Wikipedija

Dhaka

(Preusmjereno sa stranice Daka)


Koordinate: 23° 44' 25" SG Š, 90° 23' 41" IGD

Dhaka (prethodno Dacca[3]; bengalski: ঢাকা) je glavni grad Bangladeša. Nalazi se na rijeci Buriganga u srcu bengalske delte. Procjenjuje se da Dhaka ima više od 15 miliona stanovnika, čime je najveći grad u Bangladešu i jedan od najmnogoljudnijih gradova svijeta. Dhaka spada među najveće gradove južne Azije.[4] Poznata je i kao "grad džamija", sa 400.000 rikši koje svakodnevno saobraćaju po gradu, grad je opisan kao svjetska prijestolnica rikši. Dhaka je također jedan od najgušće naseljenih gradova svijeta.[5][6][7]

Daka
ঢাকা


Daka

Osnovni podaci
Država  Bangladeš
Gradonačelnik Sadeke Hosain Koka
Okrug Distrikt Daka
Stanovništvo
Stanovništvo 6.737.774
Gustina stanovništva 43.797,3[1] st./km²
Geografija
Koordinate 23°44′25″N 90°23′41″E / 23.740278°N 90.394722°E / 23.740278; 90.394722
Nadmorska visina 4[2] m
Površina 153,84 km²
Daka na mapi Bangladeša
Daka
Daka
Daka (Bangladeša)
Ostali podaci
Web-stranica dhakacity.org

Dhaka je sjedište vlade Bangladeša. Igra centralnu ulogu u bangladeškoj privredi zajedno sa lučkim gradom Chittagong. Dhaka predstavlja politički, kulturni i naučni centar države. Mjesto je gdje se nalaze najpoznatija nacionalna obilježja, uključujući Jatiyo Sangshad Bhaban, Univerzitet u Dhaki (nekad poznat pod nadimkom Oksford istoka), ratni oslobodilački muzej, Nacionalni muzej Bangladeša, Shaheed Minar i utvrda Lalbagh. [8]

Posljednjih godina, Dhaka je doživjela ogroman priliv stanovništva iz raznih dijelova države, što je dovelo do jednog od najbrže rastućih metropolskih područja svijeta. Grad privlaći i velike strane investicije i trgovinu, a svjedoči i modernizaciji transporta i komunikacija, naročito gradski metro i uzdignuta gradska željeznica koja je u izgradnji. Međutim, grad je suočen i sa stalnim problemima gradskih saobraćajnih gužvi, siromaštva, prenaseljenosti i zagađenja.

Etimologija

uredi
 
Nacionalna skupština Bangladeša

Riječ Dhaka se povezuje sa imenom dhaka drveta (lat. Butea monosperma) koje je nekad bilo vrlo često u tom području, dok drugi izvori navode porijeklo imena od instrumenta dhak ili dhaki (beng. ঢাক), velikog udaračkog instrumenta iz Južne Azije kojeg su navodno koristili tokom ceremonije proglašenja prijestolnice 1610. godine po naređenju mogulskog generala subahdara Islam kana I.[9] Naziv Dhaka bi također moglo poticati i od Dhakeshwari (skrivena božica). Ona je 800 godina staro božanstvo Božanske majke, čiji se hram nalazi u jugozapadnom dijelu grada. [10] Nekei izvori navode da je riječ izvedena iz riječi prakritskog dijalekta dhaka bhasa ili samo dhakka, spomenutoj u drevnoj hronici Rajtarangini kao izviđačka ili osmatračka stanica, ili je to zapravo Davaka spomenuta u natpisu na stubu u Allahabadu kao istočna granica carstva.[11]

Historija

uredi
 
Trka slonova u Pilkhani, 1895-1900
 
Mauzolej Ziaur Rahman- Chandrima Uddan
 
Jezero mladog mjeseca - Chandrima Uddan
 
Hatirjheel

Postojanje naselja u području današnje Dhake može se pratiti sve od 7. vijeka. Malim područjem oko Dhake vladalo je budističko kraljevstvo Kamarupa i carstvo Pala prije nego što je prešlo u vlast hiduističke dinastije Sena u 9. vijeku.[12] Sam grad se sastojao iz nekoliko trgovačkih centara kao što su Lakshmi Bazar, Shankhari Bazar, Tanti Bazar, Patuatuli, Kumartuli, Bania Nagar i Goal Nagar. Nakon propasti carstva Sena, Dhakom je uspješno upravljao sultanat Bengal kao i povremena vlast sultanata Delhi.

