Cassini-Huygens

Cassini–Huygens
Umjetnički prikaz letjelice Cassini
Organizacija	NASA/ESA/ASI
Tip misije	Prelet, orbiter i meko spuštanje
Prelet pokraj	Jupitera, Venere, Zemlje, saturnovih satelita
Satelit od	Saturna
Datum lansiranja	10. listopada 1997.
Raketa nosač	Titan IV-B/Centaur lansirno vozilo
NSSDC ID	1997-061A
Internet sjedište	(en) Cassini–Huygens (službene stranice)

Letjelica Cassini je lansirana sa Zemlje na putovanje do Saturna i njegovih satelita dugo sedam godina. Na sebi nosi ESA-inu sondu Huygens koja se spustila na Titan (mjesec) i poslala mnoštvo podataka.

Letjelica

Slika tla Titana

Cassini je vrlo teška letjelica. Ima masu od čak 5774 kg. Jedine letjelice teže od nje bile su Phobos 1 i Phobos 2. Više od 50% mase letjelice otpada na gorivo. Dimenzije su letjelice: 6,7 m (visina) x 4 m (širina). Cassini i Huygens gotovo su neaktivni na putu do Saturna. Izvode samo provjere sustava i cijele letjelice.

Huygens

Uvod

Huygens je ESA-ina sonda koja je 2004. na orbiteru Cassini stigla do Saturna te je kasnije otpuštena u Titanovu atmosferu. Huygens je mapirao površinu Titana pri spuštanju te poslao nekoliko slika tla. Ime je dobio po nizozemskom astronomu Christiaanu Huygensu koji je otkrio taj Saturnov satelit.

Letjelica

Sonda Huygens pričvršćena je na letjelicu Cassini i napravila ju je ESA. Svakih šest mjeseci na putu do Saturna događale su se provjere sonde i sustava. Na sam Božić 2004. godine, Huygens se odvojio od Cassinija i krenuo na svoj 21-dnevni put prema Titanu. Pri ulasku u atmosferu, temperatura je bila oko 2000 Celzijevih stupnjeva, što je Huygensov toplinski štit dobro izdržao. Brzina se zbog trenja smanjila s 21 000 km/h na 1800 km/h. Na visini od 180 km, otvorio se veliki padobran promjera 8,3 metra. Na visini od 120 km, otvorio se jedan manji padobran koji je dodatno usporio Huygensa. Na visini od 60 km, uključuje se plinski kromatograf i maseni spektrometar te instrumenti za ispitivanje atmosfere i dvije kamere. Huygens je konstruiran za 2,5 sata rada i najmanje tri minute rada na površini. Brzina pri udaru u tlo Titana iznosila je 5 m/s. Sa sondom je Huygens, koja je signale odašiljala puno duže nego što je bilo predviđeno, sve bilo u redu. Naime, sonda je slala podatke i nakon što je Cassini zašao za obzor Titana, a podatci koje je letjelica poslala "osluškivat" će se sa Zemlje.

Instrumenti

Na Huygensu je smješteno 6 instrumenata.

Plinski kromatograf i maseni spektrometar analizirat će Titanovu atmosferu, dok je Huygensov instrument za atmosfersko ustrojstvo zadužen za mjerenje fizikalnih i električnih svojstava atmosfere.

Cassini

Slika Saturna

Uvod

Cassini je NASA-ina letjelica poslana 1997. godine u istraživanje Saturna, njegovih prstenova i satelita. Ime je dobila po francuskom astronomu Giovanniju Domenicu Cassiniju. Letjelica je do cilja stigla 1. srpnja 2004.

Letjelica

Letjelica Cassini je nakon dolaska do Saturna nastavila letjeti oko njegovih prirodnih satelita i još će nekoliko puta proletjeti pokraj Titana. Cassini sa Zemljom razgovara putem triju antena. Podatcima treba od 68 do 84 minute da stignu do Zemlje. Za razliku od drugih letjelica koje koriste solarne ćelije, Cassini kao izvor energije koristi radio-izotopni termoelektrični generator koji pretvara toplinu u električnu energiju. Tri su generatora na Cassiniju ukupne snage 700 Watta.

Letjelica ima dva glavna motora i čak šesnaest manjih koji izvode precizne promjene smjera.

Da bi stigao do Saturna, morao je koristiti "gravitacijsku praćku" Venere (2 puta), Zemlje i Jupitera. Računalo na Cassiniju je složeno. Ono može u slučaju prekida veze sa Zemljom čak četiri tjedna samostalno održavati letjelicu, a računalo može preživjeti i izboje Sunčevih baklji.

Instrumenti

Na Cassiniju je smješteno 12 instrumenata.

Sustav za radijsko znanstveno istraživanje proučavat će atmosferu, prstenove i gravitacijsko polje Saturna i njegovih satelita.

Znanstveni će podsustav za slikovnu dijagnostiku slikati u vidljivom, ultraljubičastom i infracrvenom dijelu spektra.

Cassinijev će radar kartografirati Titanovu površinu.

Ionski i neutralni maseni spektrometar istražuje neutralne i nabijene čestice.

Kartografski spektrometar vidljivog i infracrvenog dijela spektra određuje kemijski sastav atmosfere, prstenova i satelita.

Analizator kozmičke prašine proučava led i prašinu u blizini Saturna.

Znanstveni sustav za radio- i plazmatske valove istražuje valove plazme.

Cassinijev plazmatski spektrometar istražuje plazmu unutar Saturnovog magnetskog polja.

Spektrograf za slikovnu dijagnostiku u ultraljubičastom dijelu spektra mjeri ultraljubičastu energiju.

Instrument za magnetosfernu slikovnu dijagnostiku snima Saturnovo magnetsko polje.

Magnetometar s dvama tehnikama proučava Saturnovo magnetsko polje, prstenove te Saturnove mjesece.

Vanjske veze

Cassini-Huygens na Wikimedijinoj ostavi

• Cassini-Huygens misija - Detaljno na hrvatskom (CroEOS .net) Arhivirano 2010-11-01 na Wayback Machine-u
• http://saturn.jpl.nasa.gov/home/index.cfm Arhivirano 2007-04-26 na Wayback Machine-u
• http://saturn.jpl.nasa.gov/operations/present-position.cfm Arhivirano 2008-10-16 na Wayback Machine-u
• http://www.esa.int/SPECIALS/Cassini-Huygens/
• Cassini-Huygens (NASA) Arhivirano 2007-04-26 na Wayback Machine-u
• Cassini-Huygens (ESA)