Prijeđi na sadržaj

Ukrajinci u Hrvatskoj

Izvor: Wikipedija
Ukrajinci u Hrvatskoj - Українці у Хорватії
Ukrajinci u Hrvatskoj, glazbena grupa Kobzar, Zagreb, 1998. god.
Ukupno pripadnika
1977[1]
Značajna područja naseljavanja
Vukovarsko-srijemska županija 476
Grad Zagreb 333
Brodsko-posavska županija 320
Sisačko-moslavačka županija 309
Primorsko-goranska županija 87
Jezik
hrvatski · ukrajinski
Vjera
pretežno grkokatolici
Povezane etničke grupe
Rusini u Hrvatskoj
Ukrajinska glazbena grupa Kobzar iz Zagreba (1987.), Kulturno-prosvjetno društvo Rusina i Ukrajinaca Zagreba.
Ukrajinska Grkokatolička crkva u Kaniži kod Slavonskoga Broda
Ukrajinska Grkokatolička crkva u Šumeću kod Slavonskoga Broda

Ukrajinci u Hrvatskoj (ukr. Українці у Хорватії, u Brodskom posavlju poznati i kao Galcijani) jedna su od 22 priznate nacionalne manjine Hrvatske. Prema popisu stanovništva iz 2001. u Hrvatskoj živi 1977 Ukrajinaca, najviše u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Do 1931. godine Ukrajinci su u službenim hrvatskim dokumentima upisivani kao Rusi, a potom su se do 1971. izjašnjavali Rusinima. Od 1996. godine Ukrajinci i Rusini u Hrvatskoj podijeljeni su u dvije zasebne nacionalne manjine, ali i danas djeluju zajednički pojedinim udrugama poput Saveza Rusina i Ukrajinaca RH. U 2008. godini dio starog članstva utemeljio je novu središnju organizaciju Ukrajinsku zajednicu RH koja također u svojim redovima okuplja mješovito članstvo.

Prvi Ukrajinci doselili su se u Hrvatsku i susjedne prostore sredinom 18. stoljeća i poznati su kao »Rusini«. Naime, svi Ukrajinci zapadne Ukrajine sami su se izjašnjavali »Rusinima« sve do Prvoga svjetskog rata. Hrvatske i susjedne prostore Ukrajinci se u većim skupnima naselili krajem 19. i početkom 20. stoljeća doselivši uglavnom s prostora zapadne Ukrajine, odnosno galicijske, zakraptske i bukovinske pokrajine koje su se nalazile u sklopu Austro-Ugarske. Nakon Berlinskoga kongresa 1878., kojim je Bosna i Hercegovina pripojena Austro-Ugarskoj, Ukrajinci su u sklopu aktivne gospodarske politike počeli naseljavati istočnu Hrvatsku i sjeverozapadnu Bosnu kao ekonomski useljenici kojima je obećana jeftina ili besplatna poljoprivredna zemlja slabije naseljena ili zapuštena prostora.

Povijest doseljenja Ukrajinaca

[uredi | uredi kôd]

Prvi Ukrajinci na Hrvatske i susjedne prostore pristižu oko 1745. godine. Svi su poznati kao Rusini i većina ih stiže iz Zakarpatja koje se nalazilo u sastavu Ugarske. Većina tih Rusina zadržala je stari naziv i nakon ukrajinskog kulturnog preporoda te početka korištenja službenog naziva Ukrajinci. U SFR Jugoslaviji na početku su popisivani kao »Rusi«, zatim kao »Rusini« i naposljetku dio njih kao »Ukrajinci« (uglavnom s prostora Galicije). Cijelo vrijeme su predstavljali jedinstvenu nacionalnu manjinu te su svoje kulturne i druge programe vodili kroz jedinstvenu organizaciju »Savez Rusina-Ukrajinaca Jugoslavije«. Nakon 1996. godine pripadnici koji su i dalje koristili naziv »Rusini« odlučili su stvoriti zasebnu nacionalnu manjinu odijeljenju od ukrajinske što je učinjeno za vrijeme saborskog zastupnika Miroslava Kiša.

