 (The Laughing Fish) and #476 (The Sign of the Joker)”. The Writer Journal of Cullen M. M. Waters. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-23. Pristupljeno May 3, 2008. 
  33. ↑ „The Laughing Fish”. Toon Zone. Arhivirano iz originala na datum 2007-07-16. Pristupljeno May 3, 2008. »The Joker tries to copyright his mutant fish.« 
  34. ↑ Greenberger and Manning, p. 163: "In this fondly remembered tale that was later adapted into an episode of the 1990s cartoon Batman: The Animated Series, the Joker poisoned the harbors of Gotham so that the fish would all bear his signature grin, a look the Joker then tried to trademark in order to collect royalties."
  35. ↑ 35,0 35,1 „Batman: The Dark Knight Returns”. Cracked. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  36. ↑ Strike, Joe. „Frank Miller's 'Dark Knight' brought Batman back to life”. New York Daily News. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  37. ↑ Esposito, Joey (July 9, 2012). „Scott Snyder Talks About the Joker's Brutal Return”. IGN. J2 Global. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  38. ↑ 38,0 38,1 Goldstein, Hilary (June 9, 2005). „Batman: A Death in the Family Review”. IGN. J2 Global. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  39. ↑ Greenberger and Manning, p. 38: "Offering keen insight into both the minds of the Joker and Batman, this special is considered by most Batman fans to be the definitive Joker story of all time."
  40. ↑ Patrick, Seb (April 28, 2008). „Batman: The Killing Joke Deluxe Edition review”. Den of Geek. Dennis Publishing. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  41. ↑ Goldstein, Hilary (May 24, 2005). „Batman: The Killing Joke Review”. IGN. J2 Global. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 12, 2013. 
  42. ↑ Serafino, Jason (August 22, 2011). „The 25 Best DC Comics Of All Time”. Complex. Complex Media. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 11, 2013. 
  43. ↑ Serafino, Jason (July 17, 2012). „The 25 Best DC Comics Of All Time”. Complex. Complex Media. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 11, 2013. 
  44. ↑ Goldstein, Hilary (May 24, 2005). „Batman: Harley Quinn Review”. IGN. J2 Global. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-15. Pristupljeno October 15, 2013. 
  45. ↑ 45,0 45,1 Renaud, Jeffrey (February 14, 2013). „SCOTT SNYDER PLAYS JOKER IN "DEATH OF THE FAMILY"”. Comic Book Resources. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-13. Pristupljeno October 11, 2013. 
  46. ↑ Batman #2
  47. ↑ Ramey, Bill (March 11, 2007). „Comic Review: Batman #1, Part 2”. Batman on Film. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-22. Pristupljeno May 3, 2008. 
  48. ↑ 48,0 48,1 „The Killing Joke”. Comic Vine. Arhivirano iz originala na datum 2009-01-31. Pristupljeno May 3, 2008. 
  49. ↑ „No Man's Land (comics)”. Comic Vine. Arhivirano iz originala na datum 2009-01-31. Pristupljeno May 9, 2008. 
  50. ↑ Loeb, Jeph, DeMatteis, J.M., Schultz, Mark, Kelly, Joe (w), McGuiness, Ed, Miller, Mike, Mahnke, Doug, Kano (p), Smith, Cam, Marzan, Jose, Nguyen, Tom, McCrea, John, Alquiza, Marlo, Durrurthy, Armando, various others (i). Superman: Emperor Joker vSuperman #160-161, Adventures of Superman #582-583, Action Comics 769-770, Superman: The Man of Steel 104-105, and Emperor Joker.,: 224/f (January 2007), DC Comics, 9781401211936
  51. ↑ „Joker: Last Laugh (comics)”. Comic Vine. Arhivirano iz originala na datum 2009-01-31. Pristupljeno May 9, 2008. 
  52. ↑ Batman: Under The Hood 635-641: 176 (November 2005), DC Comics, 9781401207564
  53. ↑ Johns, Geoff (w), Jimenez, Phil, Pérez, George, Reis, Ivan, Bennet, Joe (p), Lanning, Andy, Pérez, George, Reis, Ivan Ordway, Jerry, Parsons, Sean, Thibert, Art (i). "Infinite Crisis #7" Infinite Crisis #7 7: 31/6-7 (June 2006), DC Comics
  54. ↑ 54,0 54,1 Morrison, Grant (w). Batman 663 (April 2007), DC Comics
  55. ↑ Morrison, Grant (w). Batman 681 (November 2008), DC Comics
  56. ↑ Johns, Geoff and Morrison, Grant (w). DC Universe Zero 1 (April 2008), DC Comics
  57. ↑ Morrison, Grant (w). Batman and Robin 13 (July 2010), DC Comics
  58. ↑ Snyder, Scott (w). "Death of the Family" Batman 13 (September 2011), DC Comics
  59. ↑ Daniel, Tony (w). Detective Comics v2, 1 (September 2011), DC Comics
  60. ↑ Anders, Charlie Jane (25 February 2008). „The Multiverse Is Strictly Business, Says DC Comics Czar”. io9. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-20. Pristupljeno October 18, 2013. 
