Prijeđi na sadržaj

Mario Mandžukić

Izvor: Wikipedija
Mario Mandžukić

Mandžukić nakon pogotka kojeg je zabio Francuskoj u završnici svjetskoga prvenstva u Rusiji 2018.

Država Hrvatska
Osobni podatci
Nadimak Mandžo, Mandža, Super Mario, Đilkoš
Rođenje 21. svibnja 1986.
Slavonski Brod, Hrvatska
Visina 190 cm[1]
Broj Hrvatska
Pozicija trener (kao igrač napadač)
Mlađi uzrasti
1992.1996.
1996.2003.
2003.2004.
Ditzingen
Marsonia
Željezničar Slavonski Brod
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2004.2005.
2005.2007.
2007.2010.
2010.2012.
2012.2014.
2014.2015.
2015.2019.
2020.
2021.
Marsonia
Zagreb
Dinamo Zagreb
Wolfsburg
Bayern München
Atlético Madrid
Juventus
Al-Duhail
Milan
0023 00(14)
0051 00(14)
0081 00(42)
0056 00(20)
0054 00(33)
0028 00(12)
0118 00(31)
0005 000(0)
0010 000(0)
Reprezentativna karijera**
2004.2005.
2007.
2006.2008.
2007.2018.
Hrvatska do 19
Hrvatska do 20
Hrvatska do 21
Hrvatska
0010 000(3)
0001 000(1)
0009 000(1)
0089 00(33)
Trenerska karijera
2021.2024. Hrvatska (pomoćni trener)
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
srebro Rusija 2018. Hrvatska
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 29. listopada 2022.
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Mario Mandžukić (Slavonski Brod, 21. svibnja 1986.) hrvatski je nogometni trener i bivši nogometaš. Tijekom svoje karijere igrao je na poziciji napadača.

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Rane godine

[uredi | uredi kôd]

Mario Mandžukić odlazi tijekom rata s obitelji iz Odžaka u Bosni u Njemačku u grad Ditzingen blizu Stuttgarta i tamo počinje trenirati nogomet u klubu u kojemu igra njegov otac.[2] Obitelj se nakon rata vraća iz Njemačke u Slavonski Brod gdje Mario od 1997. do 2003. godine igra za NK Marsoniju. Sljedeće godine, igrao je u gradskom niželigašu Željezničaru, a nakon toga, ponovno je jednu sezonu 2004./05. odigrao za Marsoniju. U lipnju 2005. prešao je u NK Zagreb.

U dresu Zagreba, na Dvoranskom prvenstvu HNL, u sezoni 2005./06. izabran je za najboljeg igrača prvenstva, a na istom natjecanju u sezoni 2006./07., bio je najbolji strijelac.

Dok ga je vodio Miroslav Blažević, nazvao ga je odmilja "đilkoš", ali u pozitivnom smislu riječi, jer je specifičan igrač, koji je jednostavno svoj, zna iznuditi faul, ali još bolje zna glumiti, ima pozitivnu drskost.[3] Mario Mandžukić je poslije u novinama zamolio sve one koji pišu o njemu neka ga prestanu oslovljavati riječju "đilkoš", bez obzira hvali li ga se ili kritizira, jer on to nije.[4]

Dinamo Zagreb

[uredi | uredi kôd]
Mandžukić u dresu zagrebačkog Dinama.

Zbog vrlo dobrih igara pod vodstvom Miroslava Blaževića u Zagrebu, koji ga je isprva napadao, pobudio je javno zanimanje gradskog rivala Dinama. Nakon dugih pregovora i odbijanja, prešao je u Dinamo početkom srpnja 2007. godine, zajedno s Ivicom Vrdoljakom

Odigrao je više odličnih utakmica u dresu Dinama, a posebno se istaknuo protiv Ajaxa u Amsterdamu, 4. listopada, kada je postigao dva pogotka i bio zaslužan za jedanaesterac za još jedan pogodak. U novinama je sljedećeg dana dobio najvišu moguću ocjenu, 10.

U sezoni 2008./09., dobio je Žutu majicu Sportskih novosti za najboljeg igrača Prve HNL. Iste godine bio je i najbolji strijelac lige, sa 16 pogodaka. Ukupno je za Dinamo odigrao 141 utakmicu, postigavši pritom 65 pogodaka.

