Prijeđi na sadržaj

Bartolomeo Vivarini

Izvor: Wikipedija
Bartolomeo Vivarini
renesansa
Bartolomeo Vivarini
Madona s djetetom, National Gallery Washington
Rođenje 1432., Murano, Mletačka Republika[1]
Smrt 1499.
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Praksa Venecija, Veneto
Utjecao Alvise Vivarini
Utjecali Francesco Squarcione, Andrea Mantegna
Poznata djela Poliptih San Zanipolo
Portal o životopisima

Bartolomeo (Bartolommeo) Vivarini (* 1432., Murano - † oko 1499., ?[1]), je venecijanski slikar na prijelazu gotike u renesansu, iz poznate obitelji Vivarini.

Biografija

[uredi | uredi kôd]

Bartolomeo Vivarini djelovao je od oko 1450. do oko 1491. godine. Pripada poznatoj venecijanskoj slikarskoj obitelji Vivarini (kao i njegov stariji brat Antonio i nećak Alvise). Izrađivao je uglavnom poliptihe za tržište Venecije i mletačkog dominija. U početku surađuje s bratom Antonijem, da bi nakon osamostaljenja počeo u svome slikarstvu koristiti mantenjeskne poticaje. S novitetima Andree Mantegne najvjerojatnije je došao u doticaj u Padovi. Tehniku uljenog slikarstva usvojio je od Antonella da Messina te je po tradiciji naslikao 1473. godine prvu uljenu sliku u Veneciji, poliptih Sv. Augustina koji se nalazi u crkvi San Giovanni e Polo (u venecijanskom dijalektu San Zanipolo).

Djela

[uredi | uredi kôd]

Bartolomeu je pripisano oko 70 likovnih djela, koja je izradio u koautorstvu s bratom Antoniom ili samostalno. Sva su sakralne tematike. Osim cjelovitih poliptiha sačuvanih "in situ", veliki je broj pojedinačnih prikaza svetaca i Bogorodica s Djetetom koje su pripadale većim cjelinama. Najveći dio njemu pripisanih slika i dalje se nalazi u Veneciji, međutim veliki dio opusa čuva se u američkim kolekcijama.

Tri Bartolomejeva poliptiha vezana su uz Hrvatsku. Na otoku Rabu, u samostanskoj crkvi Sv. Bernardina u Kamporu koja pripada franjevcima opservantima, nalazi se poliptih Sv. Bernardina.U donjem dijelu poliptiha u središnjem dijelu je prikazan Sv. Bernardin, lijevo od njega Sv. Franjo i Sv. Petar, a desno Sv. Kristofor i Sv. Ante Padovanski. U gornjem dijelu poliptiha u sredini se nalazi dopojasno prikazana Bogorodica s Djetetom, a lijevo od nje Sv. Ivan Krstitelj i Sv. Jeronim te desno Sv. Eufemija i Sv. Ljudevit. Na Rabu se, u samostanu benediktinki nalazio još jedan Bartolomejev poliptih koji se danas nalazi u Museum of Fine Arts u Bostonu. U župnoj crkvi Sv. Antona opata u Velom Lošinju nalazi se slika Bogorodice s djetetom i svecima koja je bila u posjedu lošinjskog kapetana Gaspare Craglieta, koji ju je oporučno poklonio navedenoj crkvi.

Njegove slike čuvaju se u brojnim crkvama u Veneciji i muzejskim ustanovama širom svijeta:

