Muzej
Muzej (od starogrčkog. μουσείον], musio - sedište Muza) je naziv za ustanovu i zgradu, u kojoj se čuvaju, proučavaju i izlažu - hronološki ili tematski - zbirke starina i umetnina, te prirodnjačkih, tehničkih i sl. predmeta.[1]
U najširoj upotrebi ICOM-ova definicija iz 1974. godine prema kojoj je muzej neprofitna, stalna ustanova u službi društva i njegovog razvoja i otvorena javnosti, koja sabira, čuva, istražuje, komunicira i izlaže materijalna svedočanstva čoveka i njegove okoline, radi proučavanja, obrazovanja i zabave.[2]
Istorija muzeja
[uredi | uredi izvor]Prvi zapis o umetničkoj zbirci dragocenosti sakupljenoj u ratnim pohodima potiče iz grada Suze (oko 1176. p. n. e.). U Persepolju se spominju palate s riznicama i kipovima grčke umetnosti, u svečanim prilikama otvorene javnosti.[3][4]
U 5. veku p. n. e. na atenskoj akropoli nalaze se arhetipski oblici budućih galerija i muzeja (Pinakoteka uz propileje, Kalkoteka sa izloženim kipovima ispod Partenona, Stoa poikile - trem ispod akropole ukrašen slikama s motivima bitke kod Maratona). Takođe, riznice u univerzitetima uz hramove u Atini, Korintu, Olimpiji, Delfima i dr. sa zavetnim darovima o kojima su se brinuli hieropoei, čuvari i sveštenici. Oni su izrađivali popise s posetiocima. U helenizmu nastaju prvi muzeji uz biblioteke, kao središta naučne, kulturne i umetničke delatnosti (Aleksandrija u 3. vek pne, Pergamu u 2. vek pne).
Antički Rim ne poznaje muzeje kao instituciju, ali prikuplja i javno, u bibliotekama, dvoranama termi, hramovima ili na otvorenom, izlaže brojna dela likovne umetnosti.
Današnji tip muzeja javlja se u doba renesanse u Italiji. Zbirka Lorenca Veličanstvenog u Firenci naziva se „Muzej kodeksa i umetničkih gema” (ital. Musei dei codici e cimeli artistici). Od 16. veka zanimanje za prikupljanje kulturno-istorijsko-naučne građe (curiosa naturalia) raste i javljaju se galerije u kojima se čuvaju umetnička dela.
U 18. veku grade se prve muzejske zgrade prilagođene muzejskoj građi i otvorene javnosti: Muzej Ešmolijen u Oksfordu, s štampanim pravilima iz 1714, naplaćuje ulaz pod vodstvom kustosa; Prirodnjački muzej u Beču (nem. Naturhistorisches Museum), 1748; Britanski muzej u Londonu (engl. British Museum), 1753. i dr.
Francuska revolucija dovodi do stvaranja mnogih javnih muzeja. U 19. veku dolazi do prvih specijalističkih razvrstavanja muzeja. S jedne strane pokušavaju se stvoriti enciklopedijski muzeji s obrazovnim pristupom (Metropolitanski muzej umetnosti u Njujorku i Muzej lepih umetnosti u Bostonu), a s druge strane, slede pojave novih naučnih disciplina, muzejske zbirke prerastaju u specijalizovane muzeje:
- arheološki (1802. osnovan je lapidarijum u Avgustovu hramu u Puli; Arheološki muzej u Splitu osnovan je 1820, a u Zadru 1830),
- umetnički muzeji i galerije (Nacionalna galerija u Londonu iz 1842, Ermitaž u Petrogradu iz 1852,
- tehnički muzeji (Conservatoire National des Arts et Métiers u Parizu iz 1794; Deutsches Museum von Meisterwerken der Naturwissenschaft und Technik u Minhenu iz 1903), Tehnički muzej u Zagrebu 1854.
- istorijski muzeji (Muzej Napoleona u Parizu; Heeresmuseum u Beču),
- etnografski muzeji (1837. u Lajdenu; Museum fur Völkerkunde u Beču iz 1876; Etnografski muzej u Splitu iz 1910. i u Zagrebu 1919),
- prirodnjački muzeji (Narodni prirodnjački muzej u Parizu iz 1793; Nacionalni prirodnjački muzej u okviru Smitsonijanske institucije u Vašingtonu iz 1846; Američki prirodnjački muzej u Njujorku iz 1869),
- nacionalni muzeji (Narodni muzej u Zadru iz 1832. i Zagrebu 1846) koji kod malih naroda afirmišu nacionalni identitet.