Wolfsburg

[uredi | uredi kôd]

Dne 16. srpnja 2010. godine prešao je u redove njemačkoga prvoligaša VfL Wolfsburga[5] u kojem ostaje do pred kraj lipnja 2012. godine. U dvije godine igranja za njemački klub, Mandžukić je postigao 20 pogodaka u 56 nastupa i pokazao se kao jedan od najboljih igrača glavom u Bundesligi.

Mandžukić u dresu Bayerna.

Bayern München

[uredi | uredi kôd]

Dana 26. lipnja 2012. godine, Mario Mandžukić potpisuje četverogodišnji ugovor s njemačkim Bayern Münchenom,[6] najviše zahvaljujući odličnom nastupu na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini, kojem je prethodila sjajna sezona s Wolfsburgom u Bundesligi.[7][8] Nakon dolaska u klub pokazao se kao pravo pojačanje kluba jer je često bio strijelac. Time je osigurao mjesto u prvih 11, nogometnog giganta iz Münchena. Na ulasku u 2013. godinu bio je i vodeći strijelac Bundeslige.

S Bayernom je 2013. godine osvojio Ligu prvaka. U završnici protiv Borussije Dortmund postigao je prvi pogodak na utakmici i tako postao prvi Hrvat u povijesti koji je postigao pogodak u završnici tog natjecanja.[9]

Atlético Madrid

[uredi | uredi kôd]

Dana 10. srpnja 2014. godine potpisao je petogodišnji ugovor sa španjolskim velikanom Atléticom iz Madrida. Atlético je za usluge Marija Mandžukića Bayernu platio 22 milijuna eura.[10]Dana 22. kolovoza 2014. zabio je svoj prvi gol za Atlético u pobjedi nad Real Madridom u španjolskom superkupu.[11] Nakon samo jedne sezone i osvojenog španjolskog superkupa, Mario napušta Madrid.

Juventus

[uredi | uredi kôd]

Dana 22. lipnja 2015. godine Mario potpisuje ugovor s talijanskim gigantom Juventusom.[12]

Dana 25. studenoga 2015. godine Juventus je u Torinu, u dvoboju skupine D Lige pravaka 2015./16. ugostio Manchester City.[13] U dvoboju za odlazak u osminu završnice Lige prvaka, Mandžukić je na asistenciju Alexa Sandra u 18. minuti[14] zabio gol i odveo Juventus u osminu završnice Lige prvaka.[15] Iako su igrači Manchester Citiya tražili prekršaj u napadu sudac Brych nije se oglasio.[16]

Dolaskom novog trenera Juventusa Maurizia Sarrija tijekom ljeta 2019., Mandžukić je isključen iz trenerovih planova. Stoga je izostavljen iz Juventusove momčadi za UEFA Ligu prvaka 2019./20. s klupskim suigračem Emreom Canom. Nakon što nije ostvario niti jedan nastup tijekom sezonu 2019./20., Mandžukić je odlučio napustiti Juventus.

Al-Duhail

[uredi | uredi kôd]

Na Badnjak 2019. Mandžukić je odlučio prijeći u katarski klub Al-Duhail.[17][18] Pet dana kasnije službeno je postao igračem Al-Duhaila.[19]

Svoj klupski debi ostvario je 4. siječnja 2020. u ligaškoj utakmici protiv kluba Qatar SC koja je završila bez golova.[20] Svoj prvi klupski gol postigao je pest dana u utakmici katarskog kupa protiv kluba Al-Sailiya koja je završila 2:0.[21] Dana 11. veljače 2020. Mandžukić je debitirao i postigao svoj prvi gol u Azijskoj ligi prvaka i to protiv iranskog Persepolisa koji je poražen 2:0.[22] Dana 5. srpnja 2020. Mandžukić je sporazumno raskinuo ugovor s Al-Duhailom. Za klub je postigao dva gola u deset nastupa.[23]

Milan

[uredi | uredi kôd]

Nakon raskida ugovora s Al-Duhailom znatan broj klub pokazao je interes za dovođenje Mandžukića. Među tim klubovima su: Fenerbahçe, Beşiktaş, Lokomotiv Moskva, AC Milan, Benevento, Hellas Verona, Fiorentina, Aston Villa, Wolverhampton Wanderers, Marseille, Wolfsburg, Hertha Berlin i Schalke 04.[24][25][26]

Dana 19. siječnja 2021. Mandžukić je potpisao ugovor s Milanom do kraje sezone uz mogućnost produljenja ugovora na još jednu godinu.[27] U ligi je debitirao 23. siječnja protiv Atalante od koje je Milan izgubio 0:3.[28] Dok je igrao za Milan,brojne ozljede narušile su mu fizičku kondiciju i formu. Za Milan je nastupao 11 puta i to uglavnom kao zamjena. Ni jednom nije bio strijelac za klub. Dana 24. svibnja 2021. Mandukić je najavio odlazak iz Milana jer mu klupska uprava nije produžila ugovor.[29]

Dana 3. rujna 2021. Mandžukić je objavio kraj igračke karijere.[30]

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]
Mario Mandžukić na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018.

