Prijeđi na sadržaj

Boris Tadić

Izvor: Wikipedija
Boris Tadić
Борис Тадић
Potpis
Rođenje15. siječnja 1958.
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Strankanezavisan
Zanimanjepsiholog
5. predsjednik Republike Srbije
11. srpnja 2004. – 5. travnja 2012.
PremijerVojislav Koštunica
Mirko Cvetković
PrethodnikMilan Milutinović
Predrag Marković (v.d.)
NasljednikSlavica Đukić-Dejanović (v.d.)
Tomislav Nikolić
ministar obrane Srbije i Crne Gore
17. ožujka 2003. – 16. travnja 2004.
PrethodnikVelimir Radojević
NasljednikPrvoslav Davinić
ministar telekomunikacija SR Jugoslavije
4. studenoga 2000. – 17. ožujka 2003.

Boris Tadić (Sarajevo, 15. siječnja 1958.), srbijanski političar, po zanimanju psiholog. Vršio je dužnost petog predsjednik Republike Srbije i predsjednika Demokratske stranke.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 1958. godine u Sarajevu. Osnovnu i srednju školu završio je u Beogradu. Diplomirao je socijalnu psihologiju na Sveučilištu u Beogradu. Bio je profesorom psihologije u I. beogradskoj gimnaziji.

Osnovao je i bio prvim direktorom „Centra za razvoj demokratije i političke veštine.“

Tadić je član Demokratske stranke od 1990. Biran je za zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Za potpredsjednika stranke izabran je 2000. godine, a 28. prosinca 2003. godine (na izvanrednim izborima za Skupštinu Srbije) predvodio je izbornu listu DS. Za predsjednika stranke izabran je 23. veljače 2004., godinu dana nakon ubojstva Zorana Đinđića.

Mjeseca studenoga 2000. godine, izabran je za ministra telekomunikacija u Vladi Savezne Republike Jugoslavije. A nakon toga, bio je na dužnosti ministra obrane u Vijeću ministara Srbije i Crne Gore, u periodu ožujak 2003. - travanj 2004. godine.

Pobijedio je u drugom krugu izbora, 27. lipnja 2004. godine, s 53% glasova ispred Tomislava Nikolića. Tako je postao treći izabrani predsjednik Republike Srbije. Na dužnost je svečano stupio 11. srpnja.

U drugom krugu predsjedničkih izbora, 3. veljače 2008. godine, tijesno je pobijedio ponovo Tomislava Nikolića, te dobio još jedan mandat.

Uoči redovitih izbora za Narodnu skupštinu Republike Srbije, Tadić je 5. travnja 2012. godine podnio ostavku na dužnost predsjednika Republike Srbije kako bi se predsjednički izbori održali istodobno s parlamentarnim. U prvome krugu, 6. svibnja, osvojio je prvo mjesto s 25,1% glasova i po treći put ušao u drugi krug s Tomislavom Nikolićem, liderom Srpske napredne stranke. 20. svibnja, Tadić je izgubio od Nikolića osvojivši 47,3% glasova.

Nakon odlaska Demokratske stranke u oporbu, počela su nezadovoljstva u redovima stranke. Tako je u studenom 2012. za novog predsjednika DS izabran Dragan Đilas, dok je Tadić postao počasni predsjednik. Početkom 2014. godine, Tadićeve pristaše izgubile su u unutarstranačkoj borbi na Glavnom odboru, a uskoro je Tadić odlučio napustiti DS (30. siječnja 2014.) i podnijeti ostavku na sve stranačke funkcije.

Tadićeva službena politika prema Hrvatskoj

[uredi | uredi kôd]

2007. i početak 2008.

[uredi | uredi kôd]

24. lipnja 2007. u razgovoru za HRT ispričao se građanima Hrvatske zbog zločina koji su učinjeni između 1991. i 1995. rekavši:

Wikicitati »Moje isprike svim pripadnicima hrvatskoga naroda koje je netko učinio nesretnima u ime moga naroda - ja ih upućujem i preuzimam na sebe odgovornost.«

Zbog njegovih proeuropskih stavova i kvalitetnih odnosa s Hrvatskom, čelni ljudi jedina parlamentarne stranke Hrvata u Srbiji su se izjasnili za Borisa Tadića, odnosno, pozvali su Hrvate u Srbiji neka glasuju za njega na izborima 2008., odnosno, čelnik DSHV-a, Petar Kuntić, je izjavio: "Zbog toga za Hrvate u Vojvodini ne bi smjela postojati dvojba. Opredjeljujmo smo se za Europu i europske integracije, odnosno za Borisa Tadića."[1]

2008.

[uredi | uredi kôd]

U svibnju srpski ministar vanjskih poslova, Vuk Jeremić, optužuje Hrvatsku za genocid,[2][3] potom Tadić u srpnju izjednačuje Gotovinu s Ratkom Mladićem,[4] u kolovozu se "nitko nije Srbima ispričao za Oluju"[5] (unatoč Mesićevoj isprici još 2003. godine[6][7]).

2010.