Veći dio Bengala 1576. godine došao je pod vlast Mogulskog carstva. U to vrijeme, Dhaka je bila mogulska vojna baza, a prije toga, Chittagong je bio vodeći grad Bengala.[13] Razvoj infrastrukture i broja kuća doveo je do znatnog rasta stanovništva, pa je grad proglašen prijestolnicom Bengala pod mogulskom vlašću 1608. godine, a tokom tog vremena izgrađene su brojne džamije, utvrde i škole, a muslimani su izuzeti od plaćanja poreza što je dalo šansu mnogi muslimani iz okolnih područja da se tamo dosele te je tako od naselja postepeno nastao veliki grad. Dhaka je od tog vremena više poznata kao prijestolnica nego kao utvrda ili naselje.[10][11][14] Mogulski zapisi navode subahdara Islam Kana I kao prvog upravnika grada.[15] Islam Kan je gradu dao ime "Jahangir Nagar" (شهر از جهانگیر; grad Jahangira), mada je to ime odbačeno vrlo brzo nakon Jahngirove smrti. Veliko proširenje grada desilo se pod upravom generala Shaista kana po naredbi cara Aurangzeba u 17. vijeku.[11][14] Veličina grada je tada iznosila 19 puta 13 kilometara a broj stanovnika dostigao je gotovo milion, sa preko 100 škola i nekoliko stotina džamija.[16] Mogulski uticaj je znatno oslabio nakon smrti Aurangzeba a kontrola Bengala je ponovno prešla u druge ruke. Međutim, i danas je uticaj mogulskog širenja i uticaja vidljiv u cijelom području Dhake, a pod njihovom vlašću islam je postao dominantan. Utvrda Lalbagh (beng. লালবাগ কেল্লা) (također i utvrda Aurangabad) je nedovršeni mogulski kompleks utvrda iz 17. vijeka u Dhaki. Njenu izgradnju je započeo 1678. mogulski subahdar Muhammed Azam šah, sin cara Aurangzeba, koji je i sam kasnije postao mogulski car.

Britanska istočnoindijska kompanija je 1765. dobila pravo da prikuplja prihod (Diwani pravo) u ime mogulskog cara. Istočnoindijska kompanija time je postala prikupljač carskih poreza. Kako je uticaj kompanije rastao, ona je kasnije 1793. preuzela upravljanje kada su bengalski namjesnici bili prinuđeni da istočnoindijskoj kompaniji prepuste potpunu kontrolu nad Bengalom, Biharom i Odishom. Broj stanovnika je dramatično opao tokom ovog perioda kako je rastao ugled Kolkate[16], ali je kasnije ipak uslijedio stalni razvoj i modernizacija. Sistem modernog javnog snabdijevanja vodom uveden je 1874. a napajanje grada električnom energijom počelo je 1878. godine.[16][17] U blizini grada osnovan je Dhaka kantonment kao vojna baza za britanske i bengalske vojnike.[14] Nakon podjela britanske Indije 1947. godine, Dhaka je postala glavni grad Istočnog Pakistana. Grad je bio svjedok velikim građanskim nemirima nakon podjele Indije.[14] Veliki udio hinduističkog stanovništva iz grada je odselio u Indiju, dok je istovremeno doselio veliki broj muslimana iz Indije. Kao centar regionalne politike, Dhaka je doživjela povećan broj političkih nemira i slučajeva nasilja.[14] Prihvatajući urdu kao jedini zvanični jezik u Pakistanu dovelo je do organiziranja masovnih protesta. Poznat i kao pokret za bengalski jezik, protesti su rezultirali pucnjavom od strane pakistanske policije sa nekoliko smrtnih slučajeva.[18] Jedna od najvećih katastrofa koju je grad pretrpio bio je tajfun Bhola 1970. godine kada je poginulo gotovo 500 hiljada ljudi. Više od pola grada je bilo pod vodom, a milioni ljudi su ostali bez domova.[19]

