Prijeđi na sadržaj

FK Šahtar Donjeck

Izvor: Wikipedija
Šahtar Donjeck
Puno ime FK Šahtar Donjeck
Nadimak Hirnyky (Rudari), Kroti (Krtice)
Osnovan 1936.
Igralište Donbas Arena (na njemu ne igra utakmice od 2014., od 2020. igra na kijevskom Olimpijskom stadionu, a od 2024. u europskim natjecanjima na stadionu Arena AufSchalke u Gelsenkirchenu)
Kapacitet 70.050 (Olimpijski stadion u Kijevu)
Trener Marino Pušić
Liga Ukrajinska Premier liga
2023./24. 1.
Domaći dres
Gostujući dres
Treći dres

Šahtar Donjeck (ukrajinski: Шахтар Донецьк), ukrajinski je profesionalni nogometni klub iz Donjecka. Šahtar (ukrajinski: Шахтар), odnosno Šahtjor (ruski: Шахтëр) znači rudar, kopač u rovu (šahtu).

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Šahtar nije oduvijek nosio trenutačno ime. Tijekom povijesti je nosio 3 različita imena, a to su:

Klub je nastao 1936. u SSSR-u. Šahtar je nazvan po pripadnicima udarničkog pokreta "stahanovcima", tako nazvanima po slavljenome rudaru udarniku Alekseju Stahanovu. Prvu utakmicu odigrali su u svibnju 1936. Do 1950-ih klub je bio u nižim ligama ili tek još jedan klub prve lige. Godine 1951. u sovjetskoj prvoj ligi zauzeli su sjajno 3. mjesto. Od tada su poznati po borbenosti i timskom radu.

Pod vodstvom trenera Olega Ošenkova tri su puta bili u završnici Sovjetskog kupa, a 1961. i 1962. su taj kup i osvojili, što su im bili prvi trofeji u povijesti. Jedno od najslavnijih dijelova povijesti tog kluba razdoblje je od sredine 70.-ih do početka 80.-ih.

1975. su završili sezonu kao doprvaci SSSR-a. Nakon toga su igrali sezonu i u europskim natjecanjima.
1979. su ponovili taj uspjeh, a 1978. kada su bili na 3. mjestu, njihov je kapetan Vitalij Starhin bio najbolji igrač lige, a ujedno s 26 golova i najbolji napadač.
1980. i 1983. opet su osvojili kup, a 1984. slave u utakmici superkupa protiv Dnjipra iz Dnjipropetrovska.
U završnici kupa bili su još 1985. i 1986., ali ga nisu uspjeli osvojiti.

Ukrajina

[uredi | uredi kôd]

Po raspadu Sovjetskog Saveza igrali su u ukrajinskoj 1. ligi. Najveći takmac bio im je i do danas ostao kijevski Dinamo.
1996. u klub je došao bogati biznismen Rinat Ahmetov s obećanjem da će od Šahtara napraviti veliki europski klub.
1999. osnovana je akademija Šahtar koja danas broji oko 3000 mladih igrača.
Novoosnovani trening centar ˝Kirša˝ jedan je od najboljih i najsuvremenijih u Europi.
Izgrađena je Donbas Arena s 50.000 sjedećih mjesta. U međuvremenu, od 1991. do danas Šahtar je 12 puta bio prvak Ukrajine, 13 puta su slavili u ukrajinskom kupu, a samo jednom bili poraženi u finalu. Dvostruku krunu osvojili su 2002., 2008., 2011., 2012., 2013., 2017., 2018. i 2019.

Klupski uspjesi

[uredi | uredi kôd]

Domaći uspjesi

[uredi | uredi kôd]
Prvak (15): 2001./02., 2004./05., 2005./06., 2007./08., 2009./10., 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2013./14., 2016./17., 2017./18., 2018./19., 2019./20., 2022./23., 2023./24.
Osvajač (14): 1994./95., 1996./97., 2000./01., 2001./02., 2003./04., 2007./08., 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2015./16., 2016./17., 2017./18., 2018./19., 2023./24.
Osvajač (9): 2005., 2008., 2010., 2012., 2013., 2014., 2015., 2017., 2021.
Prvak (1): 1954.
Osvajač (4): 1961., 1962., 1980., 1983.
Osvajač (1): 1984.

Europski uspjesi

[uredi | uredi kôd]
Prvak (1): 2008./09.
Finalist (1) 2009.

Igrači iz Hrvatske

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]