Razlika između verzija stranice "Korov"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m r2.7.3) (Bot dodaje: be:Пустазелле |
m r2.7.2+) (Bot dodaje: be-x-old:Пустазельле |
||
| Red 34: | Red 34: | ||
[[az:Alaq]] |
[[az:Alaq]] |
||
[[be:Пустазелле]] |
[[be:Пустазелле]] |
||
[[be-x-old:Пустазельле]] |
|||
[[bg:Плевел]] |
[[bg:Плевел]] |
||
[[ca:Herba adventícia]] |
[[ca:Herba adventícia]] |
||
Verzija na dan 21 januar 2013 u 11:02
Korov (mađ. kóró) su sve biljne vrste koje nisu cilj uzgoja na nekoj uzgojnoj površini.
Svojstva
Korovi su najčešće biljke posebnih osobina. Mogu nicati u različitim tlima i klimatskim uslovima, donose plod više puta godišnje, sjeme im je klijavo dugi niz godina, razmnožavaju se sjemenom i/ili vegetativnim organima. Podzemni su im organi bogati su pričuvnim hranjivima pa odolijevaju nepogodama. Razvijaju otpornost na pojedine skupine herbicida.
Uticaj
Natječu se za prostor, minerale, vodu i svjetlost s poljoprivrednim i drugim (željenim) biljnim vrstama i smanjuju im prirod. Otežavaju obradbu tla, njegu usjeva, žetvu, domaćini su biljnim bolestima i štetnicima, izazivaju alergije, dermatitis i trovanja kod ljudi, pojedine vrste parazitiraju na nekim kulturnim biljnim vrstama npr. viline kosice (Cuscutaceae). Borba protiv korova provodi se administrativno (sprječavanje unošenja i širenja novih korovnih vrsta), agrotehnički (sjetva čistoga sjemena, plodored i sl.), mehanički (okopavanje, drljanje, plijevljenje, ogrtanje i sl.), hemijski (primjenom selektivnih herbicida), biološki (primjenom živih mikro i makroorganizama koji parazitiraju na korovima, ili se njima hrane).
Korov može biti svaka biljna vrsta, a svjetskoj poljoprivredi ekonomsku štetu nanosi samo oko 250 različitih vrsta.
Vrste
Česti su najčešći višegodišnji korovi: pirika (Agropyron repens), slak (Convolvulus arvensis), divlji sirak (Sorghum halepense), maslačak (Taraxacum officinale), troskot (Cynodon dactylon), a jednogodišnji: štir (Amaranthus retroflexus), loboda (Chenopodium album), dvornik (Polygonum persicaria), ambrozija (Ambrosia artemisiifolia), muhar zeleni i sinji (Setaria viridis i Setaria glauca), koštan (Echinochloa crus-galli), svračica (Digitaria sanguinalis), slakoperka (Apera spica-venti).[1].
Također pogledajte
Reference
- ^ Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2004., ISBN 953-6036-36-3