Geografija

uredi

Dhaka se nalazi u centralnom Bangladešu na geografskim koordinatama 23°42′0″N 90°22′30″E / 23.70000°N 90.37500°E / 23.70000; 90.37500, na istočnoj, lijevoj obali rijeke Buriganga. Grad se nalazi u donjem toku delte Gangesa i zahvata površinu od 360 km2.[20] Dhaka je podijeljena na 49 thane (jedn. thana) kao administrativne podjedinice: Lalbagh, Kotwali, Hazaribagh, Sutrapur, Ramna, Motijheel, Paltan, Dhanmondi, Mohammadpur, Tejgaon, Gulshan, Mirpur, Pallabi, Shah Ali, Turaag, Sabujbagh, Dhaka Cantonment, Demra, Shyampur, Badda, Kafrul, Kamrangir char, Khilgaon, Uttara itd.[21] Sveukupno grad je podijeljen na 130 okruga i 725 mahala.[22] Distrikt Dhaka ima površinu od 1.463,60 km2 sa 18.305.671 stanovnika (stanje 2012.). Graniči sa distriktima Gazipur, Tangail, Munshiganj, Rajbari, Narayanganj i Manikganj.[22] Karakteristika okoline Dhake je ravno i vlažno zemljište i tropska vegetacija. Zbog blizine mora, ona je vrlo podložna plavljenju tokom sezone monsuna koji donose obilne padavine i ciklone.[23]


Klima

uredi

Dhaka ima vrlo vruću, mokru i vlažnu tropsku klimu. Po Köppenovoj klasifikaciji klime, Dhaka ima tropsku savansku klimu. U gradu je jasno izražena sezona monsuna, sa godišnjim prosječnim temperaturama od oko 25 °C a mjesečni prosjeci variraju između 18 °C u januaru i 32 °C u maju.[24] Oko 87% prosječnih godišnjih padavina od 2.123 mm dešava se između maja i oktobra.[24] Povećanje zagađenosti zraka i vode uzrokovano saobraćajnim gužvama i odlaganju industrijskog otpada je vrlo ozbiljan problem koji utiče na javno zdravlje i kvalitet života u Dhaki.[25] Vodene površine i močvarno područje oko Dhake suočeno je sa uništavanjem jer se one zatrpavaju da bi se dobilo mjesta za višespratne zgrade i drugo zemljište za izgradnju nekretnina. Zajedno sa zagađenošću, erozija prirodnih staništa prijeti uništenjem velikog broja regionalnih biljnih i životinjskih vrsta.[25]

Parkovi i jezera

uredi

Postoji veliki broj parkova u gradu Dhaka između ostalih park Ramna, Suhrawardy Udyan, Shishu, nacionalni botanički vrt Bangladeša, vrt Baldha, Chandrima Uddan, Gulshan i zoološki vrt Dhaka. Na teritoriji grada postoji i veliki broj jezera kao što su jezero "mladog mjeseca", jezero Dhanmondi, Baridhara-Gulshan, Banani, Uttara Thana i jezero Hatirjheel-Begunbari.

Hatirjheel-Begunbari je novo mjesto za rekreaciju stanovnika. Hatirjheel obuhvata površinu od 320 akri (129 ha) i pretvoren je u mjesto održavanja svečanosti i festivala noću i opuštanja danju. Za realizaciju ovog projekta bili su angažirani između ostalih odjeljenje za građevinsko inženjerstvo Univerziteta za inženjerstvo i tehnologiju Bangladeša, bangladeška vojska, odjeljenje za puteve i autoputeve, lokalna vlast i mnogi drugi.

