Otvoreno pismo Julija Derossija Matici hrvatskoj
| Otvoreno pismo Julija Derossija Matici hrvatskoj autor: Julije Derossi |
|
(nadnevak nije naveden) Izvor: |
Poštovana Središnjice Matice hrvatske u Zagrebu. Poštovani predsjedniče Matice hrvatske, gospodine Igore Zidiću. Pišem Vam kao član Matice hrvatske s više od 50 godina staža. Bio sam jedan od utemeljitelja Matice hrvatske u Gospiću od 1966. (tada je predsjednik Matice hrvatske bio pok. prof. Jakša Ravlić). U Gospiću smo do 1972. izdali 4 knjige i postavili 5 reprezentativnih spomen-ploča hrvatskih odličnika uz svestranu pomoć gosp. Ravlića i nezaboravnoga gosp. Hirca. Nakon 1972. bio mi je zabranjen rad u školstvu, a jedna od mnogobrojnih zamjerki mome radu bila je i ocjena Međuopćinskog komiteta Saveza komunista za Liku da sam "zdušno podržavao Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika i da sam surađivao s Vlatkom Pavletićem, Zvonimirom Kulundžićem i Zlatkom Tomičićem kao bojovnicima (?) Matice hrvatske". Nakon obnove MH u Zadru ponovno sam se uključio u Matičin rad i još uvijek radim u Zadarskoj smotri i član sam Upravnoga odbora Ogranka MH. Također sam redovito surađivao u Ličkoj reviji, časopisu MH u Gospiću.
Vlatko Pavletić objelodanio mi je u Kritici (1971.) opsežan rad Hrvatski jezik u hrvatskim školama, a sve do danas radim na proučavanju povijesti hrvatskoga jezika i imam niz radova iz te problematike.
To sve spominjem samo zato da istaknem kako je moje neotuđivo pravo da reagiram na najnovije djelovanje Matice hrvatske u Zagrebu, odnosno na izdavanje novog pravopisa hrvatskoga standardnog jezika. Kad sam svojedobno čuo o tom pothvatu kojemu je na čelu bio prof. Ivan Pranjković i uočio da se u Matici hrvatskoj knjige lektoriraju po Anić-Silićevu pravopisu, pisao sam predsjedniku Igoru Zidiću s prosvjedom zbog toga rada. Po lijepom hrvatskom novijem običaju predsjednik Zidić nije mi odgovorio na to pismo. Usput spominjem da sam u doba socijalističke Jugoslavije pisao tadanjem predsjedniku Matice hrvatske prof. dr. Hrvoju Ivekoviću, koji je bio član Komunističke partije Jugoslavije od godine 1926. U svome pismu prosvjedovao sam što se u rad Matice hrvatske suviše upleću komunisti i napomenuo da se mi nekomunisti ćutimo zapostavljenima. Prof. Iveković odmah mi je odgovorio jednim krasnim i uljudnim pismom u kojemu je, dakako, želio dokazati da su svi Matičini članovi jednakopravni i da se Savez komunista stvarno ne upleće u Matičin rad. Činjenica je da sam u Matici hrvatskoj vidio ustanovu u kojoj sam osjećao da nešto značim iako nisam bio komunist.
