Arte, marte et avitico jure. Posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici 17. stoljeća [Estates of the Zrinski family in Baranya county in the second half of the 17th Century]

Baranja kroz povijest Zbornik radova znanstvenog skupa BIBLIOTHECA CROATICA: SLAVONICA, SIRMIENSIA ET BARANYENSIA Zbornici skupova • Acta symposiorum Knjiga 3 _______________________________________________________________________ Nakladnik Hrvatski institut za povijest Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Za nakladnika Marija Karbić Recenzenti Darko Vitek Branko Ostajmer Lektura Jasmina Han Prijevod sažetaka na engleski Mica Orban Kljajić Grafička priprema Domagoj Maratović & Krešendo Likovna oprema Krešendo, Osijek ISBN 978-953-8102-47-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice u Osijeku pod brojem 150922060. Izdavanje ove knjige novčano je pomoglo Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. BARANJA KROZ POVIJEST ZBORNIK RADOVA ZNANSTVENOG SKUPA S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM ODRŽANOG U OSIJEKU 17.-18. RUJNA 2020. UREDILI Dinko Župan i Stanko Andrić Slavonski Brod, 2024. Sadržaj Predgovor ......................................................................................................................11 Program skupa .............................................................................................................13 Dragana Rajković / Jacqueline Balen Baranja – arheološki lokaliteti i nove spoznaje o naseljavanju tijekom neolitika i eneolitika ...................................................................................... 19 Igor Vukmanić Povijesne mape kao izvor o rimskim lokalitetima u Baranji ................................. 41 Marija Karbić Baranjska županija i njezini župani u srednjem vijeku .......................................... 71 Stanko Andrić Srednjovjekovni samostani na području današnje hrvatske Baranje ................... 85 Monika Bereš / Denis Njari Vlastelinstva u Baranji u kasnom srednjem vijeku .................................................. 95 Ratko Ivanušec / Petar Seletković Posjed Szőllös (Hercegszőllös) u srednjem vijeku i ranom novom vijeku i graditeljska slojevitost srednjovjekovne crkve u Kneževim Vinogradima od 13. do 18. stoljeća .......................................................................... 119 Anđelko Vlašić Vojne prometnice u Baranji tijekom osmanske vlasti i njihov utjecaj na stanovništvo i okoliš .................................................................................................. 147 Ferenc Végh Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici 17. stoljeća ..................................................................... 171 Goran Dejanović Baranja u kontekstu novoga habsburško-osmanskoga rata (1663.-1664.) s posebnim osvrtom na zimsku vojnu Nikole VII. Zrinskoga ............................. 193 5 Baranja kroz povijest Andrej Žmegač Biljski dvorac, Eugen Savojski i lovstvo ................................................................. 211 Siniša Đuričić Baranja u memoarima vojvode Villarsa i lady Mary Wortley Montagu ............................................................................................ 219 Milan Vrbanus Beljsko vlastelinstvo 1766. godine – društveno-ekonomska analiza .................. 245 Zoltán Gőzsy Katoličko svećenstvo u Baranjskoj županiji u 18. stoljeću ................................... 305 Andreja Šimičić Baranjski crkveni inventar sačuvan u Muzeju Slavonije ................................. 317 Dubravka Božić Bogović / Eldina Lovaš Struktura obitelji stanovništva reformirane vjeroispovijesti u južnoj Baranji 1750.-1850. ....................................................................................... 343 Vladan Gavrilović / Dejan Mikavica Mesta Baranjske županije prema Popisu Budimske eparhije 1755. i Popisu Ludovika Nađa 1828. godine .................................................................... 365 Danijel Jelaš Kartografska baština Baranje u Državnom arhivu u Osijeku .............................. 391 Mislav Zemljak / Matej Vinarić Prostorne promjene Kopačkog rita i okolnih naselja u 19. stoljeću – prilog ekohistoriji i historijskoj geografiji .................................... 407 Danijel Vojak Povijest Roma u Baranji do kraja Prvoga svjetskog rata ...................................... 425 Domagoj Tomas István Bibó i međunacionalni teritorijalni sporovi u srednjoj i jugoistočnoj Europi u 20. stoljeću na primjeru Baranje ...................................... 443 Željko Predojević Narativi o stanovništvu koloniziranom u južnu Baranju planom agrarne reforme i kolonizacije iz 1945. godine ...................................................... 471 6 Baranja kroz povijest Tünde Šipoš Živić Tragovi koji nestaju u vodi – lik i djelo Júlije Schneider Baranyai .......................... 497 Marija Kretić Nađ / Danica Bukna Gradska knjižnica Beli Manastir .............................................................................. 529 Julija Barunčić Pletikosić Razaranja kulturnih dobara u Baranji tijekom Domovinskog rata i njihova obnova ....................................................................... 553 Nenad Grgurica Početak provedbe hrvatskih propisa u carinskim ispostavama Kneževo (Duboševica) i Batina u srpnju 1997. i povratak Baranje u državnopravni sustav Republike Hrvatske ........................................................ 567 Darko Mrkonjić / Zlata Živaković-Kerže Baranja – zemlja kruha, ribe i vina .......................................................................... 605 Fotografije sa skupa .................................................................................................. 631 7 Baranja kroz povijest Contents Foreword .......................................................................................................................11 Program of the Conference .........................................................................................13 Dragana Rajković / Jacqueline Balen Baranya – Archaeological Sites and New Knowledge on Settlement during the Neolithic and the Eneolithic ....................................................................................... 19 Igor Vukmanić Historical Maps as a Source for Roman Localities in Baranya .............................. 41 Marija Karbić County of Baranya and its Counts in the Middle Ages .......................................... 71 Stanko Andrić Medieval Monasteries in the Area of Today’s Croatian Baranja ........................... 85 Monika Bereš / Denis Njari Manors in Baranya in the Late Middle Ages ............................................................ 95 Ratko Ivanušec / Petar Seletković The Szőllös (Hercegszőllös) Estate in the Middle Ages and the Early Modern Period and the Stratified Construction of the Medieval Church in Kneževi Vinogradi in the 13th and 18th Century ............................................. 119 Anđelko Vlašić Military Roads in Baranya during the Ottoman Rule and their Impact on the Population and the Environment ................................................................ 147 Ferenc Végh Arte, Marte et Avitico Iure: The Estates of the Zrinski Family in the Baranya County in the Second Half of the 17th Century ......................... 171 Goran Dejanović Baranja in the Context of the New Habsburg-Ottoman War (1663-1664) with Special Reference to the Winter Raid of Nicholas VII Zrinski ............................. 193 8 Baranja kroz povijest Andrej Žmegač Bilje Palace, Eugene of Savoy and Hunting ........................................................... 211 Siniša Đuričić Baranja in the Memoirs of Duke Villars and Lady Mary Wortley Montagu ..... 219 Milan Vrbanus The Belje Manor in 1766 – A Socio-Economic Analysis ........................................ 245 Zoltán Gőzsy Catholic Clergy in Baranja County in the 18th Century ...................................... 305 Andreja Šimičić Baranja Church Inventory Preserved in the Museum of Slavonia ..................... 