Razdoblje Austro-Ugarske

[uredi | uredi kôd]

Godine 1890. u okolicu bosanskoga Prnjavora doseljava prvi veći val Ukrajinaca, koji se priključuje ranije doseljenim radnicima iz Zavidovića i Vareša pored Sarajeva. Tijekom 1898. doseljava drugi najveći val Ukrajinaca koji je ponovno naselio prostore oko Prnjavora. Austro-Ugarska vlast tada provodi useljeničku politiku s ciljem razvoja poljoprivrede u šumovitom i zaraslom kraju sjeverne Bosne, pri čemu je bila potrebna ljudska radna snaga. Uz Ukrajince, navedena područja Bosne i Hrvatske naseljavaju i Nijemci, Austrijanci, Talijani, Česi i Poljaci.

Godine 1894., u zapadnu Slavoniju na granici s Moslavinom, blizu rijeke Save i granice s Bosnom, u današnju Sisačko-moslavačku županiju, doseljavaju se Ukrajinci iz ukrajinske pokrajine Lemkivščine koja se danas nalazi u sastavu Poljske. Ti Ukrajinci naseljavaju Lipovljane, Novu Subocku i još neka naselja između Novske i Kutine. Novi valovi ukrajinskih doseljenika koji su krenuli prema Bosni, zaustavljaju se uz rijeku Savu na hrvatskom prostoru, točnije okolici Slavnonskoga Broda te manjim mjestima Kaniži, Šumeću, Sibinju, Slobodnici, Bukovlju i još dvadesetak drugih naselja Brodsko-posavske županije.

Razdoblje Prvoga svjetskog rata

[uredi | uredi kôd]

Doseljavanje Ukrajinaca na prostore istočne Hrvatske i sjeverne Bosne trajalo je u manjim valovima sve do Prvoga svjetskog rata. Početkom stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, na hrvatske prostore i u grad Zagreb doseljava velika skupina Ukrajinaca iz svih krajeva Ukrajine, koja je u novostvorenoj državi zatražila politički azil s obzirom na to da je u Ukrajini i drugim državama bivšega Ruskoga carstva došlo do revolucije i građanskoga rata. U međuvremenu su doseljeni Ukrajinci u Zagrebu, kojih je bilo oko 5000, željeli uspostaviti Konzulat Ukrajinske Narodne Republike i društvo »Prosvita« sa svojim podružnicama diljem istočne Hrvatske i sjeverne Bosne te u Zemunu i Beogradu.

Osnivanjem ukrajinskih društava »Prosvita«, željelo se pomoći svim ukrajinskim doseljenicima na spomenutim prostorima, kako u osobnom, tako i u društvenom kulturnom i prosvjetnom životu. Veliku ulogu u očuvanju kulturnoga identiteta, duhovnoga i vjerskoga života Ukrajinaca imala je Grkokatolička crkva i Križevačka biskupija sa sjedištem u Križevcima, koja je pripala Zagrebačkoj mitropoliji, a po crkvenoj jurisdikciji izravno je bila odgovorna Vatikanu i Papi. Ubrzo nakon doseljenja Ukrajinci su izgradili svoje crkve, a pored crkava skoro u svakom naselju je otvorena i škola.

Raseljavanje nakon Drugoga svjetskog rata

[uredi | uredi kôd]

Nakon Drugog svjetskog rata, veća skupina Ukrajinaca iz političkih razloga u strahu pred staljinističkom politikom napušta prostor Druge Jugoslavije i nastanjuje se diljem svijeta, posebno u zapadnoj Europi i prekooceanskim zemljama (Kanadi, SAD-u i Australiji). U isto vrijeme, preostali Ukrajinci iz pasivnih krajeva sjeverne Bosne sele se pojedinačno sa svojim obiteljima u veće i manje industrijske gradove poput Zagreba, Slavonskoga Broda, Vukovara, Pule, Rijeke, Splita, Zadra, Šibenika, Dubrovnika i bolje stojeća sela zapadne, srednje i istočne Slavonije poput Petrovaca te zapadnoga Srijem. Jedna veća skupina Ukrajinaca iz Bosne naselila je današnju Vojvodinu, odnosno, prostore Bačke i Srijema.

