MPEG-2

MPEG-2 standard je ISO/IEC 13818 standard koji specificira audio-video kompresiju. Po pravilu MPEG-2 komprimirani signal višeg je kvaliteta nego u slučaju MPEG-1 kompresije. Ovaj standard specificira parametre prijenosa čini centralni dio digitalne video difuzije (eng. digital video broadcasting — DVB). Glavni cilj MPEG-2 video standarda je definiranje formata koji će se koristiti za opis kodiranog video signala. MPEG-2 standard definira rezultirajući strim bita. Kada je MPEG-2 razvijen, jedini zahtjev je bio da se formira tako da bude dovoljno fleksibilan za upotrebu kod šireg spektra videoaplikacija, koje zahtijevaju binarne protoke do Mbit/s, kao to su HDTV, DVD, interaktivna memorija (eng. interactive storage media — ISM), širokodifuzni (eng. broadcast) servisi, kablovska TV distribucija i interaktivni TV servisi pogodni za fleksibilne mogućnosti mreže, ograničenja u širini mrežnog opsega i kvalitetu slike. U odnosu na MPEG-1 standard, MPEG-2 je uveo sljedeće razlike:

pretraživanje u poljima, a ne samo u kadrovima,
generiranje makroblokova tipa 4:2:2 i 4:4:4,
veličina kadra može biti do 16383 x 16383 piksela,
može se koristiti nelinearna kvantizacija trakta makrobloka.

Kodni algoritmi u MPEG-2 skoro su isti kao kod MPEG-1. Međutim, MPEG-2 sadrži više mogućnosti, npr. analiza s proredom. MPEG-2 sistemi, audio i video specifikacije su bazirani na odgovarajućim MPEG-1 specifikacijama. Za MPEG-2 se može reći da se on bavi tehnologijama kompresije i sintakse u bit stream-ovima, u cilju osiguranja prijenosa audio i video signala u širokopojasnim mrežama.

MPEG-2 standard

MPEG-2 je standard koji se sastoji iz jedanaest dijelova:

sistemski,
video,
audio,
ispitivanje usklađenosti,
softverska simulacija,
digital storage media,
napredno audio kodiranje (AAC),
10-bit video,
interface u realnom vremenu,
DSM-CC prilagođeno proširenje i
upravljanje intelektualnom svojinom i zaštita u MPEG-2 sistemima (IPMP).

Sistemski

U odnosu na MPEG-1 došlo je do proširenja na:

okruženje kao što je difuzija,
hardversko orijentirano procesiranje,
prijenos više programa simultano bez zajedničke baze te
prijenos u asinkronom transfer-modu.

Video

Osnovna kodna arhitektura je ista kao i za MPEG-1 Video uz podršku za isprepletene video formate i za hijerarhijske kodne formate. Određuje opći domet kodiranja sve do HDTV rezolucije.

Audio

Određuje kodni format za višekanalni audio. Osigurava kompatibilnost s MPEG-1 audio stream-ovima: MPEG-2 Audio je u tehničkom pogledu sličan s MPEG-1 Audio u sva tri layera.

Ispitivanje usklađenosti

Ovaj sloj obuhvata specifične testove koji omogućavaju provjeru da li sadržaj i dekoderi odgovaraju specifikacijama MPEG-2.

Softverska simulacija

Softverska simulacija je softver koji koristi alate definirane u sistemskim, video i audio dijelovima i daje tehničko izvješće.

Digital storage media – command and control (DSM-CC)

DSM-CC obuhvata opće komande i kontrole nezavisno o tipu digitalne memorije, kako bi se predstavile specifične funkcije za MPRG stream-ove. Ove komande se primjenjuju na MPEG-1 streamove i na MPEG-2 programske i transportne streamove.

Napredno audio kodiranje (AAC)

AAC je standardizirana lossy kompresija i shema kodiranja za digitalni audio. Dizajniran da bude nasljednik MP3 formatu, AAC općenito postiže bolju kvalitetu zvuka nego MP3 na sličnim bitrate-ovima.

10-bit video

Ovaj dio je povučen. Rad je prekinut zbog slabog interesa industrije. Odnosio se na 10-bitno kodiranje.

Interface u realnom vremenu

On određuje dodatne alate za korištenje MPEG-2 sistema za razmjenu podataka u realnom vremenu, koji se koriste u telekomunikacijama.

DSM-CC prilagođeno proširenje

Ono specificira testove za provjeru da li sadržaji i dekoderi odgovaraju specifikacijama datim za DSM-CC.

Upravljanje intelektualnom svojinom i zaštita u MPEG-2 sistemima (IPMP)

Ovaj dodatak je uveden radi daljnje specifikacije alata u sistemu koji osigurava da IPMP mogućnosti budu razvijene u sklopu standarda MPEG-4 koji bi koristio stream-ove MPEG-2 sistema.

Vanjske poveznice