Prijeđi na sadržaj

Bono Zec

Izvor: Wikipedija

Fra Bono (Bonaventura, Bone) Zec (Brzac, Krk, 24. kolovoza 1868.Rim, 26. rujna 1954.)[1] je hrvatski pjesnik, hrvatski rodoljub, katolički svećenik i visoki crkveni dužnosnik. Hrvatski preporoditelj s Krka. Dio skupine krčkih svećenika ali i svjetovnjaka koji su djelovali u preporodnom pokretu na političkoj, duhovnoj i književnoj sceni.[2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se je na Krku 1868. godine. Obnašao je više puta dužnost provincijala franjevaca trećoredaca. Bio je profesor i magisar novaka. Organizirao je slanje franjevaca na pastoralni rad među Hrvate u Ameriku. Kroz život ga je prožimala misao zadovoljštine za grijehe. U tu svrhu utemeljio je Nadbratovštinu Počasne straže Srca Isusova. Na Zečevu zamolbu, asketsko-mistični pisac fra Leonard Bajić napisao je za hrvatsko svećenstvo jedno manje djelo o organizaciji ove pobožne bratovštine.

Bono Zec svoje je pjesme namijenio hrvatskoj katoličkoj hrvatskoj mladeži. Poezija fra Bone Zeca je odgojna s humanističkom porukom koja ističe duhovne vrijednosti života.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Euharistijsko sunce, 1914. (nekoliko izdanja)
  • Mir vam!, izabrane pjesme, 1917. (posvećena krčkom biskupu Antunu Mahniću)
  • Neven cvijet, Božičnji vijenac, Uskrsni vijenac, Duhovski vijenac, Nove pjesme, 1923.
  • U školi života, pjesme, 1927.
  • Cvijeće vječne mladosti, 1930.

Antologije i zbornici

[uredi | uredi kôd]

Antologije u kojima su mu uvrštene pjesme:

Izvori

[uredi | uredi kôd]