tütünü

Turski

Izgovor

• IPA: [tytyˈny]
• Hifenacija: tü-tü-nü

Etimologija

• (1) Od tütün ("duhan") + -ü (akuzativni sufiks)
• (2) Od tütün ("duhan") + -ü (prisvojni sufiks)

Imenički oblik

tütünü

1. Akuzativ jednine od tütün ("duhan").

   Tütünü nereye koydun?

   Gdje si stavio/la duhan?

2. Nominativ jednine od tütün ("duhan") s posvojnom zamjenicom "njen"/"njegov"; njen/njegov duhan.

   Bu onun tütünü, benimkinden al.

   Ovo je njen duhan, ti bi trebao moj.