Kaldera
Kaldera je veliki morfološki oblik vulkana,[1] sličan krateru ali mnogo većih dimenzija, obično prečnika nekoliko kilometara. Za njih se može reći da predstavljaju poseban tip kratera. Ovaj oblik nastaje urušavanjem vulkanske kupe nakon vulkanske erupcije ali i erozijom spoljašnjih sila.[2] Poznato je samo sedam kolapsa kojim su formirane kaldere do kojih je došlo od 1900. godine,[3] zadnja od kojih je bio vulkan Baurdarbunga, Island 2014.[3] Reč kaldera dolazi od španske reči caldera što znači „kotao“.
Sam proces nastanka je vezan obično za velike vulkanske erupcije kod kojih nakon izbacivanja magme dolazi do pražnjenja nastale velike magmatske komore ispod kupole vulkana. Novonastalo stanje je takvo da kupola vulkana nema potreban oslonac, dolazi do pojave pukotina po obodu kupole i njenog urušavanja. Novonastali oblik podseća na ogroman krater vulkana. Po pravilu, njihov nastanak uvek je vezan za eksplozivne vulkanske erupcije. Ukoliko se aktivnost vulkana nastavi nakon stvaranja kaldere ona je uglavnom slabija, sa slabijim erupcijama. Ove slabije erupcije uzrokuju dalje preinačavanje primarnog kratera u kalderu ali se pri tome stvaraju i sekundarne vulkanske kupe unutar kaldere. Takva je kaldera vulkana Ksudač, čija je širina 7 km. Ova kaldera stvorena je na mestu džinovskog vulkana čiji je prečnik iznosio 20 km. U njoj su smeštena tri jezera i sekundarni krater Štubel postao eksplozivnom erupcijom 1907. godine. Eksplozivna erupcija vulkana Krakatau (1883. godine) takođe je stvorila kalderu.[4]
Erozivne kaldere u stvari su krateri ugašenih vulkana. Delovanjem erozije, od nekadašnjeg kratera, zaostaju u reljefu samo delovi srpastog bedema, zbog čega je unutrašnji deo gotovo sasvim otvoren. Takav je slučaj sa Vezuvom. Stara kaldera Monte Soma razorena je prema jugu erozivnim procesima. Sa njene unutrašnje strane nalazi se prstenasta zaravan - Atrio del Kavalo oko današnje sekundarne kupe Vezuva. Erozivne kaldere mogu predstavljati zalive. To se dešava kada je kaldera u nivou mora odnosno kada usled razoravanja oboda kaldere voda prodre u nju. Primeri ovakvih kaldera su ona na vulkanskom ostrvu Sen Pol u Indijskom okeanu i ona na ostrvu Santorin u Egejskom moru.
I. S. Ščukin izdvojio je, pored eksplozivnih i erozivnih, tip salomnih kaldera. One su veoma retke a postaju salamanjem očvrsle lave na dnu kratera isključivo lavičnih vulkana.
Kaldere mogu imati različite dimenzije. Malu kalderu ima vulkan Karpinski na Kurilskim ostrvima. Širina ove kaldere iznosi 5 km a dubina 700 m. Vulkan Island Park Kaldera ima džinovsku kalderu širine 30 km. Velike kaldere mogu imati dno znatne površine. Kaldera vulkana Kutjaro zahvata površinu od 430 km², Ajre 429 km² itd.[5] Kaldere mogu biti ispunjene vodom. To su tzv. kraterska jezera.
Neke poznate kaldere
[uredi | uredi izvor]- Azija
- Kaldera Aira (Kagošima, Japan)
- Mont Aso (Kumamoto, Japan)
- Mont Hala (Jeju-do, Južna Koreja)
- Kaldera Kikai (Kagošima, Japan)
- Krakatau, Indonezija
- Mont Pinatubo (Luzon, Filipini)
- Vulkan Tal (Luzon, Filipini)
- Jezero Toba (Sumatra, Indonezija)
- Mont Tambora (Sumbava, Indonezija)
- Kaldera Tao-Rusjr (Onekotan, Rusija)
- Jezero Tovada (Prefektura Aomori, Japan)
- Jezero Tazava (Prefektura Akita, Japan)
- Jezero Aši (Prefektura Kanagava, Japan)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „caldera”. Dictionary.com Unabridged. Random House.
- ^ Troll, V. R.; Walter, T. R.; Schmincke, H.-U. (2002-02-01). „Cyclic caldera collapse: Piston or piecemeal subsidence? Field and experimental evidence”. Geology (na jeziku: engleski). 30 (2): 135—38. Bibcode:2002Geo....30..135T. ISSN 0091-7613. doi:10.1130/0091-7613(2002)030<0135:CCCPOP>2.0.CO;2.
- ^ a b Gudmundsson, Magnús T.; Jónsdóttir, Kristín; Hooper, Andrew; et al. (15. 7. 2016). „Gradual caldera collapse at Bárdarbunga volcano, Iceland, regulated by lateral magma outflow” (PDF). Science. 353 (6296): aaf8988. PMID 27418515. S2CID 206650214. doi:10.1126/science.aaf8988. hdl:10447/227125. Arhivirano (PDF) iz originala 2018-07-24. g.
- ^ Shelly, D.R.; Thelen, W.A. (2019). „Anatomy of a Caldera Collapse: Kīlauea 2018 Summit Seismicity Sequence in High Resolution”. Geophysical Research Letters. 46 (24): 14395—14403. Bibcode:2019GeoRL..4614395S. S2CID 214287960. doi:10.1029/2019GL085636
.
- ^ Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.
- ^ Africa's Great Rift Valley. Harry N. Abrams. 2001. str. 135—139. ISBN 978-0-8109-0602-0.
- ^ Sinclair, A. R. E.; Packer, Craig; Mduma, Simon A. R.; Fryxell, John M. (15. 05. 2009). Serengeti III: Human Impacts on Ecosystem Dynamics. University of Chicago Press. str. 53. ISBN 9780226760353. Pristupljeno 12. 6. 2018 — preko Google Books.
- ^ „Menengai Crater”. Arhivirano iz originala 22. 02. 2015. g. Pristupljeno 28. 2. 2015.
- ^ „Menengai Crater Kenya / Rift Valley / Nakuru /”. wikimapia. Pristupljeno 28. 2. 2015.
- ^ Obwocha, Beatrice. „Menengai crater to become active again”. Pristupljeno 28. 2. 2015.
- ^ „Yellowstone”. Global Volcanism Program. Smithsonian Institution. Pristupljeno 31. 12. 2008.
- ^ Lowenstern, Jacob B.; Christiansen, Robert L.; Smith, Robert B.; Morgan, Lisa A.; Heasler, Henry (10. 05. 2005). „Steam Explosions, Earthquakes, and Volcanic Eruptions—What's in Yellowstone's Future? – U.S. Geological Survey Fact Sheet 2005–3024”. United States Geological Survey.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Sinclair, A. R. E.; Packer, Craig; Mduma, Simon A. R.; Fryxell, John M. (15. 05. 2009). Serengeti III: Human Impacts on Ecosystem Dynamics. University of Chicago Press. ISBN 9780226760353. Pristupljeno 12. 6. 2018 — preko Google Books.
- Clough, C. T.; Maufe, H. B.; Bailey, E. B. (1909). „The Cauldron-Subsidence of Glen Coe, and the Associated Igneous Phenomena”. Quarterly Journal of the Geological Society. 65 (1–4): 611—78. doi:10.1144/GSL.JGS.1909.065.01-04.35.
- Gudmundsson, A (2008). Magma-Chamber Geometry, Fluid Transport, Local Stresses, and Rock Behavior During Collapse Caldera Formation. In Gottsmann J. & Marti, J (Ed. 10) Caldera Volcanism: Analysis, Modeling, and Response (314–46) Elsener, Amsterdam, The Netherlands
- Kokelaar, B. P; Moore, I. D (2006). Glencoe caldera volcano, Scotland. Keyworth, Nottinghamshire: British Geological Survey. ISBN 9780852725252.
- Lipman, P; 1999. "Caldera". In Haraldur Sigurdsson, ed. Encyclopedia of Volcanoes. Academic Press. ISBN 978-0-12-643140-7.
- Williams, H (1941). „Calderas and their origin”. California University Publ. Geol. Sci. 25: 239—346.
- Wotzlaw, Jörn-Frederik; Bindeman, Ilya N.; Watts, Kathryn E.; Schmitt, Axel K.; Caricchi, Luca; Schaltegger, Urs (septembar 2014). „Linking rapid magma reservoir assembly and eruption trigger mechanisms at evolved Yellowstone-type supervolcanoes”. Geology. 42 (9): 807—810. Bibcode:2014Geo....42..807W. ISSN 1943-2682. doi:10.1130/g35979.1.
- Budd, David A.; Troll, Valentin R.; Deegan, Frances M.; Jolis, Ester M.; Smith, Victoria C.; Whitehouse, Martin J.; Harris, Chris; Freda, Carmela; Hilton, David R.; Halldórsson, Sæmundur A.; Bindeman, Ilya N. (2017-01-25). „Magma reservoir dynamics at Toba caldera, Indonesia, recorded by oxygen isotope zoning in quartz”. Scientific Reports (na jeziku: engleski). 7 (1): 40624. Bibcode:2017NatSR...740624B. ISSN 2045-2322. PMC 5264179 . PMID 28120860. doi:10.1038/srep40624.
- Wilson, C. J. N. (2001). „The 26.5ka Oruanui eruption, New Zealand: An introduction and overview”. Journal of Volcanology and Geothermal Research. 112 (1–4): 133—174. Bibcode:2001JVGR..112..133W. doi:10.1016/S0377-0273(01)00239-6.
- de Silva, Shanaka (2008). „Arc magmatism, calderas, and supervolcanos”. Geology. 36 (8): 671—672. Bibcode:2008Geo....36..671D. doi:10.1130/focus082008.1 .
