Prijeđi na sadržaj

Dribling

Izvor: Wikipedija

U nogometu, košarci i vaterpolu, dribling (eng. dribbling) odnosi se na manevriranje loptom u blizini protivnika korištenjem nogu (nogomet), rukama (košarka) ili vaterpolskim potezima na površini vode. Svrha driblinga je omogućavanje prolaska pored protivnika na dozvoljen način i stvaranje prilike za zabijanjem gola.

Nogomet

[uredi | uredi kôd]
Messi dribla (i prelazi) obrambenog igrača.

U nogometu, dribling je jedan od najtežih sposobnosti za naučiti, a istodobno i jedan od najkorisnijih poteza u napadu. U tipičnoj utakmici igrači se kreću igralištem prema protivničkom golu s loptom u posjedu na način da je dodaju između sebe zadržavajući je u posjedu ili driblingom.

Sposobnost driblanja je od neprocjenjive vrijednosti u nogometu, pogotovo u napadačkom dijelu igrališta, blizu protivničkoga gola ili na krilima, mjesta odakle dolazi većina akcija. Uspješno izvedeni dribling eliminira protivnika i stvara prostor za prilazak protivničkom golu, te eventualno pucanje. No, neuspješno izvedeni dribling kojeg zaustavi protivnički branič dovodi do otvaranja prostora za protivničku akciju i eventualni kontranapad koji stvara veliku mogućnost protivničkoj momčadi da zabije gol.

Kada se pravilno koristi, dobrom dribleru teško je oduzeti loptu; neuspješna uklizavanja koja ne dosegnu loptu mogu rezultirati korisnim slobodnim udarcem i kartonom (žutim ili crvenim) za protivnika, ako je uklizavanje bilo grubo.

Košarka

[uredi | uredi kôd]
Igrač iz američke mornarice (Navy) dribla braniča iz američke vojne akademije (Army).

U košarci, dribling je dozvoljena metoda napredovanja s loptom u posjedu i u suprotnosti je s međusobnim dodavanjem lopte između suigrača. Sastoji se od stalnog odbacivanja lopte od poda prilikom hodanja ili trčanja s loptom u posjedu unutar granica igrališta.

Originalna Naismithova pravila nisu uopće govorila o driblingu, već se samo spominjalo da je dodavanje lopte dozvoljeni način napredovanja s njom. Igrači su ubrzo sami razvili vlastitu metodu dodavanja lopte samim sebima, čemu se Naismith divio zbog jednostavnosti. To dodavanje samom sebi razvilo se u danas općepoznati košarkaški dribling.

Dribling omogućuje mnogo brže napredovanje lopte nego dodavanjem, što automatski znači i više prilika za postizanje koševa. No, dribling omogućuje lukavom i brzom protivničkom igraču mogućnost krađe lopte dok je lopta u zraku, tj. između poda i ruke driblera. Nakon što igrač prestane driblati i uhvati loptu, mora dodati loptu drugom igraču ili pucati prema košu; ako igrač nakon driblanja uhvati loptu i nastavi se kretati bez dodavanja ili pucanja prema košu, sudac će oduzeti posjed lopte toj momčadi zbog dvostrukog vođenja ili koraka, te će je dodijeliti protivničkoj momčadi.

Napadač s brojem 7 napreduje driblingom.

Nadareni dribleri driblaju nisko od poda u svrhu smanjenja rizika od krađe lopte. Osim toga, dobri dribleri driblaju iza leđa, kroz noge i često mijenjaju ruku kojom driblaju, što otežava protivniku obranu, te otvara prostor za pucanje prema košu ili korisno dodavanje suigraču.

Vaterpolo

[uredi | uredi kôd]

U vaterpolu dribling je tehnika pomicanja lopte plivanjem prema naprijed s rukama koje usmjeravaju loptu. Pošto je kontakt s loptom minimalan, to dovodi do prednosti za igrača koji dribla loptom; branič ne smije raditi kontakt s driblerom osim ako dribler ne dira loptu.