Prijeđi na sadržaj

Nuklearna elektrana Isar

Izvor: Wikipedija
Nuklearna elektrana Isar
Nuklearna elektrana Isar
Nuklearna elektrana Isar
Osnovni podaci
Koordinate {{{koordinate}}}
Zemlja Njemačka
Operator Isar 1: E.ON; Isar 2: E.ON (75%) + Stadtwerke München GmbH (25%)
Početak izgradnje 1971.
Prva kritičnost 1977.
Spajanje na mrežu 1977.
Početak rada 21. ožujka 1979.
Završetak rada 1988.
Status u normalnom radu
Reaktor
Isporučitelj
Vrsta reaktora Isar 1: kipući reaktor BWR; Isar 2: Tlačni reaktor PWR
Aktivni reaktori Isar 2: 1 410 MW
Izgrađeni reaktori 2 nuklearna reaktora
Reaktori u izgradnji
Otkazani reaktori
Planirani reaktori
Snaga
Snaga 2 387 MW
Isporučena energija u godini 19 051 GWh
Prosječna isporučena energija (zadnjih 5 godina) 406 418 GWh (do 2008.)
Dodatni podaci
E.ON
Izvođač
Cijena
Trajanje licence Isar 1: 2011.; Isar 2: 2021.

Nuklearna elektrana Isar je nuklearna elektrana koja se nalazi na rijeci Isar i ima dva nuklearna reaktora. Nalazi se 14 kilometara od grada Landshuta, između sela Essenbach i Niederaichbach (njemačka savezna pokrajina Bavarska). Instalirana snaga elektrane je 2 387 MW. U njemačkoj saveznoj pokrajini Bavarskoj nalazi se i Nuklearna elektrana Gundremmingen, koja je ujedno i najveća nuklearna elektrana u Njemačkoj, s instaliranom snagom od 2 688 MW.[1]

Tehnički podatci

[uredi | uredi kôd]
Nuklearni reaktor[2] Vrsta reaktora Nazivna
snaga
Maksimalna
snaga
Gradnja započela Spojen na
elektroenergetski
sustav
Prisutan na
tržištu
Zatvaranje
Isar-1 (KKI 1) Kipući reaktor BWR 878 MW 912 MW 01. svibnja 1972. 03. prosinca 1977. 21. ožujka 1979. 17. ožujka 2011.
Isar-2 (KKI 2) Tlačni reaktor PWR 1410 MW 1485 MW 15. rujna 1982. 22. siječnja 1988. 09. travnja 1988. (2021.)[3]

Njemačka odluka o prijevremenom zatvaranju svih nuklearki do 2022.

[uredi | uredi kôd]

Njemačka je vlada 30. svibnja 2011. objavila svoju odluku o zatvaranju svih 17 nuklearnih elektrana do 2022. Ista je vlada odmah nakon nesreće u nuklearnoj elektrani Fukushima I zatvorila, tada privremeno, 7 najstarijih nuklearki koje su po dizajnu slične Nuklearnoj elektrani Fukushimi Daiichi (kipući reaktor). Trenutno je obustavljena i osma nuklearka, a najkasnije do 2021. plan je zatvoriti narednih 6 te zadnje 3 godinu poslije.

Službenu izjavu o zatvaranju prati i najava velikih promjena u njemačkom elektroenergetskom sustavu, smanjivanje potrošnje električne energije za 10 % i jasno još veće oslanjanje na obnovljive izvore energije u iznosu od 35 % do 2022. Premda je ovo više nego tehnički izazovno, jer Njemačka već vrlo racionalno troši električnu energiju i ima natprosječno veliki udio korištenja varijabilne i slabo predvidive energije vjetra i Sunca, to je vjerojatno moguće izvesti, ali ostaje za vidjeti uz koju cijenu. Ne samo da će ovime Njemačka imati značajno skuplju električnu energiju, nego je vrlo izvjesno da će trebati uvoziti značajne količine električne energije iz nuklearki u Francuskoj, elektrana na ugljen iz Poljske ili će sama morati graditi dodatne fosilne izvore (time se dakle ponašati upravo suprotno kako svojoj antinuklearnoj orijentaciji, tako i nastojanju da se smanji emisija stakleničkih plinova). Jasno je da će time utjecati i na porast cijene električne energije u regiji. Austrija i Italija su poznate nenuklearne zemlje koje uvoze električnu energiju proizvedenu u nuklearkama susjednih zemalja. Njemački planovi da smanji 40 % emisije CO2 do 2020. ovime za jedne izgledaju realniji, a za druge posve neostvarivi.

Nuklearne elektrane su 2010. proizvele 22 %električne energije u Njemačkoj, a obnovljivi izvori energije 17% (ostalo su fosilni izvori s dominacijom ugljena). Dodatno povećanje udjela obnovljivih izvora energije na 35% se planira korištenjem energije vjetra, Sunca, hidroenergije, geotermalne energije i biomase iz otpada. Problem za sebe, ekonomski i tehnički, predstavlja činjenica da je većina vjetroelektrana na sjeveru, a industrija i nuklearke na jugu.[4][5]

Antinuklearni prosvjedi

[uredi | uredi kôd]

Dana 14. ožujka 2011. je nekoliko desetaka tisuća ljudi formiralo ljudski lanac između Nuklearne elektrane Neckarwestheim i Stuttgarta, na prosvjedu kojim su pozivali na zatvaranje te elektrane. Više od 100 000 ljudi sudjelovalo je u antinuklearnim prosvjedima, kojima su pozivali na zatvaranje nuklearnih centrala zbog dramatičnih zbivanja u Japanu, u više od 450 gradova. Prosvjednici smatraju da nijedna od 17 nuklearnih elektrana u Njemačkoj ne bi trebala dobiti radnu dozvolu zbog sigurnosti.[6]

Privremeno odlagalište istrošenog nuklearnog goriva u Nuklearnoj elektrani Isar.

Slike

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nuklearna elektrana Isar

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. rujna 2008. (Wayback Machine) E.ON Nuclear Energy
  2. Power Reactor Information SystemArhivirana inačica izvorne stranice od 16. svibnja 2012. (Wayback Machine) der Internationale Atomenergie-Organisation (IAEO): „Germany, Federal Republic of: Nuclear Power Reactors“Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2012. (Wayback Machine)
  3. tagesschau.de: Regierung beschließt Atomausstieg
  4. [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. kolovoza 2011. (Wayback Machine) "Njemačka odluka o prijevremenom zatvaranju svih nuklearki do 2022.", Hrvatsko nuklearno društvo, www.nuklearno-drustvo.hr, 2011.
  5. [3][neaktivna poveznica] "Njemačka zatvara sve nuklearke do 2022.", Vjesnik, www.vjesnik.hr, 2011.
  6. [4]Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. travnja 2009. (Wayback Machine) "Protestors block nuclear power plant entrance"