U 20. veku muzeji definišu različite oblike izlaganja, metodološki oblikovanih kako bi komunicirali s javnošću. Objavljuju se katalozi izložbi i druge publikacije, izrađuju se i prodaju suveniri, organizuju se predavanja i pedagoške radionice za decu. U Drugom svetskom ratu mnoštvo muzeja je uništeno. Posle rata grade se velike, nove muzejske zgrade: 1959. Gugenhajm muzej u Njujorku; 1964. Nacionalni muzej antropologije u gradu Meksiku; 1973. Muzej Van Goga u Amsterdamu; 1977. Nacionalni muzej moderne umetnosti u centru Žorž Pompidu (tzv. Bobur, Beaubourg) u Parizu; 1982; Neue Staatsgalerie u Štutgartu; ili se izvode sadržajne adaptacije (u Parizu zgrada železničke stanice u Muzej Orse, zgrada Hotel Sale u Muzej Pikaso i dr); otvaraju se ekomuzeji i muzeji na otvorenom.
Potkraj 20. i početkom 21. veka dolazi do razvoja virtualnih muzeja, kao i tematskog okupljanja digitalnih zbirki dostupnih internetom. MOWA (engl. Museum of Web Art) ne postoji kao zgrada, ali ima postavu, nudi mogućnost razgledavanja i obrazovne programe.
Podela
[uredi | uredi izvor]- Naučni (arheološki, istorijski, etnografski, prirodnjački, tehnički, vojni, kriminalistički, higijenski, školski, pomorski i dr.)
- Umetnički (koji sadrže zbirke slika, skulptura, grafika i objekata primenjene umetnosti).[5]
Po karakteru, strukturi i teritorijalnoj kompetenciji dele se na državne, zemaljske, pokrajinske, gradske i zavičajne. Često se upotrebljavaju i nazivi galerija (za veće zbirke slika i skulptura) i kabinet (za zbirke grafika, novaca i medalja).
Osim izložbenih prostorija, savremeni muzej ima depoe (čitav se inventar retko izlaže), prostorije za restauriranje i prepariranje muzejskih eksponata, fotografsku laboratoriju, prostorije za stručno osoblje, s inventarima i bibliotekom.[5]
Najpoznatiji muzeji i galerije
[uredi | uredi izvor]- Firenca: Palata Piti (Pitti) i Galerija Ufici (Uffizi),
- Milano: Galerija Brera (Brera),
- Venecija: Galerija Akademije,
- Rim: Vatikanski muzeji, Kapitolski muzeji, Moderna galerija,
- Pariz: Muzej istorije i umetnosti Luvr (Louvre), Muzej umetnosti Orse,
- Amsterdam: Rijksmuzeum, Muzej Van Goga,
- London: Britanski muzej i Nacionalna galerija, Muzej Viktorije i Alberta,
- Madrid: Muzej umetnosti Prado, Reina Sofija,
- Bilbao: Muzej moderne umetnosti Gugenhajm Bilbao.
- Sankt Peterburg: Muzej umetnosti Ermitaž,
- Moskva: Tretjakovska galerija, Puškinov muzej,
- Minhen: Stara i Nova pinakoteka, Nemački muzej,
- Drezden: Galerija starih majstora u Drezdenu,
- Beč: Umetničko-istorijski muzej.
Najposećeniji muzeji
[uredi | uredi izvor]U ovom odeljku navedeni su 20 najposećenijih muzeja u 2018. godini koje su sastavili AECOM i godišnji izveštaj Tematskog udruženja za zabavu o najposećenijim atrakcijama na svetu.[6] Gradovi London i Vašington sadrže više od 20 najposećenijih muzeja na svetu nego bilo koji drugi, sa pet i četiri muzeja.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Edward Porter Alexander, Mary Alexander; Alexander, Mary; Alexander, Edward Porter (septembar 2007). Museums in motion: an introduction to the history and functions of museums. Rowman & Littlefield, 2008. ISBN 978-0-7591-0509-6. Pristupljeno 6. 10. 2009.
- ^ Definicija muzeja na sajtu Svetskog udruženja muzeja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. maj 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ Wilkens, Alasdair (25. 5. 2011). „The story behind the world's oldest museum, built by a Babylonian princess 2,500 years ago”. io9. Arhivirano iz originala 01. 04. 2018. g. Pristupljeno 31. 3. 2018.