Početci u reprezentaciji

[uredi | uredi kôd]

Bio je standardni član mladih hrvatskih nogometnih reprezentacija (do 19, do 20, do 21), a 21. studenoga 2007. godine debitirao je i za Hrvatsku A selekciju u kvalifikacijskoj utakmici protiv Makedonije. Prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju postigao je 10. rujna 2008. godine, u 77. minuti ogleda protiv Engleske (1:4), u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine.[31]

Euro 2012.

[uredi | uredi kôd]

U kvalifikacijskoj skupini za Euro, Mandžukić je postigao dva pogotka za reprezentaciju, i to izjednačujući pogodak protiv Gruzije na Poljudu, kao i zadnji pogodak Hrvatske u skupini, na Kantridi protiv Latvije. U dodatnim kvalifikacijama, hrvatska je reprezentacija ždrijebana s Turskom. U izvrsnoj utakmici u Türk Telekom Areni, Mario Mandžukić je postigao drugi pogodak na utakmici i tako učvrstio vodstvo Hrvatske koje je kasnije zapečatio Ćorluka.[32]

Na završnici prvenstva, u skupini sa Španjolskom, Italijom i Republikom Irskom, Mandžukić je najavljen kao jedan od glavnih napadača nakon ozljede Ivice Olića.[33] U prvoj utakmici s Ircima, Mandžukić postiže dva pogotka, oba glavom, i tako postaje prvi Hrvat koji je postigao dva pogotka u jednoj utakmici na nekom velikom natjecanju još od Davora Šukera na Euru 1996. godine.[34] Hrvatska je na kraju pobijedila s 3:1.[34] U idućoj utakmici s Talijanima, opet postaje ključni igrač reprezentacije; nakon dominacije i vodstva Italije, Mandžukić postiže pogodak u 72. minuti i donosi novi bod Vatrenima. Tim je pogodcima Mandžukić privremeno bio najbolji strijelac prvenstva, ali Hrvatska ne uspijeva proći u četvrtzavršnicu zbog boda prednosti koju je na kraju imala reprezentacija Italije.

SP 2014.

[uredi | uredi kôd]

U kvalifikacijama prvi pogodak zabija protiv Srbije za 1:0, utakmica je završila rezultatom 2:0. U dodatnim kvalifikacijama u drugoj utakmici zabija za 1:0 protiv Islanda i Hrvatska pobjedom od 2:0 odlazi na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014.

Prvu utakmicu bio je suspendiran zbog crvenog kartona. U drugoj utakmici zabio je dva pogotka za Hrvatsku u pobjedi protiv Kameruna od 4:0.[35]

EP 2016.

[uredi | uredi kôd]

Hrvatski nogometni izbornik objavio je u svibnju 2016. godine popis za nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj, na kojem se nalazi Mandžukić.[36]

SP 2018.

[uredi | uredi kôd]

Mario je zabio u osmini finala izjednačujući pogodak Danskoj za 1:1. Rezutat se nije mijenjao pa je Hrvatska slavila boljim izvođenjem jedanaesteraca (6:5). Zabio je i odlučujući pogodak u polufinalnoj utakmici protiv Engleske u 109. minuti pa tako odveo Hrvatsku u prvo završnicu svjetskoga prvenstva (2:1) protiv Francuske, u kojem je upisao povijest. Naime, Mandžukić je jedini igrač u povijesti završnica SP-ava koji je zabio autogol. No, iskupio se golom u 69. minuti nakon pogreške francuskoga vratara koji ipak nije bio dovoljan protiv Francuske (2:4). Nakon osvajanja svjetskoga srebra, 14. kolovoza 2018. godine, u 33. godini života, oprostio se od igranja za Hrvatsku.[37]