317 Dubravka Božić Bogović / Eldina Lovaš The Family Structure of the Population of the Reformed Confession in Southern Baranya 1750-1850 ................................................................................ 343 Vladan Gavrilović / Dejan Mikavica Settlements of the Baranya County According to the Census of the Eparchy of Buda in 1755 and the Census of Lajos Nagy in 1828 ............. 365 Danijel Jelaš Cartographic Heritage of Baranya in the State Archives in Osijek ..................... 391 Mislav Zemljak / Matej Vinarić Spatial Changes of Kopački Rit and the Surrounding Settlements in the 19th Century - a Contribution to Ecohistory and Historical Geography ........... 407 Danijel Vojak History of the Roma in Baranja until the end of the First World War ................ 425 Domagoj Tomas István Bibó and International Territorial Legal Disputes in Central and Southeastern Europe in the 20th Century on the Example of Baranya .............. 443 Željko Predojević Narratives about the Population Colonized in Southern Baranja by the Plan of Agrarian Reform and Colonization of 1945 ........................................ 471 9 Baranja kroz povijest Tünde Šipoš Živić Traces that Disappear in the Water - the Personality and Work of Júlia Schneider Baranyai ....................................................................................... 497 Marija Kretić Nađ / Danica Bukna The City Library of Beli Manastir ............................................................................ 529 Julija Barunčić Pletikosić The Destruction of Cultural Properties in Baranya during the Homeland War and the Reconstruction ........................................................... 553 Nenad Grgurica The beginning of the Implementation of Croatian Regulations in the Customs Offices of Kneževo (Duboševica) and Batina in July 1997 and the Return of Baranja to the State Legal System of the Republic of Croatia ..... 567 Darko Mrkonjić / Zlata Živaković-Kerže Baranya – a Land of Bread, Fish and Wine ............................................................ 605 Photos from the Conference .................................................................................... 631 10 Predgovor Hrvatska historiografija nije se dosad u većoj mjeri bavila baranjskim povijesnim temama i pitanjima. Ovim zbornikom želimo potaknuti sustavnije zanimanje za povijest toga tradicionalno multietničkog prostora uz Dunav i u južnoj zoni središnje Panonske nizine. Zbornik je rezultat znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem koji je održan 17. i 18. rujna 2020. u Osijeku. Povod održavanju znanstvenog skupa jest 100. obljetnica Trianonskog ugovora kojim je, u sklopu utvrđivanja granica samostalne Kraljevine Mađarske, povijesna regija i dotadašnja županija Baranja podijeljena na veći sjeverni i manji južni (jugoistočni) dio. Južni dio, smješten u kutu koji tvori sutok Drave s Dunavom, s glavnim središtima u Dardi i Pélmonostoru ili Monoštoru (od 1922. Beli Manastir), pripao je tada Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnijoj Jugoslaviji. U obnovljenom političkom okviru Jugoslavije nakon Drugoga svjetskog rata, jugoistočna Baranja postala je sastavnim dijelom Hrvatske kao jugoslavenske federalne jedinice te od tada zajedno sa Slavonijom tvori cjelinu slavonsko-baranjske makroregije na istoku Hrvatske. Skup „Baranja kroz povijest“ okupio je kompetentne izlagače iz Hrvatske, Mađarske i Srbije koji su u svojim referatima obradili raznorodne aspekte i slojeve povijesti u prvom redu hrvatskog dijela Baranje, i to ne samo u posljednjih stotinjak godina, nego u ukupnom rasponu dokumentirane povijesti od starog vijeka do najnovijeg vremena: demografske, političke, upravne, gospodarske, kulturne, crkvene i socijalne povijesti. Skup je imao interdisciplinarni karakter, što je osobito izraženo u izlaganjima koja obrađuju teme iz arheologije i muzeologije. Skup se prvotno trebao održati od 21. do 23. svibnja 2020. na Filozofskom fakultetu u Osijeku, ali je zbog nepovoljnih epidemioloških prilika odgođen za rujan 2020. godine te je bio jedini povjesničarski skup koji se održao uživo te godine. U zborniku je 26 priloga sa skupa koji obuhvaćaju povijest južne Baranje od neolitika do 21. stoljeća. Urednici 11 Znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem BARANJA KROZ POVIJEST (Muzej Slavonije, Osijek 17.-18. rujna 2020.) Program skupa Četvrtak, 17. rujna 2020. 9:30-10:00 Otvaranje skupa 10:00-11:00 | Sekcija 1: Baranja od Prvog svjetskog rata do Trianona 1. Lucija Balikić (Srednjoeuropsko sveučilište, Budimpešta): Baranja i Baranjci u političkom jeziku britanskih i francuskih intelektualaca tijekom Prvog svjetskog rata 2. Branislav Miličić (Muzej Slavonije, Osijek): Dva ugovora – jedan problem (Baranja između Saint Germaina i Trianona – monetarna rješenja) 3. Sergej Filipović (Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku): Trianonski ugovor (i Baranja) u udžbenicima povijesti Diskusija 11:15-12:15 | Sekcija 2: Baranja u prvoj polovici 20. stoljeća 4. Domagoj Tomas (Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku): István Bibó i međunacionalni teritorijalni sporovi u srednjoj i jugoistočnoj Europi u 20. stoljeću na primjeru Baranje 5. Predrag M. Vajagić (Bačka Palanka): „Baranjski glasnik“ – politički nezavisan i vanstranački list 1919–1921. 13 Baranja kroz povijest 6. Ana Rajković (Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod): Emigracija baranjskih radnika nakon pada mađarske Komune u Kraljevinu SHS (1919.-1920.) Diskusija 14:00-15:15 | Sekcija 3: Demografske, etničke i vjerske promjene u Baranji od 16. do 19. st. 7. Szabolcs Varga (Institut za povijest pri Mađarskoj akademiji znanosti, Budimpešta): Etničke i vjerske „promjene“ na području Baranje pod „turskom vlašću“ do kraja XVII. stoljeća (dolazak i razvoj Hrvata katolika) 8. Ferenc Végh (Filozofski fakultet Sveučilišta u Pečuhu): Posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u 17. stoljeću 9. Zoltán Gőzsy (Filozofski fakultet Sveučilišta u Pečuhu): Katoličko svećenstvo u Baranjskoj županiji u 18. stoljeću 10. Veljko Maksić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku): Pravoslavno stanovništvo Darde druge polovice XVIII. stoljeća (1777.-1800.) Diskusija 15:30-17:00 | Sekcija 4: Demografske, etničke i političke promjene u Baranji u 20. i 21. stoljeću 11. Mislav Matišić (Turistička zajednica Osječko-baranjske županije): Od „obećane zemlje“ do izumiranja: demografija Baranje (1910-2011.) 12. Danijel Vojak (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb): Povijest Roma u Baranji do Drugog svjetskog rata 13. Željko Predojević (Filozofski fakultet Sveučilišta Komenski u Bratislavi): Narativi o stanovništvu koloniziranom u južnu Baranju planom agrarne reforme i kolonizacije 1945. godine 14. Jakša Raguž (Hrvatski institut za povijest, Zagreb): Promjena etničke strukture stanovništva Baranje tijekom i nakon Domovinskog rata 1991. – 2001. godine 14 Program skupa 15. Nenad Grgurica (Carinska uprava Republike Hrvatske, Područni ured Split): Početak provedbe hrvatskih propisa u carinskim ispostavama Kneževo (Duboševica) i Batina u srpnju 1997. i povratak Baranje u državnopravni sustav RH Diskusija 17:15-18:30 | Sekcija 5: Kulturna baština Baranje 16. Darko Mrkonjić i Zlata Živaković-Kerže (Osijek): Baranja, zemlja kruha, ribe i vina 17. Tünde Šipoš Živić (Muzej Slavonije, Osijek): Tragovi koji nestaju u vodi – lik i djelo Julije Baranyai 18. Julija Barunčić Pletikosić (Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb): Razaranja kulturne baštine u Baranji tijekom Domovinskog rata i njihova obnova 19. Danica Bukna i Marija Kretić Nađ (Gradska knjižnica Beli Manastir): Gradska knjižnica Beli Manastir Diskusija Petak, 18. rujna 2020. 