Prijeđi na sadržaj

Park Wilhelmshöhe

Koordinate: 51°18′57″N 09°23′35″E / 51.31583°N 9.39306°E / 51.31583; 9.39306
Izvor: Wikipedija
Bergpark Wilhelmshöhe
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Njemačka
Godina uvrštenja2013. (37. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, iv,
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1413
Koordinate51°18′57″N 09°23′35″E / 51.31583°N 9.39306°E / 51.31583; 9.39306
Bergpark Wilhelmshöhe na zemljovidu Njemačke
Bergpark Wilhelmshöhe
Bergpark Wilhelmshöhe
class=notpageimage|
Lokacija Fürst-Pückler-Parka u Njemačkoj

Brdski park Wilhelmshöhe (njemački: Bergpark Wilhelmshöhe) je jedinstven park koji prekriva 2,4 km² brda iznad Kassela u Njemačkoj, što ga čini najvećim brdskim parkom u Europi i drugim po veličini u svijetu. Njegova izgradnja je započela 1696. godine i trajala je oko 150 godina.

God. 2013., park Wilhelmshöhe je upisan na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer ideala apsolutističke monarhije i jedinstveno svjedočanstvo estetike baroka i romantizma.[1]

Karta parka Wilhelmshöhe

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Novi (Veliki) slap
Dvorac Löwenburg u parku
Pogled na Kassel s Herkulova spomenika preko parka Wilhelmshöhe

Silazeći u kaskadama niz dugo brdo kojim dominira divovski kip Herkula (monumentalne kopije starorimskog „Farneškog Herkula”), monumentalne fontane Wilhelmshöhea je započeo landgraf (vojvoda) Karel von Hessen-Kassel oko 1689. godine u osi istok-zapad, a razvio ih je talijanski arhitekt Giovanni Francesco Guerniero 1701. god. Akumulacije i kanali za opskrbu vodom Herkulovog spomenika na složenom sustavu hidro-pneumatskih uređaja koji opskrbljuju veliko barokno vodeno kazalište, špilju, fontane i 350-metarsku veliku kaskadu. Pored toga, kanali i vodotoci ispresijecaju os hraneći niz dramatičnih slapova i divljih brzaca, te Veliku fontanu koja poput gejzira iskače 50 metara u vis, te jezero i skrovitih bare koje oživljavaju romantičarski vrt koji je u 18. stoljeću stvorio Carlov praunuk, Wilhelm I., izborni princ Hessena. Neoklasicistički Dvorac Wilhelmshöhe je izgradio 1786. god. arhitekt Simon Louis du Ryhet. U isto vrijeme se krajolik parka promijenio u duhu ideala prosvjetiteljstva, iz baroknog u engleski park. Heinrich Christoph Jussow je tada dizajnirao neke od građevina koje se još mogu pronaći u parku, kao što su umjetne ruine dvorca Löwenburg („Lavlji dvorac”), rimski akvedukt, Teufelsbrücke („Vražji most”) i Höllenteich („Vražja bara”). Jussow je također proširio vodene kaskade s jezercetom fontane, a 1793. godine Karl Steinhöfer je ovdje dodao slap koji je nazvan po njemu „Slap Steinhöfer”.

Od 1807. godine Kassel je bio glavnim gradom Napoleonove Kraljevine Westfalije kojom je kraljevao Napoleonov brat Jérôme Bonaparte. Njegov dvor je, sve do 1813. god., upravo bio Dvorac Wilhelmshöhe kojega je preimenovao u „Napoleonshöhe”. God. 1826., grof Willem II. von Hessen-Kassel je odobrio posljednje veliko proširenje parka, izgradnju Velikog slapa.

Tijekom Austrijsko-pruskog rata 1866. god. Hessen je stao na stranu Sjevernonjemačkog saveza i nakon njihove pobjede u županiju Hessen-Kassel Pruska je anektirala Vojvodstvo Nassau i slobodni grad Frankfurt, čime je nastala pokrajina Hessen-Nassau (1868. – 1944.) s glavnim gradom Kasselom. Tijekom Francusko-pruskog rata, 1870. god. Napoleon III. je nakon Bitke kod Sedana nakratko osvojio i Dvorac Wilhelmshöhe. God. 1899., Vilim II., njemački car, je odabrao Dvorac Wilhelmshöhe za svoju ljetnu rezidenciju, te je sljedeća dva desetljeća ovaj dvorac bio središtem političkog života Njemačke.