Demografija

uredi
Animacije koja pokazuje razvoj grada između 1972. i 2001.[26]

Daka (područja pod upravom gradske administracije) ima oko 7 miliona stanovnika. Procenjuje se da u širem gradskom području živi oko 12,8 miliona ljudi (podaci iz 2008).[5] Broj stanovnika raste za oko 4,2% godišnje, što je jedna od najviših stopa rasta među azijskim gradovima.[27] Jedan od glavnih faktora velikog rasta broja stanovnika je migracija iz ruralnih područja, na koju je tokom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka otpadalo oko 60% ukupnog porasta. Do porasta broja stanovnika dolazi i zbog širenja gradskih granica. Na taj način su gradu pripojene teritorije sa više od milion stanovnika tokom osamdesetih godina prošlog veka.[27] Časopis Dalekoistočni privredni pregled procenjuje da će u Daki do 2025. živeti oko 25 miliona stanovnika.[28]

Stopa pismenosti stanovništva je takođe u porastu. Prema proceni iz 2001. stopa pismenosti je iznosila 62,3%, da bi do 2010. narasla na 72,7%, što je znatno više od nacionalnog proseka od 56,5%.[22]

Ekonomija

uredi
 
Jedna od najviših zgrada u centru Dake

Daka je trgovački centar Bangladeša. Kupovna moć srednje klase je značajno veća nego u ostatku zemlje, što pogoduje razvoju tržišta luksuzne robe i robe široke potrošnje.[29] U grad dolazi veliki broj migranata u potrazi za poslom.[27] Veliki broj stanovnika je zaposlen u malim prodavnicama i tezgama pored puta, zatim kao ulični prodavači, a u gradu ima i oko 400.000 vozača rikši.[30] U tekstilnoj industriji je zaposleno oko 800.000 ljudi. Stopa nezaposlenoti je 19%.[31] Prema podacima iz 2009, ukupni bruto domaći proizvod Dake je iznosio 85 milijardi dolara.[32] Sa projektovanom godišnjom stopom rasta od 6,2%, BDP bi do 2025. trebalo da se poveća na 215 milijardi dolara.[32] Godišnji dohodak po glavi stanovnika se procenjuje na 1.350 dolara. Oko 34% domaćinstava živi ispod granice siromaštva,[33] uključujući veliki broj onih koji dolaze iz ruralnih područja u potrazi za poslom. Većina njih preživljava sa manje od 5 dolara dnevno.[34]

Glavne trgovačke zone grada su Motijhil, Dilkuša, Paltan, NJu market, Šahbag, Gulšan, Mohakhali, Karvan Bazar i Farmgejt, dok su Tejgaon i Hazaribag glavne industrijske zone.[35] Bašundhara-Baridhara je privredna zona u izgradnji u kojoj će, kada bude završena, biti smeštena visokotehnološka industrija, korporacije i veliki trgovački centri. U gradu postoje i dve „izvozne zone“, koje su uspostavljene kako bi podstakle izvoz odeće, tekstila i druge robe. U ovim zonama radi 413 fabrika koje zapošljavaju uglavnom žene.[36]

U gradu se nalazi berza, kao i sedišta mnogih multinacionalnih kompanija, međunarodnih nevladinih agencija,[37] centralne banke Bangladeša i Banke Gramen, koja je 2006. dobila Nobelovu nagradu za mir. Razvoj grada doveo je i do građevinskog buma, a izgradnja visokih zgrada i oblakodera je potpuno izmenila izgled panorame grada. Ekonomski rast je posebno izražen u oblastima finansija, bankarstva, proizvodnje, telekomunikacija i u uslužnim sektorima, dok turizam, hoteli i restorani i dalje imaju važnu ulogu u privredi Dake.

Uprava

uredi
 
Korporativna zgrada grada Dhaka - Nagar Bhaban

Općina Dhaka osnovana je 1. augusta 1864. godine i izdignuta do statusa zajednice općina 1978. godine.[38] Korporacija grada Dhaka je samoupravna korporacija koja se bavi poslovima od značaja za grad. Nedavno (2011.) ova korporacija je podijeljena na dva upravna dijela: gradska korporacija sjever i gradska korporacija jug da bi se kvalitetnije mogla pozabaviti uslugama za građane. Na čelu ove dvije korporacije su dva upravnika. Združena oblast je podijeljena na nekoliko okruga od kojih svaki ima izabranog upravnika. Obrazovni odbor Dhake je odgovoran za upravljanje svim javnim školama i većim brojem privatnih škola sa izuzetkom škola u kojima se nastava odvija na engleskom jeziku i medresama.[39][40] Svim medresama u Bangladešu upravlja centralni odbor dok škole na engleskom imaju odvojene obrazovne i upravne strukture.[41]