Pogodci za reprezentaciju

[uredi | uredi kôd]
# Datum Stadion Protivnik Gol Rezultat Natjecanje
01. 10. rujna 2008. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Engleska 1:3 1:4 kvalifikacije za SP 2010.
02. 12. listopada 2010. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Norveška 1:1 2:1 prijateljska
03. 3. lipnja 2011. Poljud, Split, Hrvatska Gruzija 1:1 2:1 kvalifikacije za EP 2012.
04. 11. listopada 2011. Kantrida, Rijeka, Hrvatska Latvija 2:0 2:0 kvalifikacije za EP 2012.
05. 11. studenoga 2011. Türk Telekom Arena, Istanbul, Turska Turska 0:2 0:3 kvalifikacije za EP 2012.
06. 14. lipnja 2012. Miejski, Poznan, Poljska Irska 1:0 3:1 Europsko prvenstvo 2012.
07. 14. lipnja 2012. Miejski, Poznan, Poljska Irska 3:1 3:1 Europsko prvenstvo 2012.
08. 14. lipnja 2012. Miejski, Poznan, Poljska Italija 1:1 1:1 Europsko prvenstvo 2012.
09. 16. listopada 2012. Gradski vrt, Osijek, Hrvatska Wales 1:0 2:0 kvalifikacije za SP 2014.
10. 6. veljače 2013. Craven Cottage, London, Engleska Južna Koreja 1:0 4:0 prijateljska
11. 22. ožujka 2013. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Srbija 1:0 2:0 kvalifikacije za SP 2014.
12. 6. rujna 2013. Marakana, Beograd, Srbija Srbija 0:1 1:1 kvalifikacije za SP 2014.
13. 19. studenoga 2013. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Island 1:0 2:0 kvalifikacije za SP 2014.
14. 19. srpnja 2014. Arena Amazônia, Manaus, Brazil Kamerun 0:3 0:4 Svjetsko prvenstvo 2014.
15. 19. srpnja 2014. Arena Amazônia, Manaus, Brazil Kamerun 0:4 0:4 Svjetsko prvenstvo 2014.
16. 4. rujna 2014. Aldo Drosina, Pula, Hrvatska Cipar 1:0 2:0 prijateljska
17. 4. rujna 2014. Aldo Drosina, Pula, Hrvatska Cipar 2:0 2:0 prijateljska
18. 7. lipnja 2015. Varteks, Varaždin, Hrvatska Gibraltar 3:0 4:0 prijateljska
19. 12. lipnja 2015. Poljud, Split, Hrvatska Italija 1:0 1:1 Kvalifikacije za EP 2016.
20. 17. studenog 2015. Rostov Arena, Rostov, Rusija Rusija 1:3 1:3 prijateljska
21. 23. ožujka 2016. Groupama Arena, Budimpešta, Mađarska Mađarska 1:0 1:1 prijateljska
22. 4. lipnja 2016. Rujevica, Rijeka, Hrvatska San Marino 2:0 10:0 prijateljska
23. 4. lipnja 2016. Rujevica, Rijeka, Hrvatska San Marino 4:0 10:0 prijateljska
24. 4. lipnja 2016. Rujevica, Rijeka, Hrvatska San Marino 5:0 10:0 prijateljska
25. 6. listopada 2016. Stadion Loro Boriçi, Skadar, Albanija Kosovo 1:0 6:0 kvalifikacije za SP 2018.
26. 6. listopada 2016. Stadion Loro Boriçi, Skadar, Albanija Kosovo 2:0 6:0 kvalifikacije za SP 2018.
27. 6. listopada 2016. Stadion Loro Boriçi, Skadar, Albanija Kosovo 3:0 6:0 kvalifikacije za SP 2018.
28. 9. listopada 2016. Stadion Ratina, Tampere, Finska Finska 0:1 0:1 kvalifikacije za SP 2018.
29. 15. studenoga 2016. Windsor Park, Belfast, Sjeverna Irska Sjeverna Irska 0:1 0:3 prijateljska
30. 6. listopada 2017. Stadion Rujevica, Rijeka, Hrvatska Finska 1:0 1:1 kvalifikacije za SP 2018.
31. 1. srpnja 2018. Stadion Nižnji Novgorod, Nižnji Novgorod, Rusija Danska 1:1 1:1 osmina finala SP 2018.
32. 11. srpnja 2018. Stadion Lužnjiki, Moskva, Rusija Engleska 2:1 2:1 polufinale SP 2018.
33. 15. srpnja 2018. Stadion Lužnjiki, Moskva, Rusija Francuska 2:4 2:4 finale SP 2018.