09:30-10:45 | Sekcija 6: Baranja od neolitika do kasne antike 20. Dragana Rajković i Jacqueline Balen (Arheološki muzej Osijek - Arheološki muzej u Zagrebu): Baranja - arheološki lokaliteti i nove spoznaje o naseljavanju tijekom neolitika i eneolitika 21. Tomislav Hršak (Arheološki muzej Osijek): Batina – kneževsko središte na Dunavu s kraja kasnog brončanog i početka starijeg željeznog doba 22. Josip Parat (Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod): Rimska obitelj na nadgrobnim natpisima s područja Baranje 15 Baranja kroz povijest 23. Igor Vukmanić (Arheološki muzej Osijek): Povijesne mape kao izvor o rimskim lokalitetima u Baranji Diskusija 11:00-12:15 | Sekcija 7: Baranja u srednjem vijeku 24. Marija Karbić (Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod): Baranjska županija i njezini župani u srednjem vijeku 25. Stanko Andrić (Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod): Srednjovjekovni samostani na području današnje hrvatske Baranje 26. Monika Bereš i Denis Njari (Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku): Vlastelinstva u Baranji u kasnom srednjem vijeku 27. Ratko Ivanušec i Petar Seletković (Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu): Posjed Szőllös (Hercegszőllös) u srednjem i ranom novom vijeku i graditeljska slojevitost srednjovjekovne crkve u Kneževim Vinogradima u razdoblju od 13. do 18. stoljeća Diskusija 14:00-15:15 | Sekcija 8: Baranja od 16. do 18. stoljeća 28. Anđelko Vlašić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku): Vojne prometnice u Baranji tijekom osmanske vlasti i njihov utjecaj na stanovništvo i okoliš 29. Goran Dejanović (Fakultet hrvatskih studija, Zagreb): Baranja u kontekstu novoga habsburško-osmanskoga rata (1663.-1664.) s posebnim osvrtom na zimsku vojnu Nikole VII. Zrinskoga 30. Andrej Žmegač (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb): Biljski dvorac, Eugen Savojski i lovstvo 31. Andreja Šimičić (Muzej Slavonije, Osijek): Baranjski crkveni inventar sačuvan u Muzeju Slavonije Diskusija 16 Program skupa 11:00-12:15 | Sekcija 9: Baranja u 18. i 19. stoljeću – prvi dio 32. Dubravka Božić Bogović i Eldina Lovaš (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci – Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku): Struktura obitelji stanovništva reformirane vjeroispovijesti u južnoj Baranji 1750. – 1850. 33. Vladan Gavrilović i Dejan Mikavica (Filozofski fakultet, Novi Sad): Baranjska županija druge polovine XVIII i prve polovine XIX veka (Popis Budimske eparhije 1755. i Poreski zemaljski popis Ugarske 1828.) 34. Milan Vrbanus (Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod): Beljsko vlastelinstvo 1766. godine - društveno-ekonomska analiza 35. Siniša Đuričić (Darda): Baranja u memoarima vojvode Villarsa i lady Mary Wortley Montagu Diskusija 17:00-18:00 | Sekcija 10: Baranja u 18. i 19. stoljeću – drugi dio 36. Danijel Jelaš (Državni arhiv u Osijeku): Kartografska baština Baranje u fundusu Državnog arhiva u Osijeku 37. Dinko Župan (Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod): Učitelji u školama južne Baranje od sredine 18. do sredine 19. stoljeća 38. Matej Vinarić i Mislav Zemljak (Osnovna škola Đakovo i Višnjevac): Prostorne promjene Kopačkog rita i okolnih naselja tijekom 19. stoljeća – prilog ekohistoriji i historijskoj geografiji Diskusija 18:15-18:30 Zatvaranje skupa 17 Baranja kroz povijest 18 Ferenc Végh Filozofski fakultet Sveučilišta u Pečuhu Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici 17. stoljeća Općepoznato je kako je obitelj Zrinski u ranom novom vijeku posjedovala značajne posjede u Hrvatskoj, Slavoniji te Međimurju, koje je pripadalo Ugarskoj. Istodobno, manje je poznato da su Zrinski imali važne posjede i na području Južnog Zadunavlja. Prema popisima Clausa Heinricha Gattermanna ‒ koji se temelje na komorskim izvorima nastalima u vrijeme Velikog turskog rata (1683.-1699.) ‒ Zrinski su u Baranjskoj županiji posjedovali 129 naselja (trgovišta, sela i pustara). To ih je učinilo najvećim županijskim veleposjednicima, ispred Draškovića koji su bili vlasnici “svega” pedesetak naselja i crkvenih tijela s nekoliko desetaka naseljenih mjesta ili pustara. Zrinski su usto oporezivanje uveli i u nekoliko sela južno od Drave, koja su u srednjem vijeku pripadala Baranjskoj županiji. Vlasništvo Zrinskih vrlo je znakovito, jer kneževska obitelj u srednjem vijeku nije imala posjeda u županiji, iz čega proizlazi da ih je stekla u vrijeme osmanske vlasti. Ova studija na temelju urbara izrađenih za života Petra Zrinskog (1621.-1671.) i njegova bratića Adama Zrinskog (1662.-1691.) rekonstruira i lokalizira domenu obitelji u 17. stoljeću. Ona je puno opsežnija (160-170 naselja) od ranijih pretpostavki, premda Zrinski nisu uspjeli uvesti redovito oporezivanje u svim naseljima. Propitivanjem pravne osnove i procesa stjecanja vlasništva utvrđeno je da Zrinski u većini slučajeva nisu bili zakoniti vlasnici, već su plaćanje poreza naseljima nametnuli samovoljno. Vlastelinski i zakupljeni crkveni porezni prihodi Čakovečkog vlastelinstva Zrinskih iznosili su nekoliko tisuća forinti godišnje. Još je važnije da su provedbom državnog besplatnog rada doprinijeli održavanju više međimurskih krajiških utvrda, čiji su vječni kapetani bili pripadnici obitelji Zrinski. Ključne riječi: Obitelj Zrinski, Zadunavlje, Baranjska županija, Međimurje, područje pod osmanskom vlašću, 17. stoljeće Uvod Posla cjelovitog predstavljanja povijesti Baranjske županije između 1686. i 1713. prvi se prihvatio Claus Heinrich Gattermann, doktorand göttingenskog Sveučilišta Georg-August, čija su istraživanja trajala četiri godine, a disertacija objavljena 2005. na njemačkom jeziku u nakladi izdavačke kuće göttingenskog sveučilišta.1 Samo se po sebi podrazumijeva da je autor nastojao rekonstruirati i županijske posjedovne odnose za vrijeme i nakon Velikog turskog rata, pri 1 Claus Heinrich Gattermann, Die Baranya in den Jahren 1686 bis 1713. Kontinuität und Wandel in einem ungarischen Komitat nach dem Abzug der Türken (Göttingen, 2005). 171 Baranja kroz povijest čemu se prvenstveno oslanjao na vrela budimske i čakovečke Komorske administracije, koja je bila podređena Dvorskoj komori.2 Opće je poznato kako su službenici komore istodobno s vojnim operacijama nastojali procijeniti oslobođena područja i zaplijeniti ih u ime riznice, pri čemu su se pozivali na pravo oružja. Gattermann je na temelju obrađenih vrela izradio bazu podataka o vlasnicima baranjskih naselja krajem 17. stoljeća, koju je prikazao i na karti. Dobro je uočljivo da su se posjedi Zrinskih nalazili jugoistočno od Pečuha, odnosno u jugozapadnom dijelu županije, te da su okruživali posjede obitelji Drašković.3 Prema katastarskom planu objavljenom na kraju djela Zrinski su sa 129 naselja, među kojima je podjednako bilo trgovišta, sela i pustara (pustoselina), bili najveći vlastelini Baranjske županije. Time su očigledno uvelike prestigli spomenute Draškoviće, koji su posjedovali “svega” 49 naselja, dok su ostali posjednici uglavnom raspolagali s tek nekoliko sela. Od crkvenih tijela Pečuška biskupija i kaptol zajedno su posjedovali 65 naselja, dok se na popisu pečvarska opatija navodi s 15, a požunske klarise s 12 naselja.4 Primat Zrinskih posebno je zanimljiv i stoga što obitelj do sredine 16. stoljeća nije imala posjeda u županiji. Dakle, svoje su posjede mogli pribaviti isključivo u vrijeme Osmanlija, a 1691. izumiranjem obitelji nestaje i njihove domene. Premda u baranjskom posjedničkom društvu do Velikog turskog rata (1683.-1699.) prvenstvo neosporno pripada Zrinskima, faza nastanka njihove domene na osmanskom području, pravna osnova vlasništva nad pojedinim naseljima, način oporezivanja i prihodi dosad ipak nisu bili predmetom istraživanja. Njihovo rekonstruiranje, naime, istraživače stavlja pred ozbiljan izazov premda su u posljednjim desetljećima 17. stoljeća posjede u Baranjskoj županiji imala samo dva člana obitelji, Petar Zrinski (1621.-1671.) i njegov bratić Adam Zrinski (1662.-1691.). Nakon što je 1670. vladar zaplijenio imovinu Petra Zrinskog zbog vođenja plemićke urote, njegov sin zlokobne sudbine Ivan Antun (1654.-1703.) više nije raspolagao tim posjedima. Posjede Petrova brata Nikole (1620.-1664.) naslijedio je njegov sin Adam, koji je njima upravljao sve do 1691., kada je poginuo u bitci kod Slankamena. Budući da nije imao nasljednika, i njegovi su posjedi pripali kraljevskoj kruni.5 Nažalost, nakon što 2 Opširnije o komorskoj upravi nad oslobođenim područjima vidi: András Oross, A Magyar Királyság törökellenes határvédelmi rendszerének felszámolása és átszervezése (Budapest, 2013), 52-62; Erzsébet F. Kiss, “A csáktornyai (kanizsai) kamarai adminisztráció vázlatos története”, Levéltári Közlemények 59 (1988), 291-305. 