Metropolska policija Dhake (DMP) je osnovana 1976. godine i tada je zapošljavala 6.000 osoba raspoređenih u 12 policijskih stanica.[21] Zbog brzog rasta grada, broj policajaca je narastao na 26.661 a broj policijskih stanica na 49.[21][42]

Grad je podijeljen na 25 (stanje 2011.) parlamentarne jedinice. Dvije najveće političke stranke su Awami Leage i Bangladeška nacionalistička stranka. U thani Ramna nalazi se Sekretarijat koji obuhvata većinu ministarstava vlade. Vrhovni sud Bangladeša i Visoki sud Dhake također se nalaze u gradu. Palača Bangabhaban služila je kao rezidencija za visoke zvaničnike, prvo vicekralja Indije (generalni guverner Indije), zatim guvernera Istočnog Pakistana a danas kao rezidencija Predsjednika Bangladeša.[43] Jatiyo Sangshad Bhaban je zgrada koju je projektirao arhitekt Louis Kahn,[18] i sjedište je jednodomnog nacionalnog parlamenta. Nacionalna džamija Baitul Mukarram izgrađena je po uzoru na Kabu u Mekki.[44] Drugi historijski spomenici u gradu su, između ostalih, palača Bara Katra, tvrđava Lalbagh, Hoseni Dalan (prvobitno je služila kao imamska kuća) i palača Ahsan Manzil.[45] Nacionalna vlada je nedavno usvojila politiku za brzu urbanizaciju okolnih područja i izvan njih uvodeći desetogodišnje oslobađanje od poreza na dohodak na sve građevine i ustanove koje se izgrade izvan grada, a sve u svrhu smanjenja saobraćajnih gužvi i prenaseljenosti.[46]

Saobraćaj

uredi

Dhaka je poznata kao svjetska prijestolnica rikši.[6][47] Dnevno u gradu prometuje oko 400.000 rikši.[6] Iako su relativno jeftine i zbog ljudskog pogona sličnog biciklu ne proizvode zagađenje, riške ipak izazivaju saobraćajni haos i u mnogim dijelovima grada su zabranjene. Javni autobusi voze po cijelom gradu, a javnim prevozom pored privatnih kompanija i operatera upravlja i državna Bangladeška korporacija cestovnog saobraćaja (BRTC).