  61. ↑ Kroner, Brian (April 1, 2013). „GEEK’S 20 GREATEST JOKER MOMENTS EVER, PART III”. Geek Exchange. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-20. Pristupljeno October 20, 2013. 
  62. ↑ Narcisse, Evan (August 2, 2013). „In This Week’s Injustice Comic, Superman Does the One Thing Batman Never Would”. Kotaku. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-20. Pristupljeno October 20, 2013. 
  63. ↑ Basore, Greggoru (November 21, 2012). „The 5 Worst and 5 Best Elseworld Origin Stories with Superman”. Topless Robot. Village Voice Media. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-16. Pristupljeno November 16, 2013. 
  64. ↑ Manning 2011: str. 38
  65. ↑ Narcisse, Iann (August 3, 2011). „Review: Batman: Knight of Vengeance #3”. CraveOnline. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-22. Pristupljeno October 20, 2013. 
  66. ↑ Flashpoint: Batman - Knight of Vengeance #1 (June 2011)
  67. ↑ Brian Azzarello (w). "Batman Knight of Vengeance" Flashpoint 2 of 3: 33 (July 2011), Detective Comics
  68. ↑ Batman And The Incredible Hulk: The Monster And The Madman
  69. ↑ Spider-Man and Batman #1
  70. ↑ Batman & Captain America #1 (January 1997)
  71. ↑ Langley 2013: str. 130
  72. ↑ Lewis, Paul (2006). Cracking Up: American Humor in a Time of Conflict. University of Chicago Press. str. 31–34. ISBN 0-226-47699-5. 
  73. ↑ Sabin, Roger (1996). Comics, Comix and Graphic Novels. Phaidon. str. 61. ISBN 0-7148-3008-9. 
  74. ↑ Goldstein, Hilary (May 24, 2005). „The Joker: Devil's Advocate”. IGN. Pristupljeno May 3, 2008. 
  75. ↑ Langley 2013: str. 162-163
  76. ↑ „IGN: Joker Biography”. IGN. Arhivirano iz originala na datum 2008-09-24. Pristupljeno May 18, 2008. 
  77. ↑ Langley 2013: str. 180–181
  78. ↑ Hughes, Joseph (August 19, 2013). „SO WHAT REALLY HAPPENED AT THE END OF ‘THE KILLING JOKE’? [OPINION”]. Comics Alliance. Townsquare Media. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-20. Pristupljeno October 20, 2013. 
  79. ↑ Manning 2011: str. 37
  80. ↑ Langley 2013: str. 183–184
  81. ↑ Duncan Smith 2013: str. 379
  82. ↑ Langley 2013: str. 177–180
  83. ↑ Sims, Chris (November 29, 2012). „SCOTT SNYDER ON ‘DEATH OF THE FAMILY’: ‘IT’S A LOVE LETTER TO BATMAN FROM THE JOKER’ [INTERVIEW”]. Comics Alliance. Townsquare Media. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-17. Pristupljeno October 17, 2013. 
  84. ↑ Manning 2011: str. 37–38
  85. ↑ Dixon, Chuck (w), Aparo, Jim, Cebollero, John (a). Batman: Legends of the Dark Knight 145: 32 (September 2001), DC Comics
  86. ↑ 86,0 86,1 „100 Greatest Comic Book Villains Of All Time”. What Culture. October 6, 2013. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  87. ↑ Batman Beyond: Return of the Joker (DVD). Warner Bros.. 2000. 
  88. ↑ Tipton, Scott (January 7, 2004). „Batman, Part V -- You gotta be Joking”. Comics 101. Arhivirano iz originala na datum 2007-05-02. Pristupljeno May 3, 2008. 
  89. ↑ Carmona, Justin Jude. „Top 10 Weapons In Comics”. Comics Bulletin. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-14. Pristupljeno October 12, 2013. 
  90. ↑ Morrison, Grant (w), Van Fleet, John (a). "The Clown at Midnight" Batman#663 663: 22 (April 2007), DC Comics
  91. ↑ Manning 2011: str. 24
  92. ↑ Langley 2013: str. 180
  93. ↑ 93,0 93,1 Moore, Alan (w), Bolland, Brian (a). The Killing Joke (1988), DC Comics, 1401209270
  94. ↑ Hunt, Matt. „How the Joker works”. Howstuffworks. Pristupljeno May 2, 2008. 
