Petrografija

 

Petrografija je ogranak petrologije koja se zasniva na opisivanju tekstura, mineraloškog sastava i kategorizaciji stijena. Klasifikacija se zasniva na podacima dobijenim za vrijeme petrografske analize. Petrografsko opisivanje počinje sa bilješkama sa terena i makroskopskim detaljima uzoraka. Najvažniji alat za petrografa je petrografski mikroskop. 

Historija

Petrografija kao nauka započinje svoj razvoj 1828. godine, kada je škotski fizičar William Nicol izumio tehnologiju za propuštanje polarizovane svjetlosti kroz kristale islandskog kalcita. 

Tokom 1840-ih nova otkrića Henryja Sorbya i drugih cementiraju razvoj petrografije. U tom periodu su razvili tehnologiju za izradu jako tankih preparata kroz koje prolazi polarizovana svjetlost. Pomoću toga dolazi se do analize strukture zrna. Tanki peparati postaju standardna metoda istraživanja.

Metode istraživanja

Makroskopske osobine

Makroskopski, stijene istog sadržaja i geneze mogu izgledati jako različito.

Zbog toga se koristi kiselina da se testira sadržaj karbonata u krečnjaku, nožem se struže po stijeni da se ustanovi tvrdoća stijene. Koristi se lupa da bi se dobilo više detalja o teksturi. Koristi se i gonimetar.

Kada se radi o nepoznatim stijenama koje su sitnozrne, onda se mora koristiti mikroskop pri određivanju osobona stijena. Karakteristike koje se određuju pod mikroskopom su: boja, boja pri rotacji, ugao potamnjenja, tekstura i strukture na preparatu, indeks refrakcije (prelamanja svjetlosti). To su dovoljne karakterisitke da se prepoznaju minerali u stijeni.

Hemijske analize

Osim makroskopske i mikroskopske analize, postoji velika praktična korist od hemijske analize. Nakon mljevenja prah se analizira, te se dolazi do spojeva i elemenata i njihove zastupljenosti.