- ^ Manssour, Y. M.; El-Daly, H. M.; Morsi, N. K. „The Historical Evolution of Museums Architecture”. N/A: 2.
- ^ a b Enciklopedija likovnih umjetnosti. Sv. 3, Inj-Portl. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. 1964. str. 515.
- ^ a b v g d đ e ž z i „Theme Index Museum Index 2018” (PDF). AECOM. 2019.
- ^ a b v g d đ e ž z „Art's Most Popular: here are 2018's most visited shows and museums”. The Art Newspaper. 24. 3. 2019. Arhivirano iz originala 30. 3. 2019. g. Pristupljeno 6. 6. 2019.
- ^ a b v „Visitor Statistics”. Smithsonian. Pristupljeno 6. 6. 2019.
- ^ a b v g d „Visits made in 2018 to visitor attractions in membership with ALVA”. Association of Leading Visitor Attractions. Pristupljeno 6. 6. 2019.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Bennett, Tony (1995). The Birth of the Museum: History, Theory, Politics. London: Routledge. ISBN 978-0-415-05387-7. OCLC 30624669.
- Conn, Steven (1998). Museums and American Intellectual Life, 1876–1926. Chicago: The University of Chicago Press. ISBN 0-226-11493-7.
- Cuno, James (2013). Museums Matter: In Praise of the Encyclopedic Museum. Chicago: The University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-10091-3.
- Findlen, Paula (1996). Possessing Nature: Museums, Collecting, and Scientific Culture in Early Modern Italy. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-20508-1.
- Marotta, Antonello (2010). Contemporary Milan. ISBN 978-88-572-0258-7.
- Murtagh, William J. (2005). Keeping Time: The History and Theory of Preservation in America. New York: Sterling Publishing Company. ISBN 0-471-47377-4.
- Rentzhog, Sten (2007). Open air museums: The history and future of a visionary idea. Stockholm and Östersund: Carlssons Förlag / Jamtli. ISBN 978-91-7948-208-4
- Simon, Nina K. (2010). The Participatory Museum. Santa Cruz: Museums 2.0
- van Uffelen, Chris (2010). Museumsarchitektur (na jeziku: nemački). Potsdam: Ullmann. ISBN 978-3-8331-6033-2. – also available in English: Contemporary Museums – Architecture History Collections. Braun Publishing. 2010. ISBN 978-3-03768-067-4.
- Yerkovich, Sally (2016). A Practical Guide to Museum Ethics. Lanham: Rowman & Littlefield. ISBN 9781442231641.
- „The Museum and Museum Specialists: Problems of Professional Education, Proceedings of the International Conference, 14–15 November 2014” (PDF). St. Petersburg: The State Hermitage Publishers. 2015. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 05. 2017. g. Pristupljeno 6. 12. 2016.
- Ndlovu-Gatsheni, Sabelo J. (2013). „Perhaps Decoloniality is the Answer? Critical Reflections on Development from a Decolonial Epistemic Perspective”. Africanus. 43 (2): 1–12 [7]. hdl:10520/EJC142701.
- Zavala, Miguel (2017). „Decolonial Methodologies in Education”. Ur.: Peters, M.A. Encyclopedia of Educational Philosophy and Theory. Springer, Singapore. str. 361—366. ISBN 978-981-287-587-7. doi:10.1007/978-981-287-588-4_508.
- Dreyer, Jaco S. (2017). „Practical theology and the call for the decolonisation of higher education in South Africa: Reflections and proposals”. HTS Theological Studies. 73 (4): 1—7. ISSN 0259-9422. doi:10.4102/hts.v73i4.4805 .
- Chowdhury, Rashedur (2019). „From Black Pain to Rhodes Must Fall: A Rejectionist Perspective”. Journal of Business Ethics. 170 (2): 287—311. ISSN 0167-4544. doi:10.1007/s10551-019-04350-1 .
- A., Jamil; W.T.S., Moalosi (2020). „Decolonization of knowledge in African Academic Institutions”. International Journal of Advanced Research in Education & Technology. 7 (1): 11—13.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Deset najčudnijih muzeja — Blic
- International Council of Museums
- Museums of the World Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. novembar 2021)
- VLmp directory of museums
- Museums na sajtu Curlie (jezik: engleski)