Arheogenetika
Arheogenetika je dio genetike koji proučava biološku prošlost čovječanstva primjenom molekularnih tehnika genetike populacija. Ovaj naziv je uveo britanski arheolog i paleolingvist Colin Renfrew. Ovo područje može uključivati postupke kao što su:
- Analiza izoliranih tragova DNK iz arheološki ostataka, odnosno drevne DNK;
- Analiza DNK iz modernih populacija (uključujući i ljude i odomaćene biljne i životinjske vrste) u cilju proučavanja nekadašnjeg genetičkog materijala čovjeka, u interakciji sa biosferomm, i
- Primjena statističkih metoda u molekuarnoj genetici, na arheološke podatke.
Historija
[uredi | uredi izvor]Arheogenetika ima korijene u studijama ljudskih krvnih grupa i realizaciji istraživanja na temelju klasičnih genetičkih markera koji pružaju informacije o odnosima između izvornih jezika i etničkog grupiranja. Rani radovi na ovom polju uključuju doprinose koje su ostvarili Ludwik, Hanka Hirszfeld, William Boyd i Arthur Mourant. Od 1960-tih pa nadalje, Luca Cavalli-Sforza koristi klasične genetičke markere da ispita prahistoriju stanovnika Europe, što je kulminiralo u objavljivanjem knjige “Historija i geografija ljudskih gena” (The History and Geography of Human Genes ), 1994. godine.
Od tada, analizizana je genetička historija svih glavnih domaćih biljaka i životinja: pšenica, riža, kukuruz), goveda, koze, svinje, konji). Modeli za određivanje starosti i biogeografskog lociranja njihovog pripitomljavanja i naknadnog uzgoja zasnovani su uglavnom na analizi varijacija mitohondrijske DNK, iako se danas upotrebljavaju i drugi markeri za dopunjavanja genetičkog narativa (naprimjer u Y hromosomu za opisivanje historije srodničkih veza po muškoj liniji).
Isti izraz također je koristio i Antonio Amorim (1999.) i definirao kao: dobijanje i tumačenja [genetičkih] dokaza ljudske historije. Sličan koncept (čak u ambicioznijem obliku, kao što je inducirana rekreacija, izvođenjem zaključaka o izumrlim stanjima) razvili su, u pred-DNK dobu, Linus Pauling i Emile Zuckerkandl (1963.). Arheogenetika može baciti svjetlo na porijeklo i geografsko širenje prahistorijskih jezika,[1] kao i pomoći arheolozima u odgovaranju na pitanja u vezi sa uticajem rasta populacija, na arheološke zapise.
U nedavnoj studiji, rezultati ispitivanja mtDNK modernih populacija Južne i Istočne Azije i okeanije pronađeni su dokazi o velikoj ekspanziji rasta populacija prije pojave mikrolitnih tehnologija. Molekularni sat je korišten za mjerenje skokova u rastu populacija prije 38-28 hiljada godina. Širenje mikrolitne tehnologije slijedilo je ubrzo nakon perioda od prije 35-30 hiljada godina do holocena. Iako studije kao što je ova ne mogu ponuditi jednostavno objašnjenje uticaja mikrolitne tehnologije, otvaraju arheologiji prozor u prošlost koja je inače nedostupna.[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Forster i Renfrew 2006; Gray i Atkinson 2003, str. 435–439.
- ^ Petraglia 2009, str. 12261–12266.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Amorim, Antonio (1999). "Archaeogenetics". Journal of Iberian Archaeology. 1: 15–25.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Cann, Rebecca L.; Stoneking, Mark; Wilson, Allan C. (1. 1. 1987). "Mitochondrial DNA and Human Evolution". Nature. 325: 31–36. doi:10.1038/325031a0. PMID 3025745.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Cavalli-Sforza, Luigi Luca; Menozzi, Paolo; Piazza, Alberto (1994). The History and Geography of Human Genes. Princeton: Princeton University Press. ISBN 978-0-69-108750-4.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Forster, Peter; Renfrew, Colin, ured. (2006). Phylogenetic Methods and the Prehistory of Languages. Cambridge, UK: McDonald Institute for Archaeological Research. ISBN 978-1-902937-33-5.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Gray, Russel D.; Atkinson, Quentin D. (2003). "Language-tree Divergence Times Support the Anatolian Theory of Indo-European Origin". Nature. 426: 435–439. doi:10.1038/nature02029. PMID 14647380.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Indian Genome Variation Consortium (2008). "Genetic Landscape of the People of India: A Canvas for Disease Gene Exploration" (PDF). Journal of Genetics. 87 (1): 3–20. doi:10.1007/s12041-008-0002-x. PMID 18560169.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Pauling, Linus; Zuckerkandl, Emile (1963). "Chemical Paleogenetics: Molecular Restoration Studies of Extinct Forms of Life" (PDF). Acta Chemica Scandinavica. 17 (Supplement 1): 9–16. doi:10.3891/acta.chem.scand.17s-0009. Arhivirano s originala (PDF), 15. 4. 2014. Pristupljeno 27. 10. 2016.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Petraglia, M. (2009). "Population Increase and Environmental Deterioration Correspond with Microlithic Innovations in South Asia ca. 35,000 Years Ago". Proceedings of the National Academy of Sciences. 106 (30): 12261–12266. doi:10.1073/pnas.0810842106.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Renfrew, Colin; Boyle, Katherine V., ured. (2000). Archaeogenetics: DNA and the Population Prehistory of Europe. Cambridge, UK: McDonald Institute for Archaeological Research. ISBN 978-1-90-293708-3.CS1 održavanje: ref=harv (link)