Lovac (šah)
Šahovske figure | |
---|---|
Kralj | |
Dama | |
Top | |
Lovac | |
Skakač | |
Pješak |
Lovac ♗ ♝ je, uz skakača, druga lahka figura u šahu. Svaki igrač na početku partije ima dva lovca, jednog na crnom i jednog na bijelom polju. U zavisnosti od položaja u odnosu na lijevom - damino krilo i desnom - kraljevo krilo, često se nazivaju damin lovac ili kraljev lovac. Bijeli lovci su na početku šahovske partije na poljima a3 i a6, a crni na h3 i h6. Lovac se kreće dijagonalno po šahovskoj tabli i u zavisnosti od početnog polja, kreće se po crnim ili po bijelim poljima. Lovac ne može preskakati druge figure. Oznaka lovaca u algebarskoj notaciji je L, a po međunarodnim pravilima B, po engleskoj riječi bishop.
Historija
[uredi | uredi izvor]U vremenima nastajanja šaha, kada se šah uglavnom igrao na prostorima današnje Indije, među Perzijancima i Arapima, lovac u današnjoj formi nije postojao. Umjesto njega na šahovskoj je tabli bila figura Alfil ili fil, što je perzijska riječ za slona. Na latinskome jeziku alfil se naziva alphinus. U ruskom se jeziku lovac i danas naziva слон (slon).
Alfil se kretao dijagonalno i to samo dva polja, te je time sličan potezima skakača. Ova se figura predstavljala najčešće sa dvije slonovske kljove izdignute prema gore. Dolaskom šaha u Evropu, ta se simbolika drugačije tumači, te npr. u Francuskoj se vidi kao kapa dvorskih luda (franc: fou), dok se u Velikoj Britaniji taj oblik tumačio kao biskupska kapa mitra, kao na Lewisovim šahovskim figurama te mu je dato englesko ime bishof (biskup).
Drugi prethodnik lovca je tzv. kurir (lat: currere, trčati), nova figura, koja se za razliku od alfila, kreće poput današnjeg lovca. Negdje oko 1210. godine u kurirskom šahu, pored dva alfila, svaki igrač posjeduje i dva kurira. Reformom šahovskih pravila i pretvaranjem alfila u lovca u 15. stoljeću, kurir gubi na značaju. Lovac se također pojavljuje u jednoj srednjovjekovnoj varijanti šaha Grande Acedrex.
Kretanje
[uredi | uredi izvor]Status u partijama
[uredi | uredi izvor]Vrijednost lovca po pravilu pješačke jedinice odgovara vrijednosti tri pješaka (po Larryju Kaufmanu 3¼ pješaka), mada se često u literaturi nalazi vrijednost niža od tri pješaka. Postoje mnogobrojne varijacije vrednovanja lovca, koje su po skali relativne vrijednosti, u kompjuterskim programima razvijene u drugim srazmjerama. Posebno je vrijedna kombinacija dva lovca (tzv. lovački par), koja se u literaturi računa kao sedam pješaka (2 puta 3¼ za lovca i ½ za lovački par), odnosno, kao top i dva pješaka. U šahovskoj završnici, dva lovca i kralj, protiv kralja, znači siguran mat.
Prednost lovca je u njegovoj pokretnosti, jer može u jednom potezu, ukoliko nema drugih figura, preči čitavu dijagonalu. Loš položaj lovca je, ako je opkoljen vlastitim pješacima, dok se dobar položaj lovca postiže fjanketom, čime kontrolišu središnja polja na šahovskoj tabli.
Uloga u igri
[uredi | uredi izvor]Otvaranje
[uredi | uredi izvor]U početnoj fazi šahovske partije, u otvaranju, treba težiti da lovac što je brže moguće da strateški zauzme dobru poziciju. Najjednostavnija varijanta je fjanketo, postavljanje lovca na drugi red ispred skakača, nakon što se skakačevim pješakom odigrao obično potez sa jednim poljem naprijed. Fjanketo je moguć, već u drugom potezu, te se i u nekim otvaranjima brzo koristi. čime se već na početku osiguravaju središnja polja šahovske table. Dobar primjer otvaranja fjanketom je partija između Anatolija Karpova protiv Waltera Browna odigrana 1972. godine u San Antoniju.[1]
- 1. c4 c5 2. b3 Sf6 3. Lb2
čime bijeli već u trećem potezu igra fjanketo na daminom krilu
- 3..g6 4. Lxf6 exf6 5. Sc3 Lg7
te nakon razmjene materijala, crni odgovara fjanketom na kraljevom krilu
- 6.g3 Sc6 7. Lg2...
bijeli odgovara na istom krilu, pripremajući se za rokadu
- 7. Lg2 f5 8. e3 0-0 9. Sge2 a6 10. Dc1 b5 11. d3
na što crni na daminom krilu napada fjanketom
- 11...Lb7 12. 0-0 d6
Središnjica
[uredi | uredi izvor]Nakon otvaranja, u središnjici partije, lovci igraju važnu ulogu u napadu na kralja ili damu. Posebnu snagu pokazuju u tzv. lovačkom paru, dva lovca, koji u zavisnosti od položaja mogu nadzirati centar šahovske table, te napadati ili održavati stalni pritisak rokiranog kralja na jednom od krila table. Dva lovca su teorijski jači od dva skakača, jer samim brojem napadnutih polja nadmašuju skakače, te zbog svoje pokretljivosti omogućavaju napadački stil u igri. Veliku prednost lovci iskazuju ako su povezani sa pješakom, te čine gotovo neosvojivu zajednicu neovisno od položaja na tabli. Relativna vrijednost lovca, koji često odgovara vrijednosti skakača u središnjici se u zavisnosti od položaja može neznatno povećati. Kao i skakač. lovac ima mogućnost napada protivničkih figura viljuškom, ražnjem ili tzv. svezivanjem figura.
Dobra varijanta partije sa efektnom upotrebom lovca je primjer na dijagramu, koji pokazuje stanje nakon 12. poteza bijelog u Španskoj partiji često nazvanoj i Ruy Lopez otvaranje.
- 1.e4 e5 2.Sf3 Sc6 3Lb5 A6 4.La4 Sf6 5.0-0 b5 6.Lb3 Le7?! 7.d4 D6 8.c3 Lg4 9.h3!? Lxf3 10.Dxf3 exd4 11.Dg3 G6 12.Lh6!...
Zauzimanjem centra bijeli lovci, osiguravaju materijalnu dobit u sljedećim potezima.
Dobar primjer upotrebe lovčevog para u napadu, je partija između Laskera i Bauera, odigrana u Amsterdamu 1899. godine.[2] Nakon 14. poteza bijeli napada lovcima, kasnije ih žrtvuje, te otvaranjem kraljeve odbrane uspijeva nadoknaditi materijal.
Završnica
[uredi | uredi izvor]Završnica šahovske igre ukoliko protivniku ostane također lovac, obično završava remijem, čak iako jedan od igrača ima materijalnu prednost u jednom ili dva pješaka. Pozicija na dijagramu prikazuje završnicu partije između Wolfa i Leonhardta, gdje bijeli uprkos materijalnoj prednosti crnog od dva pješaka, uspijeva remizirati. Potezom bijeloga pješaka
- 60.f3
omogućava crnom razmjenom lovca za dva pješaka brzi remi. Svaki drugi potez crnoga, dovodi do ponavljanja poteza crnog, lovcem na d1 i e2.[3]
U završnicama sa više preostalih pješaka, lovci sa raznim bojama mogu donijeti prednost. U partiji Efim Bogoljubov protiv Blümicha iz 1925. godine, bijeli pobjeđuje, tako što u završnici, osavlja pješaka na suprotnom polju od boje protivničkog lovca.[4]
- 29. Kd2 Ke7 30. Kc3 f6 31. Kd4 Be6 32. Kc5 Kd7 33. Kb6 g5 34. Kxa6 Kc7
Bijelim kraljevim maršom osvaja nezaštićenog pješaka na a6 - 35. Lb6+ Kc8 36. Lc5 Kc7 37. Lf8 f5 38. Lxg7 f4 39. Lf6 f3 40. gxf3 exf3 41. Lxg5 Lxh3
nakon razmjene pješaka, bijelom preostaju vezani pješaci na daminom krilu.
- 42. Lf4+ 1-0
nakon šaha, crni mora povući svoga kralja, čime bi bijeli mogao kraljem odigrati na b6, te dobiti otvorenu a-liniju, te crni predaje.
Matiranje sa dva lovca
[uredi | uredi izvor]Mat sa dva lovca, je moguć samo na rubu table. Postoje dvije varijante, od kojih je jedna (Dijagram lijevo) takva da se matirani kralj nalazi na uglu šahovske table, dok se u drugoj varijanti (Dijagram desno), kralj nalazi na rubu ploče. Mat je moguć samo uz pomoć kralja, koji blokira slobodno nenapadnuto polje.
Unicode
[uredi | uredi izvor]Unicode definira 2 koda za lovca:
♗ U+2657 Bijeli šahovski lovac (HTML ♗)
♝ U+265D Crni šahovski lovac (HTML ♝)
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Prikaz partije Karpov-Browne, San Antonio, 1972. na Chessgames.com (en)
- ^ a b Prikaz partije Lasker-Bauer, Amsterdam 1899. na Chessgames.com (en)
- ^ Prikaz partije Wolf-Leonhardt, 1905. na Chessgames.com (en)
- ^ Prikaz partije Bogoljubov-Blümich, 1925. na Chessgames.com (en)