Majke Srebrenice
| Majke Srebrenice | |
|---|---|
| Datum osnivanja | 2002.[1] |
| Vrsta | Nevladina organizacija |
| Status | Aktivna |
| Cilj | Zaštita ljudskih prava Fokus na pravdu za žrtve genocida u Srebrenici |
| Glavno sjedište | Bosna i Hercegovina |
| Veb-sajt | enklave-srebrenica-zepa |
Majke Srebrenice, poznato i kao Majke enklava Srebrenica i Žepa, jest aktivistička i lobistička grupa sa sjedištem u Holandiji koja predstavlja 6.000 preživjelih opsade Srebrenice tokom rata 1990-ih. Organizacija je najpoznatija po podizanju građanske tužbe protiv Ujedinjenih nacija zbog kršenja dužnosti brige zbog neuspjeha da se spriječi genocid u Srebrenici.[2][3]
Majke Srebrenice je 2002. osnovala Hatidža Mehmedović kako bi se zalagala za pravdu za žrtve genocida u Srebrenici i prikupljala donacije za preživjele članove njihovih porodica.[1] Mehmedović, domaćica koja je postala aktivistica za ljudska prava koja je izgubila muža i oba sina u genocidu, vratila se u Srebrenicu 2002, postavši jedna od prvih Bošnjaka koji su se nakon rata vratili u ovo područje.[1] Bila je predsjednica Majki Srebrenice do svoje smrti 2018.[1][4]
Sudski proces
[uredi | uredi izvor]Majke Srebrenice su pokrenule postupak pred holandskim lokalnim sudom u vezi sa masakrom u Srebrenici navodeći da je holandski bataljon pod nadzorom Ujedinjenih nacija bio odgovoran za sigurno utočište u Srebrenici 2007, te da su i Ujedinjene nacije i Holandija prekršile tu obavezu brige i da su bili nemarni.[5]
Holandski sud je smatrao da su prema članu 105. Povelje Ujedinjenih nacija, Ujedinjene nacije imale imunitet u ovom slučaju. Okružni sud je smatrao da oni nisu nadležni čak ni da saslušaju slučaj. Na predmet je uložena žalba višem sudu 2012. gdje su Majke Srebrenice tvrdile da imunitet Ujedinjenih nacija uskraćuje stranci pravo na suđenje, što je zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.[6]
Žalbeni sud je smatrao da Povelja Ujedinjenih nacija ima primat nad domaćim zakonima, na osnovu člana 103. Povelje UN-a, te je ostala apsolutna čak i kada su u pitanju tvrdnje o kršenju jus cogens. Sud je smatrao da čak ni jus cogens ne poništava apsolutni imunitet Ujedinjenih nacija.[7]
Sud je utvrdio da "prema presudi Međunarodnog suda pravde u predmetu Nikaragva protiv Sjedinjenih Država u kojoj je ICJ tumačio član 103. Povelje UN-a tako da znači da obaveze država članica UN-a iz Povelje imaju prednost nad sukobljenim obavezama iz drugog međunarodnog ugovora, bilo ranije ili kasnije od Povelje, Vrhovni sud Holandije je došao do zaključka da UN uživa apsolutni imunitet." Stoga svako pravo na pristup sudovima sadržano u članu 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i članu 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima nije prevladalo nad imunitetom Ujedinjenih nacija čak i s obzirom na težinu navodnih optužbi.[8]
Majke su 2014. podnijele odvojeni zahtjev protiv holandske vlade koristeći niz različitih termina, a holandski sud je utvrdio da Holandija odgovorna samo za 300 od 10.000 smrtnih slučajeva. Pravna osnova koja je razlikovala ovo dvoje bila je to što je u drugom suđenju sud razmatrao pitanje efektivne kontrole: komanda je prebačena na tačku gdje je sigurno utočište pregaženo; u tom trenutku, efektivna kontrola se prebacila sa Ujedinjenih nacija na holandsku vladu zbog gubitka komandnih struktura. Utvrđeno je da je holandska vlada odgovorna za sigurnost sigurnog utočišta za to kratko vrijeme.[9]
Ovaj drugi slučaj potvrdio je imunitet Ujedinjenih nacija.[10] Presedan u ovom slučaju je da država učesnica pod zastavom Ujedinjenih nacija može biti odgovorna kada se sprovodi imunitet UN.[11]
Vrhovni sud Holandije je 2019. presudio da su holandske snage 10% odgovorne za masakr s obzirom na 10% vjerovatnoće da su ga mogle spriječiti. U holandskom kampu je bilo 350 Muslimana koji su bili nepoznati srpskim snagama, ali su i dalje iseljeni iz baze na zahtjev Srba; sud je presudio da su holandske snage direktno odgovorne za njihovu smrt. Majke Srebrenice su bile prisutne, ali nisu dobile prevodioce, te su o presudi morali biti naknadno obaviještene.[12][13]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c d Rose, Jasmina (24. 7. 2018). "'Mothers of Srebrenica' justice advocate Hatidza Mehmedovic dies". Deutsche Welle. Arhivirano s originala, 25. 7. 2018. Pristupljeno 21. 8. 2018.
- ^ Supreme Court of The Netherlands, The Netherlands Case Number 10/04437 (2012).
- ^ S. Leyersdorff & L. Melvern, "The Dutch Supreme Court Grants Immunity to the UN Regarding Srebrenica: A Legal Summary with Comments", Genocide Prevention Now, 2012, No. 10; accessed July 31, 2018.
- ^ Surk, Barbara (27. 7. 2018). "Hatidza Mehmedovic, 65, Dies; Spoke Out for Bosnia Massacre Victims". New York Times. Arhivirano s originala, 30. 7. 2018. Pristupljeno 21. 8. 2018.
- ^ "HUDOC - European Court of Human Rights". hudoc.echr.coe.int. Pristupljeno 12. 12. 2019.
- ^ Freedman, Rosa (2014). "UN Immunity or Impunity? A Human Rights Based Challenge". European Journal of International Law. 25 (1): 239–254. doi:10.1093/ejil/cht082.
- ^ Watson, Geoffrey R. (1993). "Constitutionalism, Judicial Review, and the World Court". Review. 34 (1): 45.
- ^ Mothers of Srebrenica et al v. State of The Netherlands and the United Nations legal summary, internationalcrimesdatabase.org; accessed July 31, 2018.
- ^ Ryngaert, Cedric (2017). "Peacekeepers Facilitating Human Rights Violations: The Liability of the Dutch State in the Mothers of Srebrenica Cases". Netherlands International Law Review. 64 (3): 453–535. doi:10.1007/s40802-017-0101-6.
- ^ Wendy Zeldin, Netherlands: Supreme Court Holds U.N. Cannot Be Sued in Bosnia Massacre Case (Library of Congress, 2012); accessed July 31, 2018.
- ^ United Nations (1984). "Yearbook of the International Law Commission 1984". Yearbook International Law Commission. II: 256.
- ^ Mothers of Srebrenice et al. v. Kingdom of the Netherlands, The Supreme Court of the Netherlands 19 July 2019, accessed 2020-10-05.[]
- ^ "Netherlands '10% liable' for 350 Srebrenica deaths" (jezik: engleski). 19. 7. 2019. Pristupljeno 22. 7. 2019.