Uvea

Uvea
Vodoravni presjek očne jabučice. Uvea – sastavni dijelovi: šarenica označen na vrhu, cilijarno tijelo označen gore desno i rožnjača na sredini desno.)
Shematski dijagram prednjeg segmenta ljudskog oka (vodoravni presjek desnog oka) 1. Sočivo, 2.Zinnova zonula ili cilijarna zonula, 3. Stražnja očna komora i 4. Prednja očna komora sa 5. staklastom tečnošću; 6. Zjenica, 7. Korneosklera (bionjača + 8. Sudovnjača, 9. Trabekulska mreža i Schlemmov kanal 10. Mrežnjačna granicai 11. Bionjača 12. Vežnjača, 13. Uvea sa: 14. Šarenica i 15. Cilijarno tijelo.
Detalji
Latinski	Tunica vasculosa bulbi
Sistem	Čulo vida – Oko
Identifikatori
TA	A15.2.03.001
FMA	58103
Anatomska terminologija

Uvea (lat. uva = grožđe), koja se naziva i uvein sloj, uveina tunika, uvein trakt, vaskularna tunika ili vaskularni očni sloj je pigmentirana sredina od tri koncentrična sloja koja čine oko.

Istorija i etimologija

Izvorno srednjovjekovni latinski izraz potiče od latinske riječi uva (=grožđe) i referenca je za njegov izgled poput grožđa (crvenkasto-plava ili gotovo crna boja, naborani izgled i veličina i oblik poput grožđa kad se skine netaknuto iz mrtvog oka). Zapravo je to djelomični prijevod posuđenog starogrčkog izraza za horioid, što doslovno znači „pokrivač nalik na grožđe“. . Njegova upotreba kao tehničkog izraza za dio oka je prastara, ali odnosila se samo na sudovnjaču.

Struktura

Regije

Uvea je vaskularni srednji sloj oka. Uobičajeno se dijeli na tri područja, od naprijed ka natrag, na:

• šarenica;
• cilijarno tijelo;
• sudovnjača.

Funkcija

Glavne funkcije uveinog trakta kao jedinice su:

• Prehrana i razmjena plinova: njeni sudovi izravno ispunjavaju cilijarno tijelo i šarenicu, kako bi podržali njihove metaboličke potrebe, a indirektno opskrbljuju difuzibilne hranjive sastojke vanjskog dijela mrežnjače, bionjače i sočiva, kojima nedostaje suštinska opskrba krvlju. (Sudovnjača nema susjednih krvnih sudova i oksigenira se direktnom izmjenom plina s okolinom.)
• Apsorpcija svetlosti: uvea poboljšava kontrast mrežnične slike, smanjujući reflektiranu svetlost u oku (analogno crnoj boji unutar fotoaparata), a također apsorbira i spoljno svetlo koje se prenosi kroz bionjaču, a koja nije potpuno neprozirna.

Pored toga, neke njene regije imaju posebne funkcije od velike važnosti, uključujući lučenje očne vodice putem cilijarnih nastavaka, kontrolu refleks akomodacije (fokus) od preko cilijarnog tijela i optimizaciju osvjetljenja mrežnjače, kontrolom šarenice nad zjenicom. Mnoge od ovih funkcija su pod nadzorom autonomnog nervnog sistema.

Farmakologija

Zjenica pruža vidljiv primjer kontrole nervne povratne sprege u tijelu. To se održava ravnotežom između antagonističkih simpatičkih i parasimpatičkih dijelova autonomnog nervnog sistema. Neformalni farmakološki pokusi na zenici izvodili su se stoljećima, jer je lahko vidljiva, a njena veličina se također može lahko promijeniti primjenom lijekova – čak i sirovih biljnih ekstrakata – na rožnjaču. Farmakološka kontrola veličine zjenice ostaje važan dio liječenja nekih očnih bolesti.

Lijekovi također mogu smanjiti metabolički aktivan proces lučenja vodene tečnosti, što je važno u liječenju i akutnog i hroničnog glaukoma.

Imunologija

Normalna uvea sastoji se od imunokompetentnih ćelija, posebno limfocita, a sklona je reagiranju na upale razvojem limfocitnih infiltrata. Rijetka bolest koja se naziva simpatička oftalmija može predstavljati 'unakrsnu reakciju' između nje i mrežnjačnih antigena (tj. nesposobnost tijela da ih razlikuje, što rezultira pogrešno usmjerenim upalnim reakcijama).

Klinički značaj

Od bolesti ovog kompleksa opisani su uveitis, horoiditis, iritis, iridociklitis, prednji uveitis, simpatička oftalmija i uvein melanom.

Vanjski linkovi

• https://medlineplus.gov/ency/article/002337.htm Medline-Plus-Encyclopedia-002337
• Diagram at visionweb.com