Hiperbola (figura)

Hiperbola je svojevrstan način usporedbe. To je figura preuveličavanja^[1] radi naglašavanja određenog emocionalnog stava prema predmetima, pojavama ili radnjama.

Odlike onoga što se opisuje mogu biti ili uvećane, ili umanjene. Može biti opravdana i osjećajna kad je prirodna i iskrena. Veoma je česta u književnosti, ali i u svakodnevnom govoru. Pravilnom upotrebom hiperbole postiže se slikovitost i veća emocionalnost kod čitaoca. Hiperbole mogu biti i banalne, nelogične, neukusne (gube svoju izražajnu moć).

Primjeri

Rekao sam ti milion puta da to ne činiš!
Umrla sam od smijeha!
To je najgluplja stvar koju sam čuo.
Isplakala je more suza.
Gotov sam za sekundu!
Smrtno mi je dosadno.
Sravnili su sve sa zemljom.
Ubit će me kada sazna.

U poeziji

Tin Ujević, „Notturno”: Umrijet ću noćas od ljepote.
Antun Gustav Matoš, „Živa smrt”: Ja sam, braćo, sinoć vragu dušu dao; O, umre, mi, umre moje srce, ljudi!
Josip Pupačić, „Tri moja brata”: Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine, srce kao viganj.
Ivan Mažuranić, „Smrt Smail-age Čengića”: “Rijekom krvca poljem teče.”.

Reference

^ ANALIZA STILSKIH FIGURA U TEKSTOVIMA UDŽBENIKA ZA NJEMAČKI KAO STRANI JEZIK^{[mrtav link]}, (hr) str. 21

Vanjski linkovi

Examples of Hyperbole (en)
Hiperbola

[1] ANALIZA STILSKIH FIGURA U TEKSTOVIMA UDŽBENIKA ZA NJEMAČKI KAO STRANI JEZIK^{[mrtav link]}, (hr) str. 21

[1]