- Bryan, S.E. (2010). „The largest volcanic eruptions on Earth” (PDF). Earth-Science Reviews. 102 (3–4): 207—229. Bibcode:2010ESRv..102..207B. doi:10.1016/j.earscirev.2010.07.001.
- Keller, G (2014). „Deccan volcanism, the Chicxulub impact, and the end-Cretaceous mass extinction: Coincidence? Cause and effect?”. Geological Society of America Special Papers. 505: 57—89. ISBN 9780813725055. doi:10.1130/2014.2505(03).
- BG, Mason (2004). „The size and frequency of the largest explosive eruptions on Earth”. Bull Volcanol. 66 (8): 735—748. Bibcode:2004BVol...66..735M. S2CID 129680497. doi:10.1007/s00445-004-0355-9.
- Petraglia, M.; Korisettar, R.; Boivin, N.; Clarkson, C.; Ditchfield, P.; Jones, S.; Koshy, J.; Lahr, M. M.; et al. (2007). „Middle Paleolithic Assemblages from the Indian Subcontinent Before and After the Toba Super-Eruption”. Science. 317 (5834): 114—116. Bibcode:2007Sci...317..114P. PMID 17615356. S2CID 20380351. doi:10.1126/science.1141564. Arhivirano iz originala 29. 11. 2021. g. Pristupljeno 27. 05. 2023.
- Knight, M.D.; Walker, G.P.L.; Ellwood, B.B.; Diehl, J.F. (1986). „Stratigraphy, paleomagnetism, and magnetic fabric of the Toba Tuffs: Constraints on their sources and eruptive styles”. Journal of Geophysical Research. 91 (B10): 10355—10382. Bibcode:1986JGR....9110355K. doi:10.1029/JB091iB10p10355.
- Ninkovich, D.; Sparks, R.S.J.; Ledbetter, M.T. (1978). „The exceptional magnitude and intensity of the Toba eruption, Sumatra: An example of using deep-sea tephra layers as a geological tool”. Bulletin Volcanologique. 41 (3): 286—298. Bibcode:1978BVol...41..286N. S2CID 128626019. doi:10.1007/BF02597228.
- Rose, W.I.; Chesner, C.A. (1987). „Dispersal of ash in the great Toba eruption, 75 ka” (PDF). Geology. 15 (10): 913—917. Bibcode:1987Geo....15..913R. ISSN 0091-7613. doi:10.1130/0091-7613(1987)15<913:DOAITG>2.0.CO;2. Arhivirano (PDF) iz originala 17. 6. 2010. g.
- Williams, M.A.J.; Royce, K. (1982). „Quaternary geology of the middle son valley, North Central India: Implications for prehistoric archaeology”. Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology. 38 (3–4): 139. Bibcode:1982PPP....38..139W. doi:10.1016/0031-0182(82)90001-3.
- „What is a supervolcano? What is a supereruption?”.
- Antonio Costa; Victoria C. Smith; Giovanni Macedonio; Naomi E. Matthews (2014). „The magnitude and impact of the Youngest Toba Tuff super-eruption”. Frontiers in Earth Science. 2: 16. Bibcode:2014FrEaS...2...16C. doi:10.3389/feart.2014.00016 .
- „Lexique du substrat rocheux”. dnr-mrn.gnb.ca. Pristupljeno 2019-12-22.
- „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2019-12-12. g. Pristupljeno 2019-09-11.
- Tingey, David G.; Hart, Garret L.; Gromme, Sherman; Deino, Alan L.; Christiansen, Eric H.; Best, Myron G. (2013-08-01). „The 36–18 Ma Indian Peak–Caliente ignimbrite field and calderas, southeastern Great Basin, USA: Multicyclic super-eruptions”. Geosphere (na jeziku: engleski). 9 (4): 864—950. Bibcode:2013Geosp...9..864B. doi:10.1130/GES00902.1 .
- „Volcanic Explosivity Index: Measuring the size of an eruption”.
- Ort, Michael (22. 9. 1997). „La Garita Caldera”. Northern Arizona University. Arhivirano iz originala 19. 5. 2011. g. Pristupljeno 5. 8. 2010.
- Lipman, Peter W. (2007-11-02). „Geologic Map of the Central San Juan Caldera Cluster, Southwestern Colorado”. USGS Investigations Series I-2799. Arhivirano iz originala 31. 8. 2010. g. Pristupljeno 6. 8. 2010.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]
- USGS page on calderas
- List of Caldera Volcanoes
- Collection of references on collapse calderas (43 pages)
- The Caldera of the Tweed Volcano - Australia
- USGS page on calderas
- Largest Explosive Eruptions: New results for the 27.8 Ma Fish Canyon Tuff and the La Garita caldera, San Juan volcanic field, Colorado
- Supervolcanoes
| Fizičke odlike |  | |
|---|---|---|
| Orbita | ||
| Površina | ||
| Nauka | ||
| Istraživanje | ||
| Povezane teme |
| |
| Mene / javljanje | ||
| Državne | |
|---|---|
| Ostale | |