A kako je danas? Nakon slavne i nezaboravne Deklaracije, zbog koje su stradali mnogi hrvatski domoljubi, jedna skupina matičara pod pokroviteljstvom predsjednika Igora Zidića sprema novi hrvatski pravopis koji je po svim okolnostima djelomično vraćanje Novosadskom pravopisu jer se oslanja na pravopis Vladimira Anića i Josipa Silića više nego na pravopis Babić-Finka/Ham-Moguš, koji je bliži hrvatskoj pravopisnoj tradiciji, a kojega je 4. izdanje donedavno bilo odobreno za hrvatske škole, dok je novo izdanje (Babić-Ham-Moguš) preporučeno. Izvan je normalne pameti da Matica hrvatska sprema treći hrvatski pravopis s obrazloženjem da tim pravopisom "želi pomoći svomu članstvu i hrvatskoj javnosti u snalaženju pri pisanju hrvatskim standardnim jezikom". Ja unaprijed izjavljujem da meni kao članu MH i kao dijelu hrvatske "javnosti" ta pomoć nije potrebna, nego me samo dovodi u psihičko stanje slično onome kad je prihvaćen Novosadski dogovor. Koje je to članstvo i koji su to Matičini ogranci ovlastili Matičino povjerenstvo za pravopis da nam sada uvaljuje kukavičje pravopisno jaje da bi zapravo stvorilo još veću zabunu u hrvatskom općinstvu i ponizilo vrhunske hrvatske stručnjake kao što su akademik Radoslav Katičić (koji je predsjednik Vijeća za normu Ministarstva prosvjete), akademik Stjepan Babić, akademik i predsjednik HAZU Milan Moguš, pokojni akademik Božidar Finka, prof. dr. Sanda Ham, akademik Dalibor Brozović, prof. dr. Mile Mamić, prof. dr. Zvonimir Junković, i sve one koji u spomenutima vide vrhove hrvatskoga jezikoslovstva?
Podsjećam da je akademik Stjepan Babić godinama bio urednik Jezika, časopisa za kulturu hrvatskoga književnog jezika, a sada je urednica toga časopisa prof. dr. Sanda Ham. Ne treba govoriti koliku je ulogu imao Jezik u povijesti hrvatskoga jezikoslovstva. I sada se dogodilo da Matica hrvatska za jedan narod od četiri i pol milijuna ljudi izdaje treći pravopis (po Babiću peti! /J.D./ jer on tu ubraja i računalni pravopis Josipa Silića i Goldsteinov pravopisni priručnik).
Autori su Matičina pravopisa Krešimir Mićanović, Ivan Marković i Lada Badurina, a očito je da iza svega stoje prof. dr. Ivo Pranjković i prof. dr. Josip Silić. Još se spominju kao članovi Matičina Povjerenstva za jezik Vlaho Bogišić, Tonko Maroević, Stjepan Damjanović, Mirko Peti i Marko Samardžija.
Što se može zaključiti? Sam prof. Pranjković kaže da će Matičin pravopis biti pravopisu Anićevu i Silićevu bliži nego pravopisu Babić-Finka/Ham-Moguš. Sastavljači Matičina pravopisa bivši su studenti prof. Silića, koji izjavljuje da s tim projektom ne će imati izravne veze, ali će "biti na raspolaganju". Jasno je, dakle, da je Matičin pravopis oporba pravopisu Babić-Finka/Ham-Moguš, a pišu ga zapravo Ivo Pranjković i Josip Silić. Zašto se Matica hrvatska napol tajno, bez ikakva savjetovanja ili dogovora s brojnim ograncima, upustila u posve besmisleno pisanje još jednoga hrvatskog pravopisa uz već postojeća dva (četiri)? Matičin pravopis trebao bi biti bliži pravopisu Anićevu i Silićevu, a za taj znamo da je in ultima linea bliži Novosadskom pravopisu nego pravopisu Babić-Finka/Ham-Moguš. Drugim riječima, ona ista Matica hrvatska koja nas je povijesno i kulturno zadužila svojom sjajnom Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, sada se dovela u položaj da postaje oporba hrvatskoj pravopisnoj tradiciji. Svojim novim pravopisom ona će, kako kaže, ukinuti dvostrukosti (kao da ih europski pravopisi nemaju), a zapravo će se u praksi sve svesti na to da ne ću ne ćemo pisati odvojeno, nego zajedno, dakle neću, a to me neodoljivo podsjeća na to kako su o Novosadskom pravopisu skoro svi znali da se mora pisati tačka i tačno, a o drugim propisima nisu imali pojma. Nije mi jasno zašto Matica hrvatska ne uvede i pisanje ne bi zajedno (nebi!). U svakom slučaju Hrvati će biti jedini narod na svijetu koji će za 4 i pol milijuna stanovnika imati pet pravopisa, a istodobno su narod koji je prvi među Slavenima pisao tekstove na svom nacionalnom jeziku. Očekujem da će sljedeći Matičin pothvat biti uputa da svaki Matičin ogranak napiše svoj pravopis.
Julije Derossi