  95. ↑ Batman #450
  96. ↑ Devin Grayson, Scott Beatty, A.J. Lieberman (w), Dale Eaglesham, Paul Ryan, Roger Robinson, Al Barrionuevo (p), John Floyd (i). Batman: Gotham Knights v50-55, 74 (March 2000 - April 2006), DC Comics
  97. ↑ 97,0 97,1 Diggle, Andy, Green, Michael, Tony Bedard (w), Portacio, Whilce, Friend, Richard, Cowan, Denys, Morales, Rags (a). Batman Confidential: Lovers & Madmen (#7-12) (2006 – present), DC Comics
  98. ↑ „The Brave and the Bold #31 review”. 
  99. ↑ Phillips, Daniel (December 14, 2007). „Why So Serious? - The Many Faces of Joker”. IGN. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-13. Pristupljeno May 2, 2008. »Sure, the basics have always been there: The Joker's maniacal grin, his green hair, red lips and purple suit.« 
  100. ↑ Miller, Frank (w), Miller, Frank (a). ""Hunt the Dark Knight"" Batman: The Dark Knight Returns #3 (May 1986), DC Comics
  101. ↑ 101,0 101,1 Serafino, Jason (September 8, 2013). „The 25 Greatest Comic Book Villains of All Time”. Complex. Complex Media. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-11. Pristupljeno October 11, 2013. 
  102. ↑ Boucher, Geoff (May 6, 2009). „‘Joker’ creator Jerry Robinson reflects on Gotham and the golden age”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-11. Pristupljeno October 12, 2013. 
  103. ↑ Phillips, Daniel (December 8, 2008). „Why So Serious?: The Many Looks of Joker”. IGN. J2 Global. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-11. Pristupljeno October 12, 2013. 
  104. ↑ Staff (July 2006). „Top 100 Greatest Villains”. Wizard 1 (177). 
  105. ↑ „THE 200 GREATEST COMIC BOOK CHARACTERS OF ALL TIME”. Wizarduniverse.com. May 23, 2008. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-03. Pristupljeno 2013-11-11. 
  106. ↑ „The 50 Greatest Comic Book Characters”. Empire. 
  107. ↑ „The Joker is Number 2”. 
  108. ↑ Bretts, Bruce; Roush, Matt; (March 25, 2013). "Baddies to the Bone: The 60 nastiest villains of all time". TV Guide. pp. 14 - 15.
  109. ↑ Levine, Arthur. „Six Flags America”. About.com. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-22. Pristupljeno October 22, 2013. 
  110. ↑ „Joker's Jinx - Six Flags America (Upper Marlboro, Maryland, USA)”. Roller Coaster DataBase. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-22. Pristupljeno October 22, 2013. 
  111. ↑ „Dark Knight - Six Flags Great Adventure (Jackson, New Jersey, USA)”. Roller Coaster DataBase. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-22. Pristupljeno October 22, 2013. 
  112. ↑ Beiting, Adrian. „The 10 Greatest Theme Park Rides Based on Nerdy Properties”. Topless Robot. Village Voice Media. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-22. Pristupljeno October 22, 2013. 
  113. ↑ „A brief history of the Joker”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  114. ↑ „Batman and The Joker : Through the Years”. Yahoo!. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-19. Pristupljeno October 19, 2013. 
  115. ↑ Jean-Jacques, Kethlene. „Lennie Weinrib: Joker Through the Years”. Celebuzz. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-20. Pristupljeno October 19, 2013. 
  116. ↑ Fritz, Steve (April 7, 2009). „Animated Shorts - Actor Lends Voice to the Joker Legacy”. Newsarama. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-19. Pristupljeno October 19, 2013. 
  117. ↑ „The Super Powers Team: Galactic Guardians (1985 – 1986)”. DC Comics.com. DC Comics. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-19. Pristupljeno October 19, 2013. 
  118. ↑ Michael Fleming (November 11, 1997). „Schumacher trims sails”. Variety. Pristupljeno November 11, 2008. 
  119. ↑ Adam Smith (July 2005). „The Scarecrow”. Empire: str. 77. 
  120. ↑ Brian Linder (July 27, 2000). „Rumblings From Gotham”. IGN. Pristupljeno October 17, 2008. 
  121. ↑ „A brief history of the Joker”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  122. ↑ „AFI's 100 Years...The Complete Lists”. American Film Institute. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-16. Pristupljeno 2009-06-23. 
  123. ↑ „AFI's 100 Years...100 Heroes and Villains”. American Film Institute. Pristupljeno 2009-06-23. 