3 Gattermann, Die Baranya, 45. 4 Gattermann, Die Baranya, 45-46. 5 Ferenc Végh, “Die Teilungen der Murinsel-Herrschaft der Familie Zrínyi im 17. Jahrhundert”, u: Specimina Nova Pars Prima Sectio Mediaevalis VIII. A Pécsi Tudományegyetem Középkori 172 Ferenc Végh . Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici... je Ugarska dvorska komora zaplijenila njihovu imovinu, najvećim je dijelom uništen arhiv obiju loza. Iz arhiva Zrinskih sačuvano je svega osam (!) kutija spisa, koje se danas čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Valja pridodati kako se među njima nalaze i vrela nastala u vrijeme komorske uprave, pa je njihov stvarni udio još nepovoljniji.6 Komorski su službenici, naravno, s vremena na vrijeme i sami popisivali nekadašnje posjede Zrinskih kojima su upravljali, ali takvi nas popisi isključivo izvješćuju o posjedima u kraljevskom dijelu zemlje,7 pri čemu nemamo saznanja o popisima komorske provenijencije koji obuhvaćaju posjede Zrinskih na državnom teritoriju pod osmanskom vlašću. Čak i u arhivima veleposjedničkih obitelji sretnije sudbine rijetko nailazimo na popise koji sadrže poimenična nabrajanja posjeda u okupiranom dijelu zemlje, a i njihova sustavnost vrlo je različita. Dakle, dosadašnji nedostatak sustavnih istraživanja posjeda Zrinskih na teritoriju pod osmanskom vlašću prvenstveno možemo pripisati nepovoljnim, pa čak i oskudnim karakteristikama vrela. Djelomice iz tog razloga najnepoznatija je upravo zadunavska sastavnica kompleksa posjeda grofovske obitelji koji se protezao od Hrvatskog primorja sve do Željezne županije. Iznimku predstavlja jedino Čakovečko (Međimursko) vlastelinstvo, najvredniji posjed Zrinskih, kojem su u poreznom smislu pripadala i njihova šomođska i baranjska naselja.8 Mapiranju baranjskog segmenta kompleksa posjeda koji se u vrelima naziva prekomurskim (transmurani) pristupili smo putem dvaju popisa sastavljenih još za života dvojice posljednjih Zrinskih, koji načelno pokrivaju njihovu cjelokupnu baranjsku domenu. Popis baranjskih posjeda Adama Zrinskog iz 1675. godine (koji je sačuvan u formi dvaju onodobnih, međusobno jedva različitih prijepisa popisa naselja) sadrži posjede koji su ostali u vlasništvu sina és Koraújkori Történeti Tanszékének Történeti Közleményei, ur. Gábor Barabás i Gergely Kiss (Pécs, 2015), 155-171. 6 O sačuvanoj građi arhiva obitelji Zrinski vid: Ladislav Dobrica, “Arhivski izvori za povijest obitelji Zrinski u Hrvatskome državnom arhivu”, u: Povijest obitelji Zrinski, ur. Zoran Ladić i Đuro Vidmarović (Zagreb, 2007), 319-325. 7 Gospodarstvo i društvo međimurskog vlastelinstva u 17‒18. stoljeću. Izabrani povijesni izvori, izbor povijesnih izvora, pripremu za tisak, uvodnu studiju i prikaze pripremile Éva Gyulai, Zita Horváth i Éva Turbuly, ur. Zita Horváth (Zalai Gyűjtemény 68.) (Zalaegerszeg, 2010); Monumenta Zrínyiana. Pars oeconomica. Tomus II. Insula Muraköz (1635‒1720), Redegit Vera Zimányi. Digessit, introductione Germanica et indice instruxit István M. Kiss (Budapest, 1991). 8 Pregled stručne literature o Međimurju i Čakovečkom vlastelinstvu koje ga je gotovo u potpunosti pokrivalo donosi Ferenc Végh, “Osobita pogranična regija. Međimurje u 17. stoljeću”, u: Prekretnice u suživotu Hrvata i Mađara. Ustanove, društvo, gospodarstvo i kultura, ur. Pál Fodor i Dinko Šokčević (Budapest, 2015), 582-588. 173 Baranja kroz povijest Nikole Zrinskog.9 Malo je vjerojatno da je Adamova starateljica Maria Sophia Löbl, koja je nakon nagle suprugove smrti 1664. godine ostala bez oslonca, u idućim desetljećima uspjela znatno povećati obiteljsku domenu na okupiranom području. Tomu, uostalom, nipošto nije pogodovao ni apsolutistički ustroj vlasti uspostavljen nakon plemićke urote.10 Tako je gotovo potpuno izvjesno da su južnozadunavski posjedi Adama Zrinskog istovjetni sa skupinom posjeda koji su prije bili u vlasništvu njegova oca, osim onih sela na okupiranom području koja su 1665. potpala pod vlasništvo Petra Zrinskog. Tada je, naime, mlađi brat Zrinski svoju šogoricu obvezao da prepolovi obiteljske posjede, pri čemu je Međimursko vlastelinstvo ‒ koje je između 1649. i 1664. bilo u isključivom vlasništvu Nikole Zrinskog ‒ podijeljeno na dva jednaka dijela.11 Iako se to izrijekom ne spominje u diplomi o podjeli vlasništva, ppo svemu sudeći, tada su između dvije grane kneževske obitelji podijeljeni i posjedi na okupiranom području koji su bili podređeni Čakovečkom vlastelinstvu. Barem to možemo zaključiti na temelju jednog unikatnog popisa datiranog u 1669. (također poznatog iz kasnijeg prijepisa) koji sadrži naselja Petra Zrinskog u “Turskoj”, to jest Baranjskoj i Šomođskoj županiji, i koji navodi očekivane poreze i usluge.12 Posebnost popisa proizlazi iz okolnosti da je to jedini poznati dokument o posjedima kojima je knez pogubljen 1671. raspolagao na osmanskom području. Naime, za razliku od Adama Zrinskog, njegovi su južnozadunavski posjedi pod upravu riznice dospjeli već prije Velikog turskog rata, pa ih komorski službenici koji su pristigli nakon 1686. slijedom toga naprosto nisu popisali kao stečevinu. Premda većinu naselja Petra Zrinskog nekoliko godina poslije nalazimo među posjedima Adama Zrinskog, ona su i dalje ostala zajednička, dok je pojedinim selima Petar Zrinski raspolagao sâm.13 Drugim riječima, zbroj naselja kojima je 1675. raspolagao Adam Zrinski i koja je 1669. posjedovao samo njegov stric (a nakon konfiskacije riznica) jed- 9 “Nomina pagorum rusticorum Illustrissimi Domini Comitis Adami perpetui a Zrinio”. Magyar Nemzeti Levéltár Országos Levéltára (=MNL OL) Magyar Kamara Archívuma (=MKA) E 156 Urbaria et Conscriptiones (=U et C.)” Fasc. 90. No. 32a; “Nomina pagorum aviticorum Illustrissimi Domini Comitis Adami perpetui a Zrinio etc. tempore Dominatus Turcici certos eosque ordinarios annuales census preastare debent”. Fasc. 66. No. 14. 10 László Benczédi, Rendiség, abszolutizmus és centralizáció a XVII. század végi Magyarországon (1664‒1685) (Budapest, 1980). 11 Végh, “Die Teilungen”, 166; MNL OL MKA E 148 Neoregestrata acta (=NRA) Fasc. 319. No. 23. 12 “Regestum pro parte Excellentissimi Domini Comitis Petri a Zrinio supra colonos degentes in Turcia Anni 1669.” MNL OL MKA E 148 NRA Fasc. 985. No. 53. 6-11. 13 MNL OL MKA E 148 NRA Fasc. 985. No. 53. 6-11. 174 Ferenc Végh . Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici... nak je broju baranjskih naselja u vlasništvu obitelji Zrinski (prije 1664. samo u vlasništvu Nikole Zrinskog). Kako je prikazano u Privitku, 1675. godine u Baranjskoj županiji popisana su 154 naselja (trgovišta, sela i pustare) u vlasništvu Adama Zrinskog. Petru Zrinskom 1669. porez je plaćalo 69 sela u Šomođskoj i Baranjskoj županiji, od toga desetak baranjskih sela koja se u popisu naselja ne navode pod bratićevim imenom.14 (Razlog nesigurnosti jest taj što je zbog nedostatka kontrolnog izvora identifikacija i/ili lokalizacija pojedinih naselja u vlasništvu Petra Zrinskog upitna.) Imajući u vidu i mogućnost pogreške pri zbrajanju dvaju popisa, u konačnici dobivamo broj od 160-170 naselja, što znatno nadilazi Gattermannov broj od 129 naselja. Usporedbom popisa naselja u vlasništvu Adama Zrinskog i baze podataka njemačkog autora možemo utvrditi kako se gotovo sva sela i pustare pečuškog, šikloškog i šeljinskog okruga navode u Gattermannovu katastru koji prikazuje stanje krajem 17. stoljeća. Međutim, popis distrikta Branjin Vrh i Mohač prilično je nepotpun, što iznenađuje i stoga što je prema urbaru najveći broj naselja Baranjskog trokuta pripadao Zrinskima. Pogledom na spomenutu autorovu kartu možemo ustvrditi kako se u Baranjskom trokutu ne navode sela drugih vlastelina, što možemo objasniti okolnostima izvora. Popisivači koji su pristigli s postrojbama Svete lige, po svemu sudeći, najmanje saznanja imali su upravo o tim naseljenim mjestima i pustarama. To dobro ilustrira i popis pročelnika Čakovečke komorske administracije Lászlóa Györgya Nagya iz ljeta 1687. godine, koji je jedan od najranijih i najvažnijih izvora o onodobnim posjedovnim odnosima i kojim se uvelike služio i Gattermann. Naime, u tom je dokumentu popisivač uz posjede šeljinskog, šikloškog i haršanjskog okruga naveo i imena vlasnika, dok se u okruzima Mohač, Branjin Vrh i Nádasd nalazi samo jednostavan popis sela.15 To je posve razumljivo, tada su se na tom području još vodile vojne operacije, a Podunavljem je prolazila glavna vojna cesta. Dobar dio podunavskih naseljenih mjesta već se tada pretvorio u pustaru, a takva naselja često uopće nisu ponovno napučena. Autori popisa s kraja 17. stoljeća nisu obraćali veću pozornost teško pristupačnim pustarama koje su donosile slabe prihode. Valja napomenuti kako je veći broj popisa koji se odnose na to područje izradio spomenuti pročelnik administracije László György Nagy, a ti su se dokumenti upotrebljavali kao podloga kasnijih popisa.16 Znakovito je 14 MNL OL MKA E 148 NRA Fasc. 985. No. 53. 