Izvanstanična matrica

Izvanstanična matrica (eng. extracellular matrix, ECM, lat. matrix extracellularis, MeSH: D005109, TH: H2.00.03.0.02001) je tvar koju izlučuju tjelesne stanice. Stanice se nalaze unutar te tvari koju su izlučile.^[1] Ova je tvar skup izvanstaničnih molekula koje izlučuju stanice koje omogućuju strukturnu i biokemijsku potporu stanicama u okružju.^[2] Zbog toga što je višestaničnost neovisno evoluirala u različitim višestaničnim pravcima, sastav izvanstanične matrice varira među višestaničnim strukturama. Ipak, stanična adhezija, međustanična komunikacija i diferencijacija funkcije su koje izvanstanična matrica uobičajeno obavlja.^[3]

Sintetizira ju fibroblast.^[4]

Glavni sastojak izvanstanične matrice je kolagen, kao i kod ligamenata, tetiva, kosti, hrskavice, mišića i kože. Zbog toga je kolagen najobilnija bjelančevina kod sisavaca.^[5]

Kod životinja

U životinjskom svijetu izvanstanična matrica sadrži intersticijsku matricu i bazalnu membranu.^[6] Intersticijska matrica postoji između raznih životinjskih stanica, to jest, u međustaničnim prostorima. Gelovi polisaharida i vlaknastih bjelančevina ispunjaju intersticijski prostor (glavni dio izvanstanične tekućine) i djeluju kao tlačni pufer protiv pritisaka kojima je izložena izvanstanična matrica.^[7] Bazalne membrane su naslage poput prostirke izvanstanične matrice na kojima se razne epitelske stanice. Svaka vrsta vezivnog tkiva kod životinja ima ECM: kolegenska vlakna i koštani mineral obuhvaćaju ECM koštanog tkiva; retikularna vlakna i fundamentalna tvar sadrže izvanstaničnu matricu labavog vezivnog tkiva. Krvna plazma je izvanstanična matrica krvi.

Kod biljaka

Biljna izvanstanična matrica sadrži tvari iz stanične stijenke, poput celuloze, pored složenijih signalnih molekula.^[8] Neki jednostanični organizmi prihvaćaju višestanične biofilmove u koje su stanice ugniježđene u ECM-u koji je prije svega sastavljen od izvanstaničnih polimernih tvari (EPS).^[9]

Molekule

Sastojke ECM-a proizvode unutar stanice rezidentne stanice putem egzocitoze.^[10] Kad se izluči, tad se pridoda postojećoj matrici. ECM tvori isprepletena brana vlaknastih bjelančevina i glikozaminoglikana (GAG-ova).

Bitne molekule su: proteoglikani, heparan sulfat, hondroitin sulfat, keratan sulfat, hijaluronska kiselina, kolagen, elastin, fibronektin, laminin.

Izvori

↑ Portal Znanost Filip Radeka: Znanstvenici otkrili kako se smrtonosni rak kože širi na druge dijelove tijela, 9. siječnja 2013. (pristupljeno 25. lipnja 2016.)
↑ Michel, Gurvan; Thierry Tonon; Delphine Scornet; J. Mark Cock; Bernard Kloareg. Listopad 2010. The cell wall polysaccharide metabolism of the brown alga Ectocarpus siliculosus. Insights into the evolution of extracellular matrix polysaccharides in Eukaryotes. New Phytologist. 188 (1): 82–97. doi:10.1111/j.1469-8137.2010.03374.x
↑ Abedin, Monika; Nicole King. Prosinac 2010. Diverse evolutionary paths to cell adhesion. Trends in Cell Biology. 20 (12): 734–742. doi:10.1016/j.tcb.2010.08.002. PMC 2991404. PMID 20817460
↑ Fibroblast. Genetics Home Reference (engleski). U.S. National Library of Medicine. 5. svibnja 2014. Pristupljeno 10. svibnja 2014.
↑ Guna Kolagenska bioterapija (pristupljeno 25. lipnja 2016.)
↑ Kumar; Abbas; Fausto. Robbins and Cotran: Pathologic Basis of Disease. 7th izdanje. Elsevier. Philadelphia. ISBN 0-7216-0187-1
↑ Alberts B, Bray D, Hopin K, Johnson A, Lewis J, Raff M, Roberts K, Walter P. 2004. Tissues and Cancer. Essential cell biology. Garland Science. New York and London. ISBN 0-8153-3481-8
↑ Brownlee, Colin. Listopad 2002. Role of the extracellular matrix in cell-cell signalling: paracrine paradigms. Current Opinion in Plant Biology (engleski). 5 (5): 396–401. doi:10.1016/S1369-5266(02)00286-8
↑ Kostakioti, Maria. 2013. Bacterial Biofilms: Development, Dispersal, and Therapeutic Strategies in the Dawn of the Postantibiotic Era. Cold Spring Harbor Perspectives in Medicine (engleski)
↑ Plopper G. 2007. The extracellular matrix and cell adhesion, in Cells (eds Lewin B, Cassimeris L, Lingappa V, Plopper G) (engleski). Jones and Bartlett. Sudbury, MA. ISBN 0-7637-3905-7

[1] Portal Znanost Filip Radeka: Znanstvenici otkrili kako se smrtonosni rak kože širi na druge dijelove tijela, 9. siječnja 2013. (pristupljeno 25. lipnja 2016.)

[2] Michel, Gurvan; Thierry Tonon; Delphine Scornet; J. Mark Cock; Bernard Kloareg. Listopad 2010. The cell wall polysaccharide metabolism of the brown alga Ectocarpus siliculosus. Insights into the evolution of extracellular matrix polysaccharides in Eukaryotes. New Phytologist. 188 (1): 82–97. doi:10.1111/j.1469-8137.2010.03374.x

[3] Abedin, Monika; Nicole King. Prosinac 2010. Diverse evolutionary paths to cell adhesion. Trends in Cell Biology. 20 (12): 734–742. doi:10.1016/j.tcb.2010.08.002. PMC 2991404. PMID 20817460

[4] Fibroblast. Genetics Home Reference (engleski). U.S. National Library of Medicine. 5. svibnja 2014. Pristupljeno 10. svibnja 2014.

[5] Guna Kolagenska bioterapija (pristupljeno 25. lipnja 2016.)

[Robbins-6] Kumar; Abbas; Fausto. Robbins and Cotran: Pathologic Basis of Disease. 7th izdanje. Elsevier. Philadelphia. ISBN 0-7216-0187-1

[ECB-7] Alberts B, Bray D, Hopin K, Johnson A, Lewis J, Raff M, Roberts K, Walter P. 2004. Tissues and Cancer. Essential cell biology. Garland Science. New York and London. ISBN 0-8153-3481-8

[8] Brownlee, Colin. Listopad 2002. Role of the extracellular matrix in cell-cell signalling: paracrine paradigms. Current Opinion in Plant Biology (engleski). 5 (5): 396–401. doi:10.1016/S1369-5266(02)00286-8

[9] Kostakioti, Maria. 2013. Bacterial Biofilms: Development, Dispersal, and Therapeutic Strategies in the Dawn of the Postantibiotic Era. Cold Spring Harbor Perspectives in Medicine (engleski)

[PG2007-10] Plopper G. 2007. The extracellular matrix and cell adhesion, in Cells (eds Lewin B, Cassimeris L, Lingappa V, Plopper G) (engleski). Jones and Bartlett. Sudbury, MA. ISBN 0-7637-3905-7

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]