Prijeđi na sadržaj

Etika

Izvor: Wikipedija

Etika je filozofska disciplina koja proučava moral; ona je filozofija morala, koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrednovanje, kao i uopće zasnovanost i izvor morala. Etika prije svega pripada filozofiji koja proučava ljudsko ponašanje koje je prihvaćeno pod određenim moralnim aspektom. Ona je normativna znanost, a norme odlučuju o specifičnom karakteru etike i tako ju razlikuju od drugih znanosti.

Podjela etike

[uredi | uredi kôd]

Po kriteriju cilja čovjekova praktičnog djelovanja, etika se dijeli na:

Po kriteriju porijekla moralne obveze, etika se dijeli na:

  • autonomnu etiku
  • heteronomnu etiku

Po kriteriju odnosa pojedinca i društva, etika se dijeli na:

  • individualnu etiku
  • socijalnu etiku

Po kriteriju važenja etičkih zapovijedi, etika se dijeli na:

  • etiku biti
  • situacijsku etiku

Po kriteriju sadržaja svijesti i namjeri svijesti, etika se dijeli na:

  • deontološku etiku (etiku dužnosti, etiku moralne nastrojenosti)
  • etiku odgovornosti (koja se dalje konkretizira primjerice u medicinskoj etici, znanstvenoj etici itd.)

Po kriteriju sadržaja pravila djelovanja, etika se dijeli na:

Po kriteriju utemeljenja moralnog zahtjeva, etika se dijeli na:

  • normativnu etiku, utemeljenu na apriornom zahtjevu, o tome što načelno treba vrijediti moralnim, kako djelovanje treba biti
  • deskriptivnu (empirijsku) etiku, o tome koji i kakav moral stvarno vlada, kako djelovanje jest

Metaetika (etika analitičke filozofije) jezično-analitički istražuje korištenje moralnih izraza, iskaza, načina argumentiranja.

Primijenjena etika odnosi se na praktičnu primjenu moralnih razmatranja.

Glavni etički pojmovi

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Alois Halder: Filozofijski rječnik, (s njemačkoga preveo Ante Sesar), Zagreb, Naklada Jurčić, 2002, ISBN 953-6462-65-6