Zadnji val raseljavanja dogodio se tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, koja je prisilila mnoge obitelji na prebjeg u hrvatske prostore kod svojih obitelji i poznanika, posebno u Zagreb i širu okolicu. Uspostavom neovisne Hrvatske i Ukrajine, većih selidbi Ukrajinaca iz Ukrajine i drugih zemalja u Hrvatsku nema. Broj doseljenika iz Ukrajine u Hrvatsku početkom 21. st. malen je i pojedinačan. Nakon provedenoga popisa stanovništva 2001., u Republici Hrvatskoj popisan je znatno manji broj Ukrajinaca od svega 1977 ljudi, koji žive skoro u svim dijelovima Hrvatske. Najaktivniji su u Slavoniji, Zagrebu i posljednje vrijeme Rijeci i Istarskoj županiji.

Kretanje broja Ukrajinaca

[uredi | uredi kôd]
Službeni naziv Hrvatske Godina Broj Ukrajinaca
- 1931. Izjašnjavani kao Rusi
Narodna Republika Hrvatska 1948 Izjašnjavani kao Rusini
1953. Izjašnjavani kao Rusini
1961. Izjašnjavani kao Rusini
Socijalistička Republika Hrvatska 1971. 2793
1981. 2515
Republika Hrvatska 1991. 2494
2001. 1977
(Statistički zavod Hrvatske)[2]

Djelatnosti hrvatskih Ukrajinaca

[uredi | uredi kôd]
Ukrajinski dom u Vukovaru.

Ukrajinci Hrvatske, iako relativno malobrojna zajednica, predstavljaju jednu od najaktivnih i najbolje organiziranih manjinskih zajednica u Hrvatskoj. Godine 1968. osnovali su svoju krovnu organizaciju Savez Rusina i Ukrajinaca Republike Hrvatske koja predstavlja koordinirajuću i savjetodavnu središnju organizaciju sa sjedištem u Vukovaru. U sklopu istog Saveza do nedavno je djelovalo 13 kulturno prosvjetnih udruga širom Hrvatske, a danas ih djeluje 7 s time da je osnovana još jedna organizacija odnosno Ukrajinska zajednica Republike Hrvatske. Dio ukrajinskih društva nije se slagao s odlukama organizacije Saveza Rusina i Ukrajinaca RH pa su 2008. osnovali vlastitu krovnu organizaciju Ukrajinsku zajednicu RH u kojoj je aktivno 9 ukrajinskih društava. U društvima djeluju, literarne, glazbene, plesne i druge amaterske skupine. Društva ujedno priređuju razne prigodne kulturne svečanosti predstavljajući bogatu ukrajinsku kulturu, tradiciju i običaje.

Pri hrvatskim osnovnim školama u Vukovaru, Petrovcima, Šumeću, Kaniži, Slavonskom Brodu i Lipovljanima djeluju ukrajinska školska odjeljenja. Svake godine se u Hrvatskoj organizira i Ljetna škola za učenike osnovne i srednje škole, naročito za one koji nisu imali mogućnost da u redovnoj nastavi uče ukrajinski jezik i književnost, povijest, zemljopis i općenito kulturu svoje pradomovine Ukrajine. U Zagrebu, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu postoji katedra za ukrajinski jezik i književnost potpomognuta ukrajinskim aktivistima, a postoji i mogućnost visokog školovanja na sveučilištima i fakultetima u Ukrajini.