Gradovi partneri

uredi

Reference

uredi
  1. ↑ „No. 1: Dhaka, Bangladesh - In Photos: The World's Densest Megacities”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-23. Pristupljeno 2015-07-03. 
  2. ↑ "Dhaka, Bangladesh Map". National Geographic
  3. ↑ „PAKISTAN: Dacca, City of the Dead”. 3.5.1971. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-27. Pristupljeno 2015-07-03. 
  4. ↑ World Bank (30.7.2010). Country Assistance Strategy for the People's Republic of Bangladesh for the Period FY11-14, str. 4.
  5. ↑ 5,0 5,1 „Statistical Pocket Book, 2008” (PDF). Arhivirano iz originala na datum 2018-12-26. Pristupljeno 2015-07-03. 
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 Lawson, Alastair (5.10.2002). „Dhaka's beleaguered rickshaw wallahs”. BBC News. 
  7. ↑ „everything about our city”. Pristupljeno 8.5.2010. 
  8. ↑ http://www.huffingtonpost.com/anushay-hossain/branding-bangladesh-india_b_4671353.html
  9. ↑ „Islam Khan Chisti”. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-20. Pristupljeno 2015-07-03. 
  10. ↑ 10,0 10,1 „Dhaka”. Pristupljeno 4.3.2013. 
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 „Dhaka”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-21. Pristupljeno 2015-07-03. 
  12. ↑ Jasimuddin Moudud, Hasna (2001). South Asia: Eastern Himalayan Culture, Ecology and People. Academic Press and Publishers; Dhaka. ISBN 984-08-0165-1. 
  13. ↑ Taru Bahl i M.H. Syed (2003). Encyclopaedia of the Muslim World. Anmol Publications PVT. ISBN 81-261-1419-3. , str. 55
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 14,3 14,4 Roy, Pinaki (28.7.2008). „Golden past of olden Dhaka”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-24. Pristupljeno 2015-07-03. 
  15. ↑ Francis Bradley Bradley-Birt (1906). The Romance of an Eastern Capital. Smith, Elder, & Co. str. 264. ISBN 1-150-52170-8. 
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 M. Atiqullah i F. Karim Khan (1965). Growth of Dacca City: Population and Area (1608–1981). Social Science Research Project, University of Dacca Press. , str. 6.
  17. ↑ H Furumai, F Kurisu i H Katayama (2008). Southeast Asian Water Environment 2: Selected Papers from the Second International Symposium on Southeast Asian Water Environment. IWA Publishing. ISBN 1-84339-124-4. , str. 205.
  18. ↑ 18,0 18,1 Richards, John (27.9.2006). „Calcutta and Dhaka: A tale of two cities”. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-27. Pristupljeno 2015-07-03. 
  19. ↑ Srivastava, H. N.; G. D. Gupta (2006). Management of natural disasters in developing countries. Centre for Science & Technology of the Non-Aligned and other Developing Countries. str. 14. ISBN 81-7035-425-0.
  20. ↑ „Area, Population and Literacy Rate by Paurashava” (PDF). 2001. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-25. Pristupljeno 2015-07-03. 
  21. ↑ 21,0 21,1 21,2 „History of the DMP”. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-19. Pristupljeno 2015-07-03. 
  22. ↑ 22,0 22,1 22,2 „Dhaka Division”. 27.9.2006. Arhivirano iz originala na datum 2006-06-15. Pristupljeno 2015-07-03. 
  23. ↑ Hough, Michael (2004). Cities and natural process. Routledge. str. 64–65. ISBN 0-415-29855-5. 
  24. ↑ 24,0 24,1 „Weatherbase: Historical Weather for Dhaka, Bangladesh”. Arhivirano iz originala na datum 2015-11-23. Pristupljeno 2015-07-03. 
  25. ↑ 25,0 25,1 Mondal, M. Abdul Latif (27.9.2006). „Our Cities: 15th Anniversary Special”. Arhivirano iz originala na datum 2007-03-02. Pristupljeno 2015-07-03. 
  26. ↑ NASA, Scientific Visualization Studio (12. 12. 2001). „Dhaka, Bangladesh Urban Growth” (MPEG). Pristupljeno 30. 4. 2007. 
  27. ↑ 27,0 27,1 27,2 McGee, Terry (27. 9. 2006). „Urbanization Takes on New Dimensions in Asia's Population Giants”. Population Reference Bureau. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-14. 
  28. ↑ „Planet of Slums by Mike Davis”. Asia Times. 20. 5. 2006. Arhivirano iz originala na datum 2010-10-31. Pristupljeno 8. 5. 2010. 
  29. ↑ Chowdhury, A.M. (23. 4. 2007). „Dhaka”. Banglapedia. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-19. Pristupljeno 23. 4. 2007. 
  30. ↑ Robert Cervero (2000). Informal Transport in the Developing World. UN-HABITAT. str. 39. ISBN 92-1-131453-4. 
  31. ↑ Dhaka City Corporation. „Economy” (PHP). Arhivirano iz originala na datum 2013-01-15. Pristupljeno 27. 2. 2009. 
  32. ↑ 32,0 32,1 „Global city GDP rankings 2008–2025”. Pricewaterhouse Coopers. Arhivirano iz originala na datum 2011-05-04. Pristupljeno 13. 12. 2009. 
  33. ↑ „Asian City Development Strategies: Dhaka” (PDF). Fukuoka Conference 2000, Cities Alliance. Arhivirano iz originala na datum 2004-09-09. Pristupljeno 24. 1. 2009. 
  34. ↑ Rizwanul 1986: str. 33
  35. ↑ „Dhaka City State of Environment” (PDF). Regional Resource Center for Asia and the Pacific, United Nations Environment Programme. 2005. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-07. Pristupljeno 24. 1. 2009. 
  36. ↑ „Dhaka clothes factories to reopen”. BBC News. 6. 6. 2006. 
  37. ↑ „Blind eye to urban poor to spell social disaster:Conference on the poor told”. The Daily Star. 5. 12. 2007. 
  38. ↑ „City Corporation” (PHP). Arhivirano iz originala na datum 2013-05-11. Pristupljeno 2015-07-03. 
  39. ↑ „East Pakistan Intermediate and Secondary Education Ordinance, 1961 (East Pakistan Ordinance No. XXX population III of 1961)”. Pristupljeno 31.3.2009. 
  40. ↑ „Education Board Bangladesh”. Pristupljeno 31.3.2009. 
  41. ↑ „THE MADRASAH EDUCATION ORDINANCE, 1978 (ORDINANCE NO. IX OF 1978).”. Pristupljeno 31.3.2009. 
  42. ↑ „DMP — New Initiatives”. Arhivirano iz originala na datum 2010-09-16. Pristupljeno 2015-07-03. 
  43. ↑ „Bangabhaban”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-13. Pristupljeno 2015-07-03. 
  44. ↑ „Baitul Mukarram-the National Mosque of Bangladesh”. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-05. Pristupljeno 2015-07-03. 
  45. ↑ Marika McAdam (2004). Bangladesh. Lonely Planet. str. 46–52. ISBN 1-74059-280-8. 
  46. ↑ „Town planning for Bangladesh: Vision 2020”. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-19. Pristupljeno 2015-07-03. 
  47. ↑ Encyclopædia Britannica (17.12.2008). „rickshaw: Dhaka”. Arhivirano iz originala na datum 2009-01-16. Pristupljeno 2015-07-03. 