[uredi | uredi kôd]

Početak 2010. godine obilježen je zahlađenjem odnosa Hrvatske i Srbije, što je u dobroj mjeri vezano uz određene poteze srpskog predsjednika. Odbio je doći na inauguraciju Ive Josipovića 18. veljače, zbog činjenice da je bio pozvan i predstavnik Kosova. Zatim, 23. veljače komentira moguću oslobađajuću presudu Ante Gotovine,[8] što je u Hrvatskoj ocijenjeno kao pritisak na sud[9][10][11][12]

U studenom 2010. godine, Tadić posjećuje Vukovar i odaje počast žrtvama Ovčare uz službenu ispriku.[13][14]

Državne funkcije

[uredi | uredi kôd]

Osobni podaci

[uredi | uredi kôd]

Govori engleski i francuski jezik. Oženjen je drugi put i otac je dvoje djece. Prva žena povukla se u manastir na Kosovu. Porijeklom je iz Raduča u Lici.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Radio Subotica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. kolovoza 2011. (Wayback Machine) Planovi hrvatske manjine ostvarivi ako Srbija nastavi put Europe, 10. siječnja 2008.
  2. ↑ http://www.metro-portal.hr/vijesti/hrvatska/vuk-jeremic-optuzio-hrvatsku-za-genocid
  3. ↑ http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php?id=151659
  4. ↑ http://www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=394725
  5. ↑ http://www.index.hr/vijesti/clanak/tadic-trazi-ispriku-ali-nece-je-dobiti/397213.aspx
  6. ↑ http://www.hrt.hr/arhiv/2003/09/10/HRT0010.html[neaktivna poveznica]
  7. ↑ http://www.nacional.hr/articles/view/12174/4/[neaktivna poveznica]
  8. ↑ http://www.vecernji.hr/vijesti/lose-odnose-rh-ako-gotovinu-oslobode-zbog-nedostatka-dokaza-clanak-101769
  9. ↑ http://www.vecernji.hr/kolumne/obrana-gotovine-teatru-apsurda-kolumna-102326
  10. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2010. Pristupljeno 26. veljače 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  11. ↑ http://metro-portal.hr/vijesti/hrvatska/kosor-tadic-izjavama-o-gotovini-stvara-pritisak-na-haag
  12. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2010. Pristupljeno 26. veljače 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  13. ↑ http://www.vecernji.hr/vijesti/isprika-koju-se-cekalo-19-godina-tadic-izvinjavam-se-clanak-211437
  14. ↑ http://www.vecernji.hr/vijesti/seks-tadiceva-izjava-ovcari-je-izvrsna-clanak-211493

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Prethodnik: Predsjednik Republike Srbije
2004. – 2012. 		Nasljednik:
predsjednik Republike Srbije (u SCG)
Milan Milutinović
1998. – 2003. 		Slavica Đukić-Dejanović (o. d.)
v • u
Dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća
Nagrada Svetozar Pribićević
Zoran Pusić (2008.) • Drago Hedl (2009.) • Igor Mandić (2010.) • Vesna Škare Ožbolt i Ivan Vrkić (2011.) • Ivo Josipović i Boris Tadić (2012.) • Josip Reihl-Kir (2013.) • Milka Kučeković (2014.) • nagrada nije dodijeljena (2015.) • Ivan Horvat (2016.) • Hrvoje Klasić (2017.) • Miljenko Domljan (2018.) • Krešo Beljak (2019.) • Nikola Ivaniš (2020.) • ?nepoznato? (2021.) • Veran Matić (2022.)
Nagrada Nikola Tesla
Damir Kajin (2009.) • Jovan Mirić (2010.) • Vojislav Stanimirović (2011.) • Slobodan Uzelac i Miloš Vojnović (2012.) • Tatjana Musić-Olujić (2013.) • Nataša Desnica Žerjavić (2014.) • Miodrag Milošević (2015.) • Borivoj Dovniković (2016.) • Novica Vučinić (2017.) • Đorđe Knežević (2018.) • Vladimir Fundak i Milorad Novaković (2019.) • Nada Radović (2020.) • ?nepoznato? (2021.) • Božidar Simić (2022.)
Nagrada Gojko Nikoliš
Đuro Zatezalo (2009.) • Slavko Goldstein (2010.) • Nikola Visković (2011.) • Josip Boljkovac i Rade Bulat (2012.) • Stjepan Mesić (2013.) • Ivan Fumić (2014.) • Adam Dupalo i Oliver Frljić (2015.) • ?nepoznato? (2016.) • Mještani naselja Srb (2017.) • ?nepoznato? (2018.) • Zoran Restović (2019.) • Dragica Lovreković (2020.) • ?nepoznato? (2021.) • Vlado Orešković i Joso Obućina (2022.)
Nagrada Dijana Budisavljević
Vesna Teršelić (2011.) • Darinka Janjanin (2012.) • Mirjana Galo (2013.) • Tonči Majić (2014.) • Jovica Brkić (2015.) • Ljiljana Gehrecke (2016.) • Mirta Trninić (2017.) • Vladimir Juričić (2018.) • Leposava Barać (2019.) • Jelena Šantić (2020.) • ?nepoznato? (2021.) • Zaklada Solidarna i Saša Umićević (2022.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Boris_Tadić&oldid=6990191"