U zadnje vrijeme osnivaju se i nova ukrajinska društva koja svojim djelovanjem i aktivnostima doprinose unapređenju i razvitku ukrajinske kulture i prosvjete na ovim prostorima. U 2004. godini zahvaljujući novousvojenom Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, Ukrajinci Hrvatske osnovali su svoju Koordinaciju ukrajinske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj sa sjedištem u Zagrebu, dok Vijeća ukrajinske nacionalne manjine djeluju u Petrovcima, gradu Vukovaru, općinama Bebrini i Lipovljanima. Predstavnici ukrajinske nacionalne manjine djeluju u gradovima Zagrebu i Slavonskom Brodu te u Vukovarsko-srijemskoj i Brodsko-posavskoj županiji. Koordinacija ukrajinske nacionalne manjine osnovana je radi povezivanja, zajedničkog usklađivanja i unapređivanja zajedničkih interesa.

Ukrajinci imaju nekoliko samostalnih kulturno-umjetničkih društava, a nekoliko ih je zajedničko s Rusinima. To su: Ukrajinska zajednica Grada Zagreba, UKPD „Kobzar" - Zagreb, UKPD „Dnjipro" - Rijeka, UKPD „Kalyna" - Umag, KPDU Ukrajinaca „Karpati" - Lipovljani, UKPD „Ukrajina" - Slavonski Brod, UKPD „Taras Ševčenko" - Kaniža, UKPD „Andrij Pelih" - Šumeće, UKPD „Lesja Ukrajinka" - Osijek, UKPD „Ivan Franko" - Vukovar, KUD „Osif Kostelnik" Vukovar, KUD „Jakim Hardi", Petrovci, KUD „Jakim Govlja", Mikluševci, KUD Rusina-Ukrajinaca, Osijek, KUD Rusina-Ukrajinaca, Vinkovci, Kulturno društvo Rusina i Ukrajinaca PGŽ „Rušnjak" Rijeka, Kulturno-prosvjetno društvo Rusina i Ukrajinaca, Rijeka.[3]

U Zagrebu pri Knjižnicama grada Zagreba djeluje Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u Hrvatskoj .[4][5]

Knjiga iz povijesti doseljenja Ukrajinaca i Rusina na hrvatske prostore - Ukrajinci Hrvatske (2002.)

Popis stanovništva 2001. godine

[uredi | uredi kôd]
Županija Ukrajinaca Ukupni postotak
Vukovarsko-srijemska 476 24,08%
Grad Zagreb 333 16,85%
Brodsko-posavska 320 16,19%
Sisačko-moslavačka 309 15,63%
Primorsko-goranska 87 4,41%
Istarska 78 3,95%
Osječko-baranjska 78 3,95%
Zagrebačka 62 3,14%
Splitsko-dalmatinska 49 2,48%
Međimurska 32 1,62%
Zadarska 24 2,59%
Požeško-slavonska 23 1,86%
Karlovačka 20 1,02%
Dubrovačko-neretvanska 18 0,91%
Varaždinska 15 0,76%
Šibensko-kninska 15 0,76%
Koprivničko-križevačka 11 0,56%
Bjelovarsko-bilogorska 10 0,51%
Virovitičko-podravska 9 0,46%
Ličko-senjska 5 0,25%
Krapinsko-zagorska 3 0,15%
Ukupno 1.977 100%
(Popis stanovništva 2001. godine)[1]

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Poznati Ukrajinci u Hrvatskoj i osobe s ukrajinskim podrijetlom.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Miroslav Kiš: KPD Rusina i Ukrajinaca Zagreba, 1997. - Zagreb (hrvatsko izdanje)
  • Slavko Burda, Boris Graljuk: Ukrajinci Hrvatske, 2002. - Zagreb (ukrajinsko izdanje)
  • Hrvatsko-Ukrajinsko društvo - Mladen Lovrić, Slavko Burda: Hrvatska-Ukrajina, Društvo prijateljstva, 2005. - Zagreb (hrvatsko izdanje)
  • Savez Rusina i Ukrajinaca RH: Misli s Dunava, urednik: Gabrijel Takač, 2000. - Vukovar (hrvatsko, rusinsko, ukrajinsko izdanje)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]