Hem C
Hem C (haem C) je vrsta hema.
Identifikacija | |
---|---|
MeSH | heme+C |
Svojstva | |
C34H36O4N4S2Fe | |
Molarna masa | 616,5 g/mol |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
verifikuj (šta je ?) | |
Reference infokutije | |
Istorija
уредиKorektna struktura hema C je objavljena srednