Idi na sadržaj

Rosulja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Datum izmjene: 9 juli 2024 u 10:52; autor: WumpusBot (razgovor | doprinosi) (razne ispravke, replaced: {{Šablon:Vrijeme (meteorologija)}} → {{Vrijeme (meteorologija)}})
(razl) ← Starija izmjena | Trenutna verzija (razl) | Novija izmjena → (razl)
Kad padne rosulja, vidljivost se smanjuje.

Rosulja ili izmaglica je padavina koji se sastoji od brojnih, vrlo malih kapljica vode, prečnika manjih od 0,5 milimetara,[1] koje padaju vrlo sporo iz niskog oblaka stratusa (na visini od 200 do 500 metara), najčešće kroz maglu, i dopiru do tla. Može ih nositi lagani povjetarac. Količina padavina koja se stvori na tlu je mala (manja od 1 milimetara ili litar na sat po kvadratnom metru, a ako je veća, to je kiša). Vidljivost se smanjuje kada padne rosulja.Rosulju obično proizvode niski stratiformni i stratokumulusni oblaci. Zbog male veličine kapi kiše, u mnogim okolnostima kiša u velikoj mjeri ispari prije nego što stigne do površine, pa je promatrači na tlu mogu ne primijetiti. METAR kod za kišnu rosulju je DZ, a za ledenu rosulju je FZDZ.[2]

Uticaj

[uredi | uredi izvor]

Dok većina rosulje ima samo mali neposredni uticaj na ljude, ledena rosulja može dovesti do opasnih uslova. Ledena rosulja nastaje kada pothlađene kapi kiše slete na površinu čija je temperatura ispod nule.[3] Ove kapi se odmah smrzavaju pri udaru, što dovodi do nakupljanja leda (ponekad se naziva i poledica) na površini puteva.

Pojava

[uredi | uredi izvor]
Rosulja u Bournemouth, Engleska.

Rosulja je najčešći oblik padavina na velikim površinama svjetskih okeana, posebno u hladnijim regijama suptropa. Ovim regijama dominiraju plitki morski stratokumulusi i pasati kumulusni oblaci, koji postoje u potpunosti unutar morskog graničnog sloja. Uprkos niskim stopama površinske akumulacije, postalo je očigledno da kiša ima veliki uticaj na strukturu, pokrivenost i radijaciona svojstva oblaka u ovim regionima.

To je motivisalo naučnike da dizajniraju sofisticiranije i osjetljivije instrumente kao što su visokofrekventni radari koji mogu otkriti kišu. Ove studije su pokazale da je količina kiše snažno povezana s morfologijom oblaka i ima tendenciju da bude povezana s uzlaznim strujama unutar morskog graničnog sloja. Povećane količine kišice obično se nalaze u morskim oblacima koji se formiraju u čistim zračnim masama koje imaju nisku koncentraciju kapljica oblaka. Ova međupovezanost između oblaka i kiše može se istražiti pomoću numeričkog modeliranja visoke rezolucije kao što je simulacija velikih vrtloga.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ National Weather Service Observing Handbook No. 8, Aviation Weather Observations for Supplementary Aviation Weather Reporting Stations (SAWRS), Manual Observations, October 1996
  2. ^ Spence, Charles F. (2006). Aim/Far. McGraw Hill Professional. str. 294. ISBN 978-0-07-147924-0.
  3. ^ Henson, Robert; Guides, Rough (2007). The Rough Guide to Weather. Penguin. str. 63. ISBN 978-1-4053-8461-2.