6-11. 15 MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 56. No. 41. Donosi: Lajos Nagy, “A császári Udvari Kamara pécsi prefektúrájába tartozó terület 1687-ben”, Baranyai Helytörténetírás (1978), 15-55. 16 Primjer: MNL OL MKA U et C. Fasc. 90. No. 92, Fasc. 52. No. 18/1; MKA E 148 NRA Fasc. 985. No. 53. 175 Baranja kroz povijest što Gattermann ne spominje ni naselja valpovačkog okruga – istina, od njih su povijesnoj Baranjskoj županiji pripadala samo tri (Nova Skela, Nard i Alsó Ebres), ostala su pripadala Križevačkoj županiji, a jedno se (Retfala) nalazilo u Vukovskoj županiji.17 Nespominjanje tih naselja možemo objasniti činjenicom da je Gattermann pri svojim istraživanjima svjesno polazio od granice Baranjske županije na kraju 18. stoljeća, koja je, kao što je općepoznato, na temelju popisa porta iz 1530-ih povučena na Dravi. Tako ona ne obuhvaća naselja južno od Drave, koja su dotad već potpala pod osmansku vlast i konačno se odcijepila od županije. Međutim, Zrinski su u 17. stoljeću ubirali porez u tim selima, što je predstavljalo iznimnu pojavu. Stanovnike međurječja Drave i Save na plaćanje poreza uspjeli su navesti jedino Draškovići, koji su poput Zrinskih na područje prodrli iz smjera Zadunavlja.18 Isto tako iz popisa njemačkog autora koji donosi pregled vlasničkih odnosa na kraju osmanskog razdoblja izostala su i sela sigetskoga kraja, vjerojatno uslijed stalnih neizvjesnosti u vezi sa zapadnom granicom Baranjske županije. Posjedi Zrinskih u drugoj polovici 17. stoljeća protezali su se koncentrirano južno od crte Siget ‒ Pečuh ‒ Mohač. Ta okolnost, odnosno iznimno velik broj naselja ‒ posebno bez srednjovjekovnih preteča ‒ pobuđuje sumnju u zakonitost vlasništva; naslijeđeni i/ili pojedinačno darovani posjedi pokazivali bi veću rasutost. Tu pretpostavku dodatno jača to što tzv. kraljevske knjige, koje sadrže posjede što su ih darovali habsburški vladari, sadrže samo jedan južnozadunavski posjed koji je darovan Zrinskima. Ferdinand III. (1637.-1657.) Nikoli i Petru Zrinskom darovao je 35 baranjskih i šomođskih naselja koja su prije bila u vlasništvu Andrása Csőszyja.19 (Ovdje valja naglasiti da su se prema našim istraživanjima sva naselja navedena u darovnici nalazila u Baranjskoj županiji.) Premda su braća zahtjev podnijela prije, odluka je donesena u ljeto 1642., što je možda povezano s tim da je Nikola Zrinski prihvatio da o svojem trošku opremi i vodi konjičku pukovniju u Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.).20 17 Pri određivanju granica uzeli smo u obzir kasnosrednjovjekovno stanje. Pál Engel, Magyarország a középkor végén. Digitális térkép és adatbázis a középkori Magyar Királyságról (Budapest, 2020). 18 Antal Molnár, Magyar hódoltság, horvát hódoltság. Magyar és horvát katolikus intézmények az oszmán uralom alatt (Budapest, 2019), 312. 19 MNL OL Magyar Kancelláriai Levéltár (=MKL) A 57 Libri regii. 9. kötet 422-423. To su: Belkivec (?), Palkonya, Gerényfalva, Lanka, Tésenfalva, Szaporca, Kémes, Adorjás, Kengyel, Sárostó, Szerdahely, Újtó, Gordisa, Odnoga (?), Beszterce, Kásád, Iszró, Cseberfalu (?), Csehi, Vejti, Dázsony, Rónádfalva, Csoboka. Ágtelek, Csepeli, Besztrenc, Kovácshida, Cún, Matty, Haraszti, Mónosokor, Helesfalva, Topord, Old, Ipacsfalva. 20 István Czigány, Reform vagy kudarc? Kísérletek a magyarországi katonaság beillesztésére a Habsburg Birodalom haderejébe 1600‒1700 (Budapest, 2004), 80-81. 176 Ferenc Végh . Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici... Općepoznato je da su i palatini mogli darivati posjede do 32 kmetska selišta, ali u pripadajućim protokolima ne nailazimo na baranjske posjede Zrinskih.21 To je vrlo neobično, čak i ako znamo da su kraljevske i palatinske knjige vođene neuredno, a posebno stoga što prijepisi spomenutih knjiga inače sadrže njihove posjede u habsburškom dijelu zemlje.22 Vrlo je ilustrativno i to što o dodatnim vladarskim ili palatinskim donacijama ni predstavnik Ugarske komore, koji je imao pristup nekadašnjoj pismohrani obitelji Zrinski, nije imao nikakvih saznanja.23 Nema tragova ni o tome da su Zrinski nabavljali založene posjede ili zalagali svoje, pa je gotovo izvjesno da obitelj većinu baranjskih naselja zapravo nije posjedovala, već ih je uzurpirala prisilivši ih na plaćanje poreza. Plaćanjem takozvanog gospodskog ili ugarskog poreza stanovnici dotičnih naselja priznavali su Zrinske vlastelinima, neovisno o stvarnoj osnovanosti pretenzija. Nakon što su u znak priznavanja (“in recognitionem Dominii”), zapravo pod prisilom, platili porez, žitelji sela na okupiranom teritoriju zauzvrat su mogli očekivati da će ih novi posjednik zaštititi od drugih pretendenata, a ponajviše od uznemiravanja krajiških vojnika. Štoviše, to su mogli očekivati i stoga što je ugled Zrinskih, koji su generacijama obnašali hrvatsko-slavonsku bansku čast, u regiji bio bez premca. Oni su istodobno bili i zajednički kapetani međimurskih i legradskih krajiških utvrda, čijih su se kraljevskih vojnika stanovnici baranjskih sela najviše bojali.24 Dakle, Zrinski su poput drugih zadunavskih veleposjednika stanovnike južnobaranjskih sela na plaćanje poreza prisilili zloporabom moći. Gore spomenuti, savjesni i neumorni čakovečki komorski administrator László György Nagy (1686-†1694) također je držao da je Nikola Zrinski svoje baranjske posjede stekao “arte, marte et avitico jure”, to jest “vještinom, silom i starim pravom”.25 Dakle, u procesu nastanka ugledne baranjske domene Zrinskih jedino sigurno uporište predstavlja spomenuta kraljevska darovnica iz 1642. godine. Analogijom možemo pretpostaviti čak i to da su Zrinski već prije stavili ruku na rečenih 35 naselja, a darivanje je zapravo samo ozakonilo samovoljno zaposjedanje. Međutim, izvjesno je da je stjecanje posjeda započelo stoljeće prije, u vrijeme sigetskog kapetanstva (1561.-1566.) Nikole IV. Zrinskog (1508.-1566.). 21 MNL OL MKA E 226 Protocolla donationum palatinalium. 21. kötet. Családnévmutató. 22 MNL OL MKA E 226 Protocolla donationum palatinalium. 1. kötet 35, 2. kötet 87, 89; MNL OL MKL A 57 Libri regii. 4. kötet 682-684, 6. kötet 275-277, 7. kötet 56-57. 23 MNL OL MKA E 148 NRA Fasc. 985. No. 53. 5. 24 Ferenc Végh, “Legradska i Međimurska kapetanija ‒ dodaci vojnoj službi Nikole VII. Zrinskog”, Podravina 16, 32 (2017), 59-70. 25 MNL OL MKA E 148 NRA Fasc. 985. No. 53. 1-2. 177 Baranja kroz povijest Popis porti iz 1564. Zrinskog navodi kao vlastelina Szentlőrinca i Sötétkeréka, sela smještenih nedaleko od mjesta u kojem je službovao.26 Ne možemo isključiti da je osim njih bio vlasnik i drugih baranjskih sela, s obzirom na to da sela u istočnom dijelu županije, koja su dospjela pod osmansku vlast, nisu popisana. Nažalost, iz zapisa ne doznajemo koja je bila pravna osnova njegova vlasništva nad dva sela. Dvije godine prije Zrinski je posredstvom nadvojvode Maksimilijana pokušao isposlovati da vladar 17 baranjskih sela i pustara u vlasništvu pokojnog Istvána Mekcseya po nasljednom pravu daruje njegovim sinovima.27 Ne znamo je li uspio u svojoj nakani, no činjenica je da je većina tih naselja poslije poreze plaćala obitelji Zrinski.28 Kao kapetan Sigeta i južnozadunavskog okruga (1563.