Idi na sadržaj

Nadrealizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Nadrealizam je umjetnički pokret nastao u Parizu. Njen manifest je sastavio pjesnik André Breton. Iako je kao pokret nastao tek 1924., nadrealizam se može već primijetiti i u italijanskoj metafizičkoj školi.

Metafizička škola

[uredi | uredi izvor]

Metafizička škola je nastala u italijanskom gradu Ferrara 1917. godine. Nastao je iz susreta četvorice umjetnika: Giorgia de Chirica, Carla Carráa, Alberta Savinija i Filippa de Pisisa. Naredne godine joj se pridružuje i Giorgio Morandi. Grupa se 1920. raspada. Ti umjetnici sami sebe određuju kao metafizičare, to jest smatraju da vide onkraj stvarnosti. Njihova djela, čije značenje često ostaje tajanstveno, priopćavaju osjet nestvarnosti, iščekivanja neobičnog događaja, prizivaju tišinu i san. Što metafizičke slike čini tako "uznemirujućima"? Raspoloženje koje ih prožima - očaravajuće, a istovremeno odbojno. Ništa od onoga što je naslikano nije onako kakvim se čini: predmeti se postavljaju jedan uz drugi bez logičkog smisla, a odnosi koji ih povezuju ostaju nepoznati. U tehničkom pogledu savršeno kao antičko slikarstvo, metafizičke slike ne teže tome da budu provokativno neugodne kao i dadaističke, već nas upozoravaju da nas i neživi predmeti mogu uvući u čarobni krug, u začaranu dimenziju.

Pariski pokret

[uredi | uredi izvor]

Kao što je već navedeno, pokret je nastao 1924. godine u Parizu. Nadrealizam se oslanja na iskustvima drugih pokreta, u prvom redu ekspresionizma i dade. Nadrealisti na svojim slikama do krajnjih granica dovode vizuelno izmještanje i osjećaj nestvarnosti. Nadahnuće traže u podsvjesnom te jedan kraj drugog stavljaju likove koji su jedan drugom strani, kao što su to nekoliko godina ranije radili metafizičari i dadaisti. Bizarno, neobično, uznemirujuće - sve to karakterizira djela nadrealista koji otvoreno izjavljuju da žive zajedno s čudovištima ljudskog uma. U slikarstvu se nadrealisti služe veoma preciznom tehnikom, čineći gotovo opipljivima vizije koje pripadaju dimenziji uma, a ne dimenziji stvarnosti. Na platnu predmeti trpe izobličenja ili se smještaju u kontekst koji je potpuno stran njihovoj uobičajenoj okolini.

Časopis Minotaure

[uredi | uredi izvor]

Albert Skira, mlad i poduzetan bibliofil, koji je u Lausannei 1928. godine osnovao izdavačku kuću istog imena, započinje karijeru 25. oktobra 1931. godine objavljivanjem Ovidijevih Metarmofoza koje je, na poziv Pierra Matissea, ilustrirao Pablo Picasso s 30 bakroreza. Uz pomoć Efstratiosa Tériadea, Skira povjerava André Bretonu uređivanje novog umjetničkog časopisa Minotaure. Naslovnicu za prvi broj Minotaurea dizajnirao je Pablo Picasso. Ostale su izradili Marcel Duchamp, Juan Miró, Salvador Dalí, Henri Matisse, René Magritte te Max Ernst. Iako je časopis prije svega glas nadrealista, oštroumno i nepristrano daje prostor raspravama među umjetnicima različitih mišljenja i stremljenja, od Georges Bracquea do André Deraina, te od Henri Laurensa do Constantin Brancusija. Posljednji broj Minotaurea izlazi u maju 1939. godine, a zatim političke okolnosti sprječavaju daljnje izlaženje. Unatoč kratkom vijeku, časopis ima veliki značaj za razvoj i širenje slikarske avangarde i temeljno je svjedočanstvo o umjetnosti između dva rata.

Umjetnici

[uredi | uredi izvor]

Glavni umjetnici

Ostali umjetnici