Literatura

uredi
  • Rabbani, Golam (1997). Dhaka, from Mughal outpost to metropolis. University Press, Dhaka. ISBN 984-05-1374-5
  • Sarkar, Sir Jadunath (1948). History of Bengal (II). Dhaka.
  • Taifoor, S.M. (1956). Glimpses of Old Dacca. Dhaka.
  • Sharuf Uddin Ahmed, ur. (1991). Dhaka -past present future. The Asiatic Society, Dhaka. ISBN 984-512-335-X
  • Karim, Abdul (1992). History of Bengal, Mughal Period (I). Rajshahi
  • Pryer, Jane (2003). Poverty and Vulnerability in Dhaka Slums: The Urban Livelihood Study. Ashgate Publishing. ISBN 0-7546-1864-1
  • Elisa T. Bertuzzo, Fragmented Dhaka: analysing everyday life with Henri Lefebvre's Theory of production of space, F. Steiner Verl., Stuttgart, 2009, 226 p. ISBN 978-3-515-09404-7
  • A. Z. M. Iftikhar-ul-Awwal (dir.), Photographic album of old Dhaka, [Bangladesh National Museum, Dhaka, 2003, 132 p. ISBN 978-984-585006-3
  • Hafiza Khatun, Dhakaiyas on the move, Academic Press and Publishers, Dhaka, 2003, 160 p. ISBN 978-984-080180-0
  • Jane A. Pryer, Poverty and vulnerability in Dhaka slums: the urban livelihood study, Ashgate, Burlington, VT, 2003, 203 p. ISBN 978-0-7546-1864-5
  • Golam Rabbani, Dhaka, from Mughal outpost to metropolis, University Press Ltd., Dhaka, 1997, 207 p. ISBN 984-051374-5
  • Joël Le Quément, La pauvreté durable ? : au Bangladesh, à Dhaka et dans le monde, L'Harmattan, Paris, 2010 (nouvelle éd.), 215 p. ISBN 978-2-296-12421-9
  • Pryer, Jane. Pobreza y vulnerabilidad de los suburbios de Dacca: estudio del sustento urbano. Ashgate Publishing. ISBN 0-7546-1864-1.
  • Rabbani, Golam (1997), Dacca, de pueblo mongol a avanzada metrópolis, University Press, ISBN 9840513745
  • Ahmed, Sharifuddin. Dacca: Pasado, Presente y Futuro. Dacca, 1991.
  • Sarkar, Sir Jadunath. Historia de Bengala (II). Dacca, 1948.
  • Karim, Abdul. Historia de Bengala, periodo mongol (I). Rajshahi, 1992.

Vanjske veze

uredi
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Dhaka&oldid=42221460