Spiški zamak
Spiški zamak (slč. Spišský hrad) je zamak u Slovačkoj, koja spada u najveće u srednjoj Evropi. Smešten je na istoku zemlje, iznad sela Žehre u okrugu Spiška Nova Ves u oblasti Spiš. Podignut je na kamenom vrhu brda koje potpuno dominira okolinom. Slovenska drvena utvrda je u XII veku zamenjena kamenom koja je tokom narednih vekova proširivana i dograđivana. Njen veći deo je stradao u požaru 1780. godine i od tada je izložena propadanju, ali i bez obzira na urušenost većeg njenog dela, ona i dalje svojim izgledom i položajem deluje monumentalno na sve koji se nađu u njenoj blizini. Neki njeni delovi su obnovljeni u drugoj polovini XX veka i u njemu je danas smešten muzej. Od 1993. godine se nalazi na UNESKOvom spisku svetske baštine (#620) zajedno sa:
- Spičši zamak (slč. Spišský hrad) centar kraljevske moći na Spišu,
- Spiškom Kapitulom (slč. Spišská Kapitula) malo utvrđeno naselje centar crkvene moži,
- Spiškim Podhradom (slč. Spišské Podhradie), naselje sa privrednim značajem.
Prošlost
[uredi | uredi izvor]Ne zna se kada je tačno podignuta prva utvrda na ovom mestu, ali je to bilo najverovatnije u IX veku, ako ne i ranije, u doba kada su lokalni Slovaci podizali svoje prve utvrde širom današnje Slovačke. Drvena tvrđava je u XII veku zamenjena kamenom, građenom u romanskom stilu u kojoj je smešteno središte Spiške županije.
Zamku je u drugoj polovini XIII veka dodat dvospratni romanski dvorac i trobrodna bazilika u romansko-gotskom stilu. U XIV veku je podignuto još jedno podgrađe, kome se tokom velike obnove sprovedene u XV veku pridružilo i treće. Pored podgrađa u XV veku su bedemi dodatno ojačani i povišeni, a u sklopu zamka je oko 1470. godine podignuta kapela u kasnogotskom stilu. Zapolje su tokom svoje vladavine zamkom podigle u njegovom srcu tipičnu renesansnu palatu.
Zamak je teško stradala u požaru 1780. godine i od tada je prepuštena zubu vremena, da bi tek u drugoj polovini XX veka neki njeni delovi bili obnovljeni.
Vlasnici Spiškog zamka
[uredi | uredi izvor]Tokom svoje viševekovne istorije Spiški zamak se nalazio pod kontrolom različitih vlastelinskih porodica:
- Kraljevi Mađarske (XI vek - 1464)
- Arpadovići (XI vek-1301)
- Anžujci (1301—1386)
- Porodica Zapolja (slč. Zápoľský) (1464—1528)
- Porodica Turzo (1531—1635)
- Porodica Čak (mađ. Csák) (1638—1945)
Po okončanju Drugog svetskog rata Spiški zamak je nacionalizovan i od tada se nalazi u rukama države.
Spiški zamak danas
[uredi | uredi izvor]U Spiškom zamku se danas nalazi muzej i on predstavlja veliku turističku atrakciju, jer ga je samo tokom 2006. godine posetilo oko 150.000 turista.
Njegov izgled i lokacija privukli su i stvaraoce sedme umetnosti kojima je poslužio kao scenografija za nekoliko filmova:
Galerija fotografija
[uredi | uredi izvor]-
Jedna od kula u zamku
-
Okrugli Donžon
-
Spiški zamak
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Vladimír Procháska, Priruční slovník nauční ČS Akademia vied, Praha 1966
- Ing.arch.Ľudmila Húskova, Slovensko, prechádzky storočiami miest a mesteďiek, Bratislava 1994
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Zvanični veb-sajt
- Istorijat Spiškog zamka (www.slovakheritage.org) (jezik: engleski)
- Spiški zamak kao svetska baština (whc.unesco.org) (jezik: engleski)
- Panoramske fotografije Spiškog zamka (jezik: engleski)