  • Poliptih iz Certose (1450.), Pinacoteca Nazionale, Bologna (s Antoniom Vivarinijem)
  • Poliptih Sv. Bernardina (1458.), kapela Sv. Bernardina u samostanu Sv. Eufemije u Kamporu, Rab
  • Sv. Ivan Kapistran (1459.), Louvre, Pariz
  • Bogorodica s Djetetom, sv. Pavlom i Sv. Jeronimom (1460.), National Gallery, London [1]
  • Poliptih iz Ca' Morosini (1464.), Gallerie dell'Accademia, Venecija
  • Poliptih s Krunjenjem Bogorodice i svecima (1464.), Museo civico, Osimo (s Antoniom Vivarinijem)
  • Sv. Ludovik Tuluški (1465.), Uffizi, Firenza [2]
  • Bogorodica s četiri sveca (1465.), Museo di Capodimonte, Napulj
  • Navještenje (1472.), Pinacoteca provinciale, Bari (iz crkve Maria Santissima Annunziata, Modugno)
  • Madonna della Misericordia (1473.), Santa Maria Formosa, Venecija
  • Triptih Sv. Marka (1474.), kapela Corner, Santa Maria Gloriosa dei Frari, Venecija
  • Poliptih iz Conversana (1475.), Galleria dell' Accademia, Venecija
  • Bogorodica s djetetom (1475.), National Gallery of Art, Washington
  • Bogorodica sa svecima (1475.), crkva Sv. Antona opata, Veli Lošinj (iz Certose kod Padove)
  • Bogorodica s djetetom (oko 1475.), Honolulu Academy of Arts
  • Poliptih Sv. Augustina (1470-75.), San Giovanni e Polo (venecijanski San Zanipolo)
  • Bogorodica s djetetom i četiri sveca (1476.), Basilica di San Nicola, Bari
  • Poliptih Sv. Ambroza (1477.), Gallerie dell'Accademia, Venecija
  • Poliptih Sanseverino (1477.), Santa Maria Maddalena, Morano Calabro
  • Bogorodica s Djetetom (1477.), Walters museum, Baltimore
  • Bogorodica s djetetom, Sv. Ivanom Krstiteljem i Sv Andrijom (1478.), S. Giovanni Battista in Bragora, Venecija
  • Sv. Rok (1480.), Sant'Eufemia, Venecija
  • Sv Kuzma i Damjan (1480.), Rijksmuseum, Amsterdam
  • Bogorodica s Djetetom Johnson (1480.), Philadelphia Museum of Art, Philadelphia
  • Poliptih Uzašašća (1485.), Museum of Fine Arts, Boston
  • Sv. Juraj (1485.), Staatliche Museen, Berlin
  • Bogorodica na prijestolju (1485.), San Bartolomeo (Tremozia), Almenno San Bartolomeo
  • Smrt Bogorodice (1485.), Metropolitan museum, New York [3]
  • Sv. Bartolomej (oko 1485.), Allentown Art Museum
  • Poliptih Melzi /Poliptih Sv. Kristofora/ (1486.), Pinacoteca Ambrosiana, Milano
  • Bogorodica s Djetetom i svecima (1487.), Santa Maria Gloriosa dei Frari, Venecija
  • Sveto Trojstvo i dva anđela (1488.), Accademia Carrara, Bergamo
  • Bogorodica s Djetetom (1490.), muzej Ermitaž, Sankt-Peterburg
  • Poliptih Sv. Jakova (1490.), J. Paul Getty Museum, Los Angeles
  • Sv. Franjo Asiški i Sv. Jakov, Philadelphia Museum of Art, Philadelphia
  • Sv. Marija Magdalena, Museum of Fine Arts, Boston
  • Bogorodica s Djetetom, National Gallery of Australia [4]Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. listopada 2016. (Wayback Machine)
  • Bogorodica s djetetom, Harvard University Art Museums/Fogg Museum, [5]
  • Krunjenje Bogorodice, New Orleans Museum of Art


Galerija slika

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Giorgio Sinigaglia, De' Vivarini: pittori da Murano, Istituto italiano d'arti grafiche, Bergamo 1905.
  • Tancred Borenius, „Three Paintings by Bartolomeo Vivarini“, The Burlington Magazine for Connoisseurs, Vol. 19, No. 100, 1911., str. 192-193+196-198
  • A. Venturi, Un opera di A. e B. Vivarini nell' Isola d'Arbe, L'Arte, XXII, 1919, str. 226.
  • Raimond van Marle, The Development of the Italian Schools of Painting, 1923. poglavlje „Bartolomeo and Alvise Vivarini“, str. 88-171.
  • Rodolfo Pallucchini, I Vivarini: Antonio, Bartolomeo, Alvise, Neri Pozza Editore, Venezia,1961.
  • Fritz Heinemann, „Eine vergessene Madonna des Bartolomeo Vivarini“, Arte veneta. Vol. 15, Venezia. 1961, str. 235-236.
  • Rodolfo Pallucchini, „Giunte ai Vivarini“, Arte Veneta, XXI, str. 200-205.
  • Vittorio Sgarbi, „Di alcune „Madonne col Bambino“ di Bartolomeo Vivarini e di Lazzaro Bastiani“, Arte Veneta, vol. 37, str. 157-58.
  • Francesca D'Arcais, Antonio Vivarini, I maestri del colore n.151, Fabbri, Milano 1966.
  • Federico Zeri, „Antonio e Bartolomeo Vivarini: il polittico del 1451 già in San Francesco a Padova,“ Antichita viva, n.4, 1975.
  • Rodolfo Palluchini, Una „Madonna“ inedita di Bartolomeo Vivarini, Arte Veneta, vol 42., 1988.
  • Ivan Matejčić, „Prilozi za katalog renesansne skulpture u Hrvatskoj“, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, vol. 33 (Prijateljev zbornik II), Split 1992., str. 5-19.
  • Peter Humfrey, „Bartolomeo Vivarini's Saint James Polyptych and Its Provenance“, The J. Paul Getty Museum Journal, vol. 22, 1994.str. 11-20.
  • Susan Ruth Steer, „ Ell maistro dell anchona' “, The Venetian Altarpieces of Bartolomeo Vivarini and their Commissioners, doktorska disertacija, University of Bristol, Faculty of Arts, 2003.
  • Nelka Bakliža, Višnja Bralić, „Restauriranje slike Bartolomea Vivarinija iz Velikog Lošinja“, Godišnjak zaštite spomenika kulture, br. 28., Zagreb 2005, str. 169-177.
  • Giorgio De Leonardis, Un tesoro d'arte veneto in terra di Calabria. Il trittico di Bartolomeo Vivarini a Zumpano, Laterza Giuseppe Edizioni, Bari 2010.
  • Pavao Lerotić, „Slika Bartolomea Vivarinija iz Velog Lošinja: model zaštite u neprimjerenim mikroklimatskim uvjetima“, Portal, br. 3, Zagreb 2012, str. 93-105.
  • Giandomenico Romanelli, I Vivarini, Giunti editore, Firenza 2016.


Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Bartolomeo Vivarini