-1566.) Zrinski je, bez sumnje, imao dobar uvid u regionalne posjedovne odnose, pa je – nakon što je doznao da su ispražnjena – imanja zatražio za svoju obitelj ili je u posjed dolazio drugačije. Njegov sin Juraj Zrinski, krajiški natkapetan kaniške krajine i ujedno natkapetan zadunavskog okruga, podvrgao je šikloški i pečuški distrikt plaćanju poreza govoreći kako se radi o posjedima koje je naslijedio od oca, što je barem djelomično bilo točno.29 On je 1580-ih u Kopanjskom sandžaku na plaćanje poreza prisilio i novopridošle Vlahe, premda se u njihovu slučaju očito nije mogao pozivati na pravni kontinuitet.30 Njegovi postupci dovode do zaključka da nije bio nužno i zakoniti vlasnik onih baranjskih sela u kojima je ubirao porez. Iz položaja domene Zrinskih proizlazi da su gubitnici višegeneracijskog širenja obitelji prvenstveno bili županijski mali i srednji posjednici.31 Nažalost, popis posjeda Adama Zrinskog iz 1675. godine sadrži jednostavno nabrajanje oporezivanih naselja, bez navođenja očekivanih poreza i usluga. Procjena (aestimatio) obaju dijelova Međimurskog vlastelinstva (to jest onog u vlasništvu Adama Zrinskog i onog kojim je raspolagala riznica) iz 1672., na svu sreću, navodi i očekivane porezne prihode prekomurskih dobara. Prema njoj je Adam Zrinski od južnozadunavskih (dakle ne samo baranj26 J. Gyula Horváth i György Tímár, “XVI. századi dikális konskripciók Baranya megyéről (1542, 1551, 1564)”, Baranyai Helytörténetírás (1978), 7-128. 27 Samu Barabás, Zrínyi Miklós a szigetvári hős életére vonatkozó levelek és okiratok, 1-2. sv. (Budapest, 1898), 1: 615-616. Zatražena naselja: Mekcse, Ágtelek, Mónosokor, Helesfalva, Kalacsa, Bagaháza, Kiscserdi, Kovácsi, Kápolna, részbirtokként Szen, Kiscsány, Zók, Boldogaszszonyfalva, Sári, Gergelyfalva, Hernádfalva. 28 Vidi Privitak. 29 Sándor Takáts, A török hódoltság korából (Rajzok a török világból IV.) (Budapest, 1927), 408. 30 A budai pasák magyar nyelvű levelezése I. 1553‒1589., ur. Sándor Takáts, Ferencz Eckhart i Gyula Szekfű (Budapest, 1915), 264. 31 Engel, Magyarország, térkép. 178 Ferenc Végh . Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici... skih) trgovišta, sela i pustara mogao očekivati prihod od 667 rajnskih forinti, 7 krajcara i 2 denara, dok se Ugarska komora, koja je upravljala nekadašnjim dijelom posjeda Petra Zrinskog, mogla nadati prihodu od 307 rajnskih forinti, 33 krajcara i 1 denara.32 Upadljivo nizak udio komore možemo objasniti time što je međimurska carska i krajiška vojska odmah nakon zapljene stavila ruku na imovinu bivšega bana na okupiranom području. Prema jednom kasnijem popisu Ugarska kraljevska komora 1670-ih uspijevala je ubirati porez u svega 19 (poglavito šomođskih) sela. Gotovinski prihodi tada su iznosili 235 ugarskih forinti i 70 denara, no tomu valja pridodati i davanja u naturi te artikle.33 Prihodi su, međutim, ipak zaostajali za onima koje je Petar Zrinski mogao očekivati u posljednjim godinama života. Godine 1669., naime, u 69 sela i pustara ostvario je porezni prihod od 723 rajnske forinte, 46 krajcara i pola denara, čemu valja pridodati sedam pari tamnocrvenih čizama, četiri obojka i 11 bačava šarana.34 Na temelju disperziranih podataka izvedenih iz drugih izvora čini se da je Adam Zrinski od podčinjenih udaljenih baranjskih sela obično očekivao plaćanje neznatnog poreza od prosječno nekoliko forinti.35 Poreznu stopu i u njegovu slučaju nadopunjavali su tamnocrvena i safijanska obuća (čizme, papuče i obojci), jeleni lopatari, kopuni, sušena riba i ponešto žitarica.36 Najneobičniji je bio porez nametnut stanovnicima Rónádfalve, koji su Zrinskima morali isporučiti zobnice za hranjenje konja (canisterium). Zanimljivo je da se od njih u vrijeme komorske uprave umjesto toga očekivalo plaćanje iznosa od dvije forinte.37 To sveukupno nije bilo malo, usto je pribavljanje artikala od poreznih obveznika iziskivalo podosta truda i troškova. Ukupna vrijednost robe, životinja i poljoprivrednih proizvoda isporučenih Adamu Zrinskom bila je 115 forinti, 52 krajcara i 2 denara, što je predstavljalo jednu šestinu ukupnog poreznog tereta od 667 rajnskih forinti.38 Neobično je, dakle, što je Petar Zrinski u svojih 69 sela na okupiranom području mogao očekivati više prihoda nego što je njegov bratić ostvarivao u dvostruko više naselja. Prividna proturječnost lako se uklanja razmatranjem položaja sela obvezanih na plaćanje poreza. Posjedi Petra Zrinskog nalazili su se u pečuškom i šikloškom okrugu, dok 32 Gospodarstvo i društvo, 259, 310. 33 MNL OL MKA E 148 NRA Fasc. 985. No. 53. 1-4. 34 MNL OL MKA E 148 NRA Fasc. 985. No. 53. 6-11. 35 György Tímár, “A pécsi provizorátus faluösszeírásainak a török időkre vonatkozó feljegyzései 1695‒1696”, Baranyai Helytörténetírás (1982), 47-104. 36 Gospodarstvo i društvo, 259. 37 MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 66. No. 17. 38 Gospodarstvo i društvo, 259. 179 Baranja kroz povijest u branjinvrškom ili mohačkom okrugu gotovo isključivo nailazimo na sela i pustare Adama Zrinskog.39 Općepoznato je da je stopa vlastelinskog poreza opadala kako je rasla udaljenost od naselja, pri čemu je rastao broj naselja koja su eventualno izbjegavala plaćanje poreza.40 Općenito možemo zaključiti kako se veličina i sastav poreza koji su ubirali Zrinski nisu razlikovali od zahtjeva drugih regionalnih veleposjednika.41 Usporednicu predstavlja primjer Ivana Draškovića, koji je 1670-ih u svojih 109 južnozadunavskih naselja (od kojih je naseljeno bilo 40) potraživao 638 rajnskih forinti poreza, uz ostala davanja.42 Valja naglasiti kako se kod sva tri veleposjednika radi o zajedničkom porezu sela u Baranjskoj i Šomođskoj županiji. Moguće je da su ti iznosi prije bili viši. Ne znamo, naime, u kojoj je mjeri na naselja tog područja utjecao podravski vojni pohod Nikole Zrinskog, niti nam je poznato koliko je smanjio njihovu poreznu sposobnost. Skupina prekodravskih naselja otvara pitanje o tome koja su popisana naselja doista plaćala porez Zrinskima kao svojim vlasnicima/uzurpatorima. Naime, na temelju kasnijih izjava svjedoka u Križevačkoj, Baranjskoj i Vukovskoj županiji Zrinskima je poreze plaćalo svega pet naselja (Čakovec, Đurđevac, Janjevci, Podgajić i Maroslavec), i to pretežito simbolične iznose i usluge.43 Međutim, žitelji sela koja su se nalazila iza Donjeg Miholjca tvrdili su kako u vrijeme osmanske vladavine nisu plaćali porez kršćanskoj strani i nisu mogli imenovati svojeg “posjednika”.44 Prema tome, Zrinski očito nisu uspjeli nametnuti plaćanje poreza selima između Valpova i Osijeka. Oporezivanje trgovišta Đurđevca i četiriju obližnjih sela također nije bilo dugovjeko, omogućeno je vjerojatno spomenutim kraljevskim darivanjem 1642. godine. Zatvoreni blok sela šikloškoga distrikta sezao je sve do Drave, pa je mogao poslužiti kao mostobran za nametanje “ugarskog poreza” selima na južnoj obali.45 Prema tome, čini se mogućim da je među južnozadunavskim naseljima popisanima 1675. bilo i takvih koja Zrinski nisu uspjeli pokoriti ili im nametnuti redovite poreze. Ivan Drašković, primjerice, u svojim podunavskim selima nije ostvarivao nikakve prihode.46 Ipak, popisi provedeni za vrijeme oslobodilačkog rata 39 Vidi Privitak. 40 Ferenc Szakály, Magyar adóztatás a török hódoltságban (Budapest, 1981), 276. 41 Szakály, Magyar adóztatás, 259-266. 42 MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 90. No. 32a. 4-6. Usp. Szakály, Magyar adóztatás, 261. 43 Ive Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine (Osijek, 1966), 47-56. 44 Mažuran, Popis, 22-28. 45 “tributum Hungaricum”. Mažuran, Popis, 53. 46 MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 90. No. 32a. 14. 180 Ferenc Végh . Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici... daju naslutiti da je većina sela pripisana Adamu Zrinskom prije ipak redovito izvršavala svoje porezne obveze.47 Zrinski u baranjskim selima nisu ubirali samo porez koji im je pripadao kao vlastelinima, već i crkvenu desetinu koja je pripadala Katoličkoj crkvi, što je vjerojatno također predstavljalo poveći prihod. Godine 1675. Maria Sophia Löbl je od panonhalmskog opata Györgya Egyeda Genchyja za 100 rajnskih (?) forinti zakupila desetinu sinovih imanja na okupiranom području (osim četvrtine ili šesnaestine koja je pripadala mjesnim župnicima).48 Zanimljivost je tog postupka što je opat, naravno, mogao dati u zakup desetinu koja mu je pripadala u Šomođskoj županiji, ali nije jasno po kojoj je osnovi prepustio Zrinskima baranjsku desetinu, koja je pripadala pečuškoj dijecezi. Postupak udovice Nikole Zrinskog nije bio bez presedana: Draškovići su od Genchyja također zakupili desetinu svojih sela na okupiranom teritoriju.49 Međutim, nas ovdje ne zanima sama poslovna transakcija, već popis naselja koji je opatu uručila Maria Sophia Löbl i koji je gotovo identičan dvama popisima sela u vlasništvu Adama Zrinskog iz iste godine.50 Dakle, imamo zapravo tri uglavnom jednaka dokumenta iz 1675. koja se uzajamno ovjeravaju. Popis priložen uz zahtjev za zakup od ostala se dva ponajviše razlikuje po tome što sadrži posebnu listu sela branjinvrškog i mohačkog okruga. Ipak, niti iz jednog popisa ne doznajemo kakvu je korist obitelji Zrinski donio zakup desetine, pa se jedino možemo poslužiti analogijom. Desetinu Čakovečkog vlastelinstva obitelj je u to vrijeme od zagrebačkog kaptola zakupila za 300 ugarskih (375 rajnskih) forinti, što je bilo nekih 10% desetine koja se plaćala u naturi.51 Budući da se radilo o posjedu na području pod osmanskom okupacijom, korist je mogla biti i mnogo manja, a možemo samo nagađati je li se porez plaćao u poljoprivrednim proizvodima ili u novcu. Iako se ne radi o vlastelinskom prihodu, pa izlazi iz granica naše teme, ipak valja reći nekoliko riječi o obvezama baranjskih sela glede državne tlake (gratuitus labor). Sukladno zakonima o godišnjoj obvezi od 12 dana, rada u kršćanskim utvrdama nisu bili oslobođeni ni kmetovi koji su živjeli pod osman47 Tímár, “A pécsi provizorátus”, 47-104; MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 37. No. 47., Fasc. 61. No. 46. 48 MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 90. No. 32a. 4-6. 49 MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 90. No. 32a. 6-7. 50 MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 90. No. 32a. 4-5. 51 Monumenta Zriniana, 573; Aleksej Milinović, “Crkvena desetina – desetinske daće na čakovečkom i ostalim bivšim Zrinsko-Frankopanskim vlastelinstvima u 17. stoljeću”, u: Politička, kulturna i društvena djelatnost Zrinskih i Frankopana u Hrvatskoj. Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Čakovcu 6. i 7. listopada 2010.ur, ur. Juraj Kolarić (Čakovec, 2011), 63-76. 181 Baranja kroz povijest skom vlašću, pri čemu su ‒ prema praksi koja je ustaljena već u 16. stoljeću ‒ svojoj obvezi u pravilu udovoljavali u tvrđavi svojeg vlastelina. Održavanje legradske i drugih krajiških utvrda, koje su pripadale Čakovečkom vlastelinstvu Zrinskih, isprva su obavljali njihovi kmetovi iz Željezne, Zalske i Šomođske županije.52 Međutim, od 1618. pozivani su i kmetovi južnobaranjskih sela, dok su žitelji sjevernog dijela županije obvezi tlake morali udovoljiti u Komaru.53 Više je nego izvjesno da se ovdje ne radi o stvaranju mogućnosti, nego o naknadnom ozakonjenju postojeće prakse. Ugarski su staleži, naime, nakon Petnaestogodišnjeg rata (1593.-1606.) osnažili svoju prisutnost na području pod osmanskom vlašću, što dokazuje i činjenica da su plaćanje poreza i obveza tlake nametnuti i žiteljima prije nepristupačnih područja.54 O tome svjedoče i mirovni pregovori u Komoranu 1618., kada je osmanskoj strani uspješno nametnuto prihvaćanje zakonitosti ugarskog oporezivanja baranjskih i tolnanskih naselja.55 Podređivanje južnog dijela Baranjske županije Legradu bio je razuman potez iz više razloga. Mnogobrojna posada te krajiške utvrde najlakše je prodirala uz Dravu na okupirano područje i provodila odluku Ugarske državne skupštine. Istodobno, zakonski članak daje naslutiti da je obitelj Zrinski u južnom dijelu županije tada već posjedovala uglednu, možda čak dominantnu domenu. Naravno, kmetovi koji su poreze ionako plaćali Zrinskima lakše su se mogli primorati na rad u utvrdama u vlasništvu obitelji. Zapreku je mogla predstavljati jedino geografska udaljenost, pa su zakoni omogućavali kompenziranje tlake u novcu, i to u iznosu od tri i pol ugarske forinte po porti.56 Čini se da su južnobaranjska naselja koristila tu mogućnost. U vrijeme banovanja Petra Zrinskog (1665.-1670.) od kompenzacije za tlaku ostvaren je prihod od 1500 forinti, no nakon njegova uhićenja i taj su prihod izvlastili časnici međimurske vojske.57 Stanovnici šomođskih, baranjskih i prekodravskih posjeda Zrinskih, koje je obitelj – kao što smo vidjeli – stekla više regionalnom nadmoću nego zakonitim putem, svojim radom i plaćenom kompenzacijom uvelike su i neposredno doprinijeli održavanju međimurske dionice krajiškog obrambenog sustava. Vlastelinskim i crkvenim porezima koji su se plaćali Čakovečkom vlastelinstvu Zrinski su se vjerojatno uglavnom brinuli o obrani kraja i prvenstveno financirali svoju uglednu privatnu vojsku. Paradoksalno, 52 Zakonski članak 15. nakon krunidbe 1608., Magyar törvénytár (Budapest, 1900a) 32-35. 53 Zakonski članak 49. iz 1618., Magyar 1900a, 151-153. 54 Ferenc Szakály, Magyar intézmények a török hódoltságban (Budapest, 1997), 131-150. 55 Szakály, A magyar adóztatás, 161. 56 Zakonski članak 130. iz 1659. Magyar törvénytár (Budapest, 1900b) 205-207. 57 MNL OL MKA E 41 Litterae ad cameram exaratae 1673. No. 262. 182 Ferenc Végh . Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici... krajišku i privatnu vojsku, koja ih je prisiljavala na redovito plaćanje poreza i omogućila podčinjavanje novih sela, na životu su svojim davanjima održavali upravo stanovnici područja pod osmanskom vlašću. Međusobno – iako u maloj mjeri – različite inačice popisa stanovništva iz 1675., koji čini osnovu naših istraživanja, upozoravaju nas da obrisi obuhvaćenih skupina naselja nisu bili oštri. O tome svjedoči i činjenica da se više naselja navedenih u višestruko citiranoj darovnici iz 1642. istodobno pojavljuje kao vlasništvo Ivana Draškovića (npr. Iszró i Ipacsfalva), premda su ona prema “vlasničkom pravu” pripadala Zrinskima.58 U pozadini se vjerojatno kriju zamjenski ili založni poslovi između dviju veleposjedničkih obitelji. Naravno, ne može se isključiti ni mogućnost da se uvođenje u posjed na kraju nije dogodilo ili da braća Zrinski kao vjerovnici iz drugog razloga nisu uspjela ostvariti svoje vlasničko pravo. Popis iz 1675. osim toga ne sadrži ni druga naselja, prvenstveno pustare u vlasništvu Adama Zrinskog (npr. Rugszut).59 Obuhvaćeno je istodobno i trgovište Mohač, za koje dosad nije dokazano da je prihvatilo vlast Zrinskih.60 Popis očito registrira trenutačna porezna nastojanja veleposjednika i, zapravo, utvrđuje pretenzije prema uglavnom samovoljno povezanoj skupini naselja. Iz tog razloga samo djelomično pokriva skup naselja koja su Zrinskima doista plaćala porez, a još manje ona koja je obitelj posjedovala zakonito. Bilo bi pogrešno precijeniti važnost popisa i manifestirati njegove podatke. Međutim, popis nam omogućuje izvrstan uvid u gotovo nepoznate vlasničke odnose okupiranog Zadunavlja te može poslužiti kao odskočna daska za buduća, usmjerena istraživanja. ∗ Popis naselja objavljen u Privitku zasniva se na popisu oznake Fasc. 90. No. 32a. zbirke E 156 Urbaria et Conscriptiones Arhiva Ugarske komore koji se čuva u Državnom arhivu Mađarskog nacionalnog arhiva (Budimpešta). Kako je navedeno, na svu sreću sačuvana je i jedna inačica gotovo identičnog sadržaja, no popis smo mogli usporediti i s citiranom listom naselja koja je izrađena 1675. i uručena panonhalmskom opatu kao dokumentarna podloga zahtjeva za zakup desetine.61 Ti popisi – osim toga što se uzajamno ovjeravaju i mjestimice nadopunjuju ‒ uvelike su pomogli i u identifikaciji neizvjesnih 58 MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 90. No. 32a. 9-14. 59 MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 90. No. 92. 60 Gatterman, Die Baranya, 402. 61 MNL OL MKA E 156 U et C. Fasc. 66. No. 14., odnosno Fasc. 90. No. 32a. 4-6. 