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Individualna

[uredi | uredi kôd]
  • 2024. Odlukom predsjednik Republike Hrvatske Zorana Milanovića odlikovan je Poveljom Republike Hrvatske: "Za izniman uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, doprinos sportu i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske te osvajanju 3. mjesta na 22. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Državi Katru" [44]

Klupska

[uredi | uredi kôd]

Dinamo Zagreb

FC Bayern München

Atlético Madrid

Juventus

Al-Duhail

  • Qatar Stars League (1): 2019./20.

Reprezentativna

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 3 pogotka postigli su također Mario Gómez, Cristiano Ronaldo, Alan Džagojev, Mario Balotelli i Fernando Torres.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Mario Mandžukić. juventus.com
  2. Mario Mandzukic: Bayerns neuer Neuner. www.abendzeitung-muenchen.de. Pristupljeno 26. svibnja 2012.
  3. Ćiro Blažević: Uh, Hrvatska je baš jaka: Zašto sam Mandžu prozvao Đilkoš..., 24sata, 12. lipnja 2012. Pristupljeno 24. lipnja 2016.
  4. Razgovar Marija Mandžukića s Robertom Matteonijem: Mario Mandžukić zamolio: Nemojte me zvati đilkošem, imam ja svoje ime i prezime!, Sportske novosti, 13. rujna 2011. Pristupljeno 24. lipnja 2016.
  5. Mandžukić napokon u Njemačkoj. sportnet.hr. Pristupljeno 24. kolovoza 2010.
  6. Sportske novosti: Mandžukić u Bayernu do 2016., Mandža postao četvrti najskuplji hrvatski nogometašArhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine), preuzeto 27. lipnja 2012.
  7. (engl.) Novi Bayern München potpisao s Mandžukićem: "Sjajno je biti ovdje". Goal.com. 30. lipnja 2012. Pristupljeno 2. srpnja 2012.
  8. (engl.) Dogovoreni uvjeti s hrvatskim napadačem Mandžukićem. FC Bayern München. 27. lipnja 2012. Pristupljeno 2. srpnja 2012.
  9. Video: Mario za povijest. Mandžukić u Londonu postao prvi Hrvat koji je zabio u finalu Lige prvaka!Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine), Jutarnji list, 25. svibnja 2013.
  10. Mandžukić prešao u Atlético Madrid. sportske.jutarnji.hr. 10. srpnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2016. Pristupljeno 11. srpnja 2014.
  11. Mandžukić zabio za prvi trofej u Atlético Madridu. vecernji.hr. 22. kolovoza 2014. Pristupljeno 25. kolovoza 2014.
  12. Mandžukić prešao u Juventus. jutarnji.hr. 21. lipnja 2015. Pristupljeno 22. lipnja 2015.
  13. Mandžukić srušio Man. City i odveo Juve do prvog mjesta!, Gol.hr, 25. studenoga 2015.
  14. Pogba započeo, Sandro ubacio, Mandžukić zabio, Index.hr, 25. studenoga 2015.
  15. Josip Tolić, Mandžo odveo Juve u osminu! I Atlético ide dalje, United 'visi'!, 24 sata, 25. studenoga 2015.
  16. Juve i Real slavili, Mandžukić i Modrić strijelci!, Slobodna Dalmacija, 25. studenoga 2015.
  17. Krušelj, Dražen. 23. prosinca 2019. KAKO JE DOŠLO DO NAJBOGATIJEG MANDŽUKIĆEVOG TRANSFERA Dolazak u jedan od najvećih klubova već se činio gotovom stvari, a onda je proigrao mladi lav... Pristupljeno 24. prosinca 2019.
  18. MANDŽUKIĆ STAVIO POTPIS NA UGOVOR S NOVIM KLUBOM! Talijani su objavili lažnu informaciju da od posla nema ništa, jedna je fotografija prelomila sve. Sportske novosti. 24. prosinca 2019. Pristupljeno 24. prosinca 2019.
  19. Mandzukic joins Al-Duhail. Football Italia. 29. prosinca 2019.
  20. Qatar SC hold Al Duhail on Mandzukic debut. The Gulf Times. 4. siječnja 2020. Pristupljeno 30. siječnja 2020.
  21. Al Duhail Reaches Qatar Cup Final. Al Duhail (engleski). 10. siječnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. studenoga 2021. Pristupljeno 28. listopada 2022.