  124. ↑ https://twitter.com/#!/HamillHimself/status/126561371197419520
  125. ↑ „Mark Hamill Retires From His Role as The Joker After 19 Years – ComicsAlliance | Comic book culture, news, humor, commentary, and reviews”. ComicsAlliance. Pristupljeno 2012-10-21. 
  126. ↑ Comic-Con All Access Live: Mark Hamill Does The Joker In Person!. YouTube (2012-07-14), pristupljeno 2013-07-24.
  127. ↑ 127,0 127,1 Sims, Chris (October 19, 2011). „MARK HAMILL RETIRES FROM HIS ROLE AS THE JOKER AFTER 19 YEARS”. Comics Alliance. Townsquare Media. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-15. Pristupljeno October 12, 2013. 
  128. ↑ Sava, Oliver (April 18, 2011). „Mask Of The Phantasm”. The A.V. Club. The Onion, Inc.. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-15. Pristupljeno October 12, 2013. 
  129. ↑ „Top 10 Comic to TV Adaptations”. IGN. June 21, 2007. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  130. ↑ „A brief history of the Joker”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  131. ↑ Jean-Jacques, Kethlene. „Kevin Michael Richardson: Joker Through the Years”. Celebuzz. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-19. Pristupljeno October 19, 2013. 
  132. ↑ Mason, Chris (September 12, 2004). „The Batman - The Review!”. SuperHeroHype. CraveOnline. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-19. Pristupljeno October 19, 2013. 
  133. ↑ Melrose, Kevin (September 4, 2012). „MICHAEL EMERSON TAKES ON THE JOKER IN "BATMAN: THE DARK KNIGHT RETURNS"”. Comic Book Resources. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-17. Pristupljeno October 17, 2013. 
  134. ↑ Wilkins, Alasdair (August 1, 2010). „Under the Red Hood cuts through Batman's baggage to reveal the dark side of his legacy”. io9. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-18. Pristupljeno October 18, 2013. 
  135. ↑ Sarah Lyall (2007-11-04). „Movies: In Stetson or Wig, He's Hard to Pin Down”. The New York Times. Pristupljeno 2008-08-18. 
  136. ↑ Jolin, Dan. „The Making Of The Joker”. Empire. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-09. Pristupljeno October 12, 2013. 
  137. ↑ Mendelson, Scott (October 3, 2013). „'Cloudy 2', 'Batman Begins', And 5 More Hits That Survived "Disappointing" Debuts”. Forbes. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-17. Pristupljeno October 17, 2013. 
  138. ↑ Dan Jolin (January 2008). „Fear has a Face”. Empire: str. 87–88. 
  139. ↑ Jeff Labrecque, "Review of The Dark Knight," Entertainment Weekly 1026 (December 19, 2008): 46.
  140. ↑ „Christopher Nolan not referencing Ledger's Joker's fate in new Batman film”. Hollywood.com. 2012-05-29. Pristupljeno 2012-10-27. 
  141. ↑ Puchko, Kristy (July 30, 2012). „Find Out Where The Joker Was During The Dark Knight Rises”. Cinema Blend. Pristupljeno July 30, 2012. 
  142. ↑ Leopold, Todd (2009-02-23). „A rich night for best picture 'Slumdog Millionaire'”. CNN. Pristupljeno 2010-08-29. 
  143. ↑ Acuna, Kirsten (August 23, 2013). „Everyone Was Also Furious With The Initial Casting Of Heath Ledger As The Joker”. Business Insider. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  144. ↑ „'Slumdog Millionaire' fulfills its Oscar destiny”. Today. February 23, 2009. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-12. Pristupljeno October 12, 2013. 
  145. ↑ IGN.com - SUICIDE SQUAD CAST CONFIRMED, LETO IS JOKER, SMITH DEADSHOT
  146. ↑ „MTV.com - The ‘Suicide Squad’ Cast Is Official, And It’s Insane”. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-03. Pristupljeno 2014-12-03. 
  147. ↑ Forbes: Warner Bros. Confirms 'Suicide Squad' Cast Including Joker
  148. ↑ Variety: ‘Suicide Squad’ Cast Revealed: Jared Leto to Play the Joker, Will Smith is Deadshot
  149. ↑ Keane, Sean (October 14, 2013). „New York Comic Con 2013: The Electrocutioner takes on the Dark Knight in 'Batman: Arkham Origins'”. New York Daily News. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-18. Pristupljeno October 16, 2013. 
  150. ↑ Rosenberg, Adam (October 15, 2013). „‘ARKHAM ORIGINS’ STARS TALK THE FIRST MEETING OF BATMAN AND THE JOKER”. New York Daily News. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-16. Pristupljeno October 16, 2013. 
Knjige

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Joker_(lik)&oldid=42264305