Ivan Pelizzoli
| Ivan Pelizzoli | ||
|---|---|---|
Pelizzoli u dresu moskovskog Lokomotiva. | ||
| Država |  Italija
| |
| Osobni podatci | ||
| Rođenje | 18. studenog 1980. Bergamo | |
| Visina | 197 cm | |
| Klub | ||
| Trenutačni klub | Igračka mirovina | |
| Pozicija | vratar | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1997. – 1999. | Atalanta | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1999. – 2001. 1999. – 2000. 2001. – 2005. 2005. – 2007. 2007. – 2010. 2009. – 2010. 2010. – 2011. 2011. – 2012. 2012. – 2014. 2014. – 2016. 2016. 2016. – 2017. 2017. |
Atalanta → Triestina (posudba) Roma Reggina Lokomotiv Moskva → AlbinoLeffe (posudba) Cagliari Padova Pescara Virtus Entella Vicenza Piacenza Foggia |
30 (0) 23 (0) 73 (0) 41 (0) 20 (0) 23 (0) 1 (0) 18 (0) 31 (0) 11 (0) 1 (0) 10 (0) 0 (0) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1998. 2000. – 2004. 2003. – 2004. |
Italija do 17 Italija do 21 Italija
|
1 (0) 17 (0) 2 (0) |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o nogometu | ||
Ivan Pelizzoli (Bergamo, Italija, 18. studenog 1980.) bivši je talijanski nogometni vratar i nacionalni reprezentativac. Većinu klupske karijere proveo je u domovini uz iznimku igranja za moskovski Lokomotiv.
Osvajač je brončane medalje na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni.
Pelizzoli je u rodnom Bergamu branio za tamošnju Atalantu u juniorskim i seniorskim sastavima[1] te je debitirao u Serie A istaknuvši se kao jedan od najboljih mladih vratara Italije. Time je postao prvi vratar kluba, ispred starijih Alberta Fontane i Davida Pinata.[1]
Dobre igre u dresu Atalante omogućile su mu transfer u AS Romu tijekom ljeta 2001. u vrijednosti 14 milijuna eura.[1] Ubrzo je s klubom osvojio talijanski Superkup ali je bio zamjena Antonioliju. Međutim, uskoro je postao startna jedinica a tijekom sezone 2003./04. momčad je imala najmanje primljenih golova u Serie A. Sam Pelizzoli nije primio pogodak u 774 minute, međutim, unatoč tom uspjehu, nije uvršten na popis reprezentativaca za predstojeći EURO 2004.
Vratar je tijekom sljedeće sezone imao loše predstave zbog čega je 2005. napustio klub i otišao u Regginu. Ondje je bio važna karika momčadi osiguravajući joj svojim obranama ostanak u prvoj ligi.
31. siječnja 2007. potpisao je za rusku Lokomotiv Moskvu[1] četverogodišnji ugovor[2] dok je posljednju ugovornu sezonu proveo na posudbi u niželigašu AlbinoLeffeu. Dok se tijekom prve sezone borio s Eldinom Jakupovićem za startnu jedinicu, tijekom druge sezone bio je četvrti vratar kluba (iza Jakupovića, Mareka Čecha i Ivana Levenetsa).
Povratkom u domovinu, golman je branio za mnoštvo klubova kao što su Cagliari, Padova, Pescara, Virtus Entella i Vicenza.
Pelizzoli je branio za sve mlađe uzraste talijanske reprezentacije dok je U21 sastavom osvojio brončanu medalju na Olimpijadi u Ateni 2004. Ondje je bio jedan od ukupno trojice starijih igrača koji su bez obzira na godine mogli nastupiti.
Za Azzure je debitirao u prijateljskoj utakmici protiv Švicarske u Ženevi, igranoj 30. travnja 2003. Druga (ujedno i posljednja) utakmica u nacionalnom dresu bila je također u prijateljskom susretu, ovaj puta protiv Finske.
| Klub | Trofej | Godina |
|---|---|---|
| Italija
| ||
| AS Roma | Supercoppa Italiana | 2001. |
| Turnir | Trofej | Godina |
|---|---|---|
| Olimpijske igre u Ateni | Bronca | 2004. |