U duhu Ostpolitika (normalizacije odnosa SR Njemačke s istočnim susjedima), 1972. god. Dvorac Wilhelmshöhe je bio mjesto pregovora kancelara SR Njemačke, Willyja Brandta, i premijera DDR-a, Willija Stopha. Tijekom 20. stoljeća park je nekoliko puta obnavljan, ali je održan njegov izvorni izgled.

Odlike

[uredi | uredi kôd]

Herkulov spomenik je središnji dio parka i najpoznatija znamenitost Kassela. Izvorno nije bilo planirano da na vrhu oktogonalne građevine stoji figura Herkula i on je odobren tek 1713. god. Kaskadu koja se spušta od vrha brda prema Dvorcu Wilhelmshöhe napaja veliki rezervoar vode na suprotnoj strani šume Habichtswaldes, a sastoji se od velikih kaskada izgrađenih od dvije vrste lokalnog kamena, bazalta bi tufa.[2]

Dvorac Wilhelmshöhe iz 18. stoljeća je obnovljen 1815. godine i svojim namještajem, keramikom, porculanom i staklom savršeno odražava promjene u načinu ladanjskog života od 1760-ih do 1830-ih, od baroka do romantizma.[2] God. 1955., dvorac je pretvoren u muzej čija je kolekcija veoma bogata i uključuje mnoge antičke starine, te važnu kolekciju slika iz 16. i 17. stoljeća umjetnika kao što su: Albrecht Altdorfer, Albrecht Dürer, Titian, Frans Hals, Rubens i drugu najveću kolekciju slika Rembrandta na svijetu.

Löwenburg (1793. – 1806.), umjetna ruina srednjovjekovnog dvorca s odlikama mnogih europskih dvoraca, je posebna atrakcija parka, a u njoj je danas muzej starog oružja i porculana.[2]

Vražji most natkriva protok slapa i njegove kaskade koje se strmoglavljuju u deset metara dubok Vražji bazen, a djelo su velikog pejzažnog arhitekta Heinricha Christopha Jussowa (1792. – 93.). Još jedno njegovo djelo je umjetna ruina rimskog akvedukta s 14 lukova koji nose vodu od Vražjeg mosta i s čijeg kraja voda pada 43 m u klanac, naizgled uokviren kamenjem s ruševina akvedukta. Jussow je autor i Velike fontane (1758. – 91.) koja se sastoji od jezera u čijem središtu se poput gejzira voda uzdiže u 52 m visokom vodenom stupu.[2]

Slap Steinhöfer je veliki romantičarski umjetni slap izgrađen na gotovo okomitoj nazubljenoj litici, okružen gustom visokom šumom.[2]

  • Središnja kaskada s Herkulovim spomenikom
    Središnja kaskada s Herkulovim spomenikom
  • Dvorac Wilhelmshoehe iza Velikog jezera
    Dvorac Wilhelmshoehe iza Velikog jezera
  • Velika fontana
    Velika fontana
  • „Vražji most”
    „Vražji most”
  • Akvedukt-slap
    Akvedukt-slap
  • Bergpark: Wasserkunst

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Park Wilhelmshöhe
  1. ↑ Bergpark Wilhelmshöhe (engl.) Preuzeto 24. lipnja 2013.
  2. ↑ a b c d e Službene stranice parka (njem.) Preuzeto 25. lipnja 2013.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (48)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Granice Rimskog Carstva - Donji germanski limes (2021.) 9) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio) (2021.) 10) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Mathildenhöhe, umjetnička kolonija u Darmstadtu (2021.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • ShUM gradovi: Speyer, Worms i Mainz (2021.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Baden-Baden, Bad Ems i Bad Kissingen) (2021.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]  9) Zajednička svjetska baština Nizozemske i Njemačke  10) Zajednička svjetska baština Austrije, Njemačke i Slovačke 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Park_Wilhelmshöhe&oldid=6861652"