  22. VIDEO: TO JE KLASIČNI MANDŽO! TREBALO MU JE SAMO PET MINUTA DA ZABIJE U LIGI PRVAKA Pogledajte gol hrvatske legende i veliko slavlje u novom klubu. Sportske novosti. 11. veljače 2020.
  23. Former Juventus striker Mandzukic terminates Al-Duhail contract after just six months in Qatar | Goal.com. www.goal.com. Pristupljeno 5. srpnja 2020.
  24. Mandžukić totalno zaludio nogometno tržište! Javio se novi klub koji ga želi spojiti s drugim Vatrenim. Sportske novosti. 9. srpnja 2020. Pristupljeno 10. srpnja 2020.
  25. Ribery je dobio zadatak uvjeriti Mandžukića da prihvati ponudu, ali ima i onih koji ga ne žele!. Jutarnji list. 10. srpnja 2020. Pristupljeno 11. srpnja 2020.
  26. Krušelj, Dražen. 20. siječnja 2021. Mandžukić zaprepastio liječnike odmah po dolasku! Evo koliko će zaraditi u slučaju najboljeg scenarija. Sportske novosti. Pristupljeno 20. siječnja 2021.
  27. OFFICIAL STATEMENT: MARIO MANDŽUKIĆ. Associazione Calcio Milan. 19. siječnja 2021. Pristupljeno 19. siječnja 2021.
  28. Mandžukić debitirao u debaklu Milana. Umalo je zabio gol u prvom dodiru s loptom. Index.hr. 23. siječnja 2020. Pristupljeno 23. siječnja 2021.
  29. 'A pleasure to play for AC Milan' – Mandzukic bids farewell as Rossoneri spell comes to an end | Goal.com. www.goal.com
  30. Mandžukić, Mario. 3. rujna 2021. Mario Mandžukić objavio kraj igračke karijere. Hrvatski nogometni savez. Pristupljeno 3. rujna 2021.
  31. Svjetsko nogometno prvenstvo 2010. – Južna Afrika (Hrvatska – Engleska)Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), vatreni.hr.info., 10. rujna 2008.
  32. Rapsodija u Istanbulu: Hrvatska osveta za Beč, Euro nam ne može pobjeći!. Sportske.jutarnji.hr. 11. studenoga 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2011. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  33. Olić neće moći, Bilić pozvao Kalinića. tportal.hr. 4. lipnja 2012. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  34. a b Početak iz snova: Mandžo i Jelavić torpedirali Irce, Hrvatska na vrhu skupine!. Sportske.jutarnji.hr. 10. lipnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2012. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  35. Dva gola Mandžukića. vecernji.hr. 19. lipnja 2014. Pristupljeno 25. kolovoza 2014.
  36. (engl.) Euro 2016: Full squads for every country. bbc.com. 5. lipnja 2016. Pristupljeno 5. lipnja 2016.
  37. "Dao sam najbolje od sebe za Hrvatsku" – Hrvatski nogometni savez. HNS. HNS. 14. kolovoza 2018. Pristupljeno 14. kolovoza 2018.
  38. tportal.hr: Tko je nasljednik Nike, Eduarda, Luke, Sammira?Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. srpnja 2014. (Wayback Machine), preuzeto 1. listopada 2012.
  39. Branimir Korać, Mariju Mandžukiću naslov najboljeg hrvatskog nogometaša u 2012. godiniArhivirana inačica izvorne stranice od 20. siječnja 2013. (Wayback Machine), hrsport.net, preuzeto 3. lipnja 2013.
  40. Po izboru Sportskih novosti. Mandžukiću nagrada za njboljeg sportaša u 2013. godini, HNS, (pristupljeno 26. prosinca 2013.)
  41. Modrić u momčadi godine, Mandžukićev gol najljepši, Hrvatski nogometni savez, 5. lipnja 2017. Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  42. Mario Mandžukić proglašen je počasnim građaninom grada Slavonskog Broda, slavonski-brod.hr, 12. srpnja 2018., pristupljeno 24. studenoga 2018.
  43. Odluka o dodjeli odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije Narodne novine, 14. studenog 2018.
  44. narodne-novine.nn.hr: Odluka o dodjeli odlikovanja pristupljeno: 25. kolovoza 2024.
  45. McNulty, Phil. 15. srpnja 2018. France 4–2 Croatia. BBC. Pristupljeno 15. srpnja 2018.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mario Mandžukić