Auguste Perret

	Auguste Perret
modernizam; internacionalni stil
	; Bista Augustea Perreta, djelo Antoinea Bourdella iz 1921. god., Pariz
Rođenje	12. veljače 1874.; Ixelles, Belgija
Smrt	25. veljače 1954.; Pariz, Francuska
Nacionalnost	francusko
Vrsta umjetnosti	arhitektura
Praksa	ENSBA, radionica Guadet
Utjecao	Le Corbusier, Atelier LWD
Poznata djela	Kazalište Champs-Élysées; Obnova Le Havrea; Toranj Perret (Amiens); Notre-Dame du Raincy

Auguste Perret (12. veljače 1874., Ixelles, Belgija - 25. veljače 1954., Pariz, Francuska) je bio francuski arhitekt i urbanist koji se smatra prvim majstorom konstrukcija od armiranog betona^[1]

Život i djelo

Perret je od 1891. do 1901. studirao na Likovnoj akademiji (École des Beaux-Arts) u Parizu, gdje je diplomirao arhitekturu u klasi Juliena Guadeta. Uz studiranje, Perret je radio u očevoj građevinskoj tvrtci od 1894. godine. Tu je od 1900. god. započeo praviti konstrukcije od armiranog betona, u čemu mu se kasnije pridružuju pioniri moderne arhitekture, Le Corbusier (1908.-1909.), René Iche i Patroklos Karantinos.

Od 1903.-04. vodio je izgradnju zgrade u ulici Franklin br. 25. (Pariz), u kojoj je imao apartman u potkrovlju. God. 1905., zajedno s braćom Gustaveom i Claudeom, osnovao je tvrtku „Braća Perret” (Perret frères) koja je, između ostalog, izgradila Kazalište Champs-Élysées (1911.-13.) od armiranog betona s fasadom od mramora. God. 1922.-23., u suradnji s bratom Gustaveom, izgradio je Gospinu crkvu u Raincyju (Notre-Dame du Raincy) koja se smatra jednom od prvih djela moderne arhitekture 20. stoljeća. Od 1931.-32. god., Perret je upravljao izgradnjom pomorskog ureda u Parizu.

Od 1940. god. Perret je počeo predavati na Likovnoj akademiji. Od 1945.-54. god. Perret je bio glavni urbanist, zaslužan za obnovu Le Havrea. Za izgradnju je koristio pijesak i opeke iz ruševina grada koji je stradao u Drugom svjetskom ratu, koji su bili odvajani po boji. S timom od 60 arhitekata dizajnirao je bulevare i osovinu dugih ulica s redom kuća od betona s jasnim i jednostavnim ukrasima i nizom kolonada. Od građevina se ističu 107 m visok oktogonalni toranj Crkve sv. Josipa (Eglise Saint-Joseph du Havre, 1951.) koji izgleda poput svjetionika, dok njegovih 12.700 šarenih vitraja osvjetljava unutrašnjost crkve.

God. 1952. izgradio je i Toranj Perret u Amiensu koji se smatra prvim neboderom u Francuskoj.

Kako je bio jedan od prvih zagovaratelja gradnje od armiranog betona, što je postalo temeljem moderne arhietkture, Internacionalno udruženje arhitekata (Union Internationale des Architectes, UIA) je svoju nagradu za nove tehnologije nazvalo po njemu, „Nagrada Auguste Perret”.

Književna djela:

Französische Architektur- und Städtebauausstellung, 1948/1949, Greiser, Rastatt 1948.
Contribution à une theorie de l'architecture, Choice, Pariz, 1952., ISBN 3-922993-14-1

Kazalište Champs-Élysées, 1913.
Gradsko središte Le Havrea

Izvori

↑ Karla Britton, Auguste Perret, éditions Phaidon, Pariz, 2008. ISBN 978-0-7148-9998-5

Christian Freigang, Auguste Perret, Deutscher Kunstverlag, München 2003., ISBN 978-3-422-06347-1
Perret in France and Algeria , dokumentarac, redatelj Heinz Emigholz (Njemačka 2012.)

Vanjske poveznice

Auguste Perret na archINFOM

[1] Karla Britton, Auguste Perret, éditions Phaidon, Pariz, 2008. ISBN 978-0-7148-9998-5

[1]