183 Baranja kroz povijest toponima. Tijekom našeg rada, naime, identifikacija naselja iz osmanskog razdoblja, posebice pustara predstavljala je veću teškoću čak i od očekivane, premda smo se mirno mogli osloniti na odgovarajuća istraživanja prethodnika.62 Mjestimice je ‒ unatoč svim našim naporima ‒ opstao manji broj identifkacijskih nesigurnosti: za budućnost je preostalo povezivanje triju naselja. Uz svojedobna imena naselja u popisu navodimo službeno mađarsko ime te hrvatsko ime za ona naselja koja se danas nalaze u Hrvatskoj, zajedno s kraticom države. Ako je neko naselje u međuvremenu pripojeno drugom, u popisu se nalazi njegovo novo ime. Naselja pretvorena u pustare (pustoseline) označena su kurzivom i uz njih navodimo pored kojeg su se (današnjeg) naselja nalazila. Preveo Ivan Tomek 62 184 Engel, Magyarország; Frigyes Pesty, Baranya vármegye helynévtára 1864‒1865 (Pécs, 2019); Gattermann, Die Baranya, 235-527; József Kovacsics, Baranya megye népességtörténeti lexikona (Budapest, 2003); György Lelkes, Magyar helységnévazonosító szótár (Baja, 1998); Ferenc Maksay, Magyarország birtokviszonyai a XVI. század közepén, 2. sv. (Budapest, 1990), 1: 119-139; Baranya megye földrajzi nevei, 2 sv., ur. János Pesti (Pécs, 1982); Nagy, “A császári”, 15-55; Előd Vass, “A szekcsői-mohácsi szandzsák 1591. évi adóösszeírása”, Baranyai Helytörténetírás (1977), 15-93; Gyula Káldy-Nagy, Baranya megye XVI. századi török összeírásai (Budapest, 1960); Ernő Follajtár, Baranya vármegye eltűnt helységei (Pécs, 1942); Dezső Csánki, Magyarország történelmi földrajza a Hunyadiak korában, 2. sv. (Budapest, 1894). Ferenc Végh . Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici... Privitak Naselja u vlasništvu Adama Zrinskog prema popisu iz 1675. Šikloški okrug • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Kórós Rád Szabolcs Piski Szerdahely Harkány Páli Vejti Sári Bala Villány Pusztabóly Gergelyfalva Mónosokor Letnek Sumony Hencse Kémes Adorjás Kengyel Sárostó Gerényfa Csehi Újtó Ráczbóly Old Kásád ( ~ , HU) (Rádfalva, HU) (Drávaszabolcs, HU) (Drávapiski, HU) (Drávaszerdahely, HU) ( ~ , HU) Pored Drávapalkonye ( ~ , HU) Pored Kisharsánya Pored Kásáda ( ~ , HU) (Bóly, HU) Pored Bolmana/Bolmánya ( ~ , HU) Pored Bolmana/Bolmánya (Sumony, HU) Pored Baranjskog Petrova Sela/Petarde ( ~ , HU) ( ~ , HU) Pored Rádfalve Pored Rádfalve Pored Tésenfe (Drávacsehi, HU) (Old, HU) Pored Beremenda ( ~ , HU) ( ~ , HU) [27] 185 Baranja kroz povijest Šeljinski okrug • • • • • • Szt. Márton Kápolna Nagycsány Pusztaszaporca Gyuláncz Zaláta (Kisszentmárton, HU) Pored Zaláte ( ~ , HU) Pored Nagycsánya Pored Zaláte ( ~ , HU) [6] Sigetski okrug • • • • • • • • • Helesfa Marócsa Kacsóta Girice Szt. Dienes Nagypeterd Kis Peterd Csonkamindszent Bagaháza ( ~ , HU) ( ~ , HU) ( ~ , HU) Pored Gyöngyfe (Szentdénes, HU) ( ~ , HU) ( ~ , HU) ( ~ , HU) Pored Csonkamindszenta [9] Pečuški okrug • • • • • • • • • • • 186 Szt. Iván Mecske Rónadfa Hernádfa Pusztabogád Árpád Vókány Szemely Iván Kiskövesd Kiskozár (Királyegyháza, HU) (Magyarmecske, HU) (Gyöngyfa, HU) (Gyöngyfa, HU) (Bogád, HU) (Pécs, HU) ( ~ , HU) ( ~ , HU) (Ivánbattyán, HU) (Villánykövesd, HU) (Kozármisleny, HU) Ferenc Végh . Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici... • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Egerág Lothárd Misleny Szőked Jakabfalva Kisbudmér Nagybudmér Hásságy Nyomia Kisherend Pogány Birján Nagykozár Szt. Trinitás Kassa Devecser Palkonya Szederkény Bátamindszent Baksa Babócsa Udvard Heder Szt. László Dergecse ( ~ , HU) ( ~ , HU) (Kozármisleny, HU) ( ~ , HU) (Kisjakabfalva, HU) ( ~ , HU) ( ~ , HU) ( ~ , HU) (Szederkény, HU) ( ~ , HU) ( ~ , HU) ( ~ , HU) ( ~ , HU) Pored Vókánya (Kiskassa, HU) (Pécsdevecser, HU) (Drávapalkonya, HU) ( ~ , HU) Pored Bogádmindszenta ( ~ , HU) Pored Ipacsfe (Pécsudvard, HU) (Olasz, HU) Pored Olasza Pored Birjana [36] Branjinvrški ili mohački okrug • • • • • • Abona Magyarbóly Lőcs Benge Liptód Monostor (Bolmány/Bolman, HR) ( ~ , HU) ( ~/ Luč, HR) (Karasicapuszta/Šumarina, HR) ( ~ , HU) (Pélmonostor/Beli Manastir, HR) 187 Baranja kroz povijest • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • 188 Illocsác Ventye Laskafa Ráczlippó Szt. Mitre Kőfalu Karancs Csat Vék Iványi Sárok Bán Végbán Bezedek Kisfalud Harkány Hercegszőlős Sepse Csúza Csatárd Újlakcsa Sudaras Tótmárok Bodolya Göntér Markallya Darázs Csibogat Izsép Vörösmart Földvár [Diós]Herend Lota Pócsa Borjád (Illocska, HU) Pored Lapáncse (Laskafalu/Čeminac, HR) (Lippó, HU) Pored Kisnyáráda (Kő/Kamenac, HR) ( ~ /Karanac, HR) (Illocska, HU) Pored Popovca/Baranyabána (Ivándárda, HU) (Sárok, HU) (Baranyabán/Popovac, HR) ? ( ~ , HU) (Baranyakisfalud/Branjina, HR) ( ~ , HU) ( ~ /Kneževi Vinogradi, HR) ( ~ /Kotlina, HR) ( ~ /Suza, HR) Pored Zmajevca/Vörösmarta (Illocska, HU) Pored Podolja/Nagybodolye (Hercegmárok/Gajić, HR) (Nagybodolya/Podolje, HR) Pored Šikloša Pored Bolmana/Bolmánya ( ~ /Draž, HR) Pored Gajića/Hercegmároka ( ~ /Topolje, HR) (Vörösmart/Zmajevac, HR) (Sátorhely, HU) Pored Töttösa Pored Kisnyáráda (Pócsa, HU) ( ~ , HU) Ferenc Végh . Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici... • • • • • • • • • • • • • • • • • • • Töttös Kesa Magyarlippó Bácsin Majs Bohl Kácsfalu Háli Kopács Béllye Daróc Laskó Márok Szt. Márton Marótfalva Ösztérvény Mohács Lapáncsa Csemény ( ~ , HU) Pored Borjáda (Lippó, HU) Pored Majsa ( ~ , HU) ? ( ~ /Jagodnjak, HR) Pored Belog Manastira/Pélmonostora ( ~ /Kopačevo, HR) ( ~ /Bilje, HR) (Várdaróc/Vardarac, HR) ( ~ /Lug, HR) ( ~ , HU) Pored Mároka Pored Töttösa Pored Kotline/Sepsa ( ~ , HU) ( ~ , HU) Pored Jagodnjaka/Kácsfaluja [60] Valpovački okrug • • • • • • • • • • • • Gyurgyánc Villyó Csakovec Szt. György Nova Skela Narth Janjevci Rakitovcz Podgaich Alsó Ebres Rétfalu Tiburiancz Pored Donjeg Miholjca/Alsómiholjáca (Viljevo, HR) Pored Donjeg Miholjca/Alsómiholjáca (Szentgyörgy/Sveti Đurađ, HR) Pored Valpova/Valpója (Nard, HR) Pored Donjeg Miholjca/Alsómiholjáca (Rakitovica, HR) (Podgajci Podravski, HR) Pored Valpova/Valpója (Eszék/Osijek, HR) (Tiborjanci, HR) 189 Baranja kroz povijest • • • • Velleskovcz Szeklenna Farkassovcz Maroslavc (Veliškovci, HR) ? Pored Rakitovice Pored Rakitovice [16] Ukupno: 154 naseljena mjesta i pustare 190 Ferenc Végh . Arte, marte et avitico jure: posjedi obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji u drugoj polovici... Summary Arte, Marte et avitico jure: the Estates of the Zrinski Family in the Baranya County in the Second Half of the 17th Century According to the census of Claus Heinrich Gattermann – based on Chamber sources dating back to the time of the Great Turkish War (1683-1699) – the Zrinski family were in possession of 129 settlements (market towns, villages and deserted settlements) in the Baranya County. Hence, they possessed the largest part of landed estates in the County ahead of the Drašković family which owned “only” around fifty settlements and church bodies with several dozen of inhabited villages and deserted settlements. Furthermore, the Zrinski (Zrínyi) family levied taxes on several villages south of the Drava River which had in the Middle Ages been a part of Baranya County. The proprietorship of the Zrinski family is very significant because in the Middle Ages the family owned no estates in the county which indicates that it had acquired its estates during the time of the Ottoman rule. This review with reference to the urbarium drawn up during the lifetime of Petar Zrinski (1621-1671) and his cousin Adam Zrinski (16621691) reconstructs and localizes the family domain in the 17th century which was much more extensive (160-170 settlements) than presumed, even though the Zrinski family had not managed to establish regular taxation in all the settlements. The examination of the legal foundation and the process of ownership acquisition revealed that the Zrinski family was in most of the cases not the legitimate owner and that the tax payments had been imposed on the settlements arbitrarily. Manorial and farmed church tax revenues of the Čakovec Manor owned by the Zrinski family came to several thousand forints annually. More important is that the enforcement of labour service contributed to the preservation of a number of borderland fortresses in Međimurje the captains of which had since time out of mind been members of the Zrinski family. Keywords: Zrinski (Zrínyi) family, Transdanubia, Baranya County, Međimurje, area under the Ottoman rule, 17th century 191