Hiperbola (figura)
Izgled
Ovaj članak je u začetku. |
Hiperbola je svojevrstan način usporedbe. To je figura preuveličavanja[1] radi naglašavanja određenog emocionalnog stava prema predmetima, pojavama ili radnjama.
Odlike onoga što se opisuje mogu biti ili uvećane, ili umanjene. Može biti opravdana i osjećajna kad je prirodna i iskrena. Veoma je česta u književnosti, ali i u svakodnevnom govoru. Pravilnom upotrebom hiperbole postiže se slikovitost i veća emocionalnost kod čitaoca. Hiperbole mogu biti i banalne, nelogične, neukusne (gube svoju izražajnu moć).
Primjeri
[uredi | uredi izvor]- Rekao sam ti milion puta da to ne činiš!
- Umrla sam od smijeha!
- To je najgluplja stvar koju sam čuo.
- Isplakala je more suza.
- Gotov sam za sekundu!
- Smrtno mi je dosadno.
- Sravnili su sve sa zemljom.
- Ubit će me kada sazna.
U poeziji
[uredi | uredi izvor]- Tin Ujević, „Notturno”: Umrijet ću noćas od ljepote.
- Antun Gustav Matoš, „Živa smrt”: Ja sam, braćo, sinoć vragu dušu dao; O, umre, mi, umre moje srce, ljudi!
- Josip Pupačić, „Tri moja brata”: Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine, srce kao viganj.
- Ivan Mažuranić, „Smrt Smail-age Čengića”: “Rijekom krvca poljem teče.”.