Berezina
| Berezina | |
|---|---|
| rijeka | |
 | |
 Tok rijeke | |
| Položaj | |
| Države | |
| Naselja | Barysaŭ, Babrujsk i Svetlogorsk |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 561[1] km |
| Plovna od – do | 500 km od ušća |
| Tok rijeke | |
| Izvor | kod sela Dokšytsyja |
| • Koord. | 54°53′46″N 27°45′20″E / 54.896084°N 27.755592°E |
| Ušće | Dnjepar |
| • Koord. | 52°32′59″N 30°15′00″E / 52.549722°N 30.25°E |
| Slijev | Crnomorski |
| Ulijeva se u | Dnjepar |
  izvor  ušće Berezina na zemljovidu Bjelorusije  | |
Berezina (bje. Бярэзіна) je rijeka u Bjelorusiji, desni pritok Dnjepra. Dugačka je 561 km.[1] Plovna je 500 km od ušća. Zaleđena je od prosinca do travnja. Berezina je dio Berezinskog vodenog puta. Cijelom svojom površinom teče samo u Bjelorusiji. Druga je najduža rijeka u Bjelorusiji iza Dnjepra.
Na rijeci su gradovi: Barysaŭ, Babrujsk i Svetlogorsk.
U Velikom sjevernom ratu, Šveđani su pod vodstvom Karla XII. prešli Berezinu na putu za Smolensk 1708. godine.
Za vrijeme povlačenja Napoleonove vojske iz Rusije vodile su se borbe na obje strane Berezine, kod Borisova i Studjanke. Napoleon s ostacima je svoje vojske uspio prijeći rijeku od 27. do 29. studenog 1812. pretrpjevši velike gubitke.
U Sovjetsko-poljskom ratu 1920. godine, na Berezini su se vodile teške borbe, a 7. lipnja Crvena armija prelazi Berezinu i prisiljava poljsku vojsku na povlačenje.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata na Berezini je u ljeto 1944. razbijena njemačka središnja grupa armija, nakon čega Crvena armija izbija na zapadne granice SSSR-a i nastavlja napredovanje na širokom frontu.
- ↑ a b Main Geographic Characteristics of the Republic of Belarus. Main characteristics of the largest rivers of Belarus. Land of Ancestors. Data of the Ministry of Natural Resources and Environmental Protection of the Republic of Belarus. 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2014. Pristupljeno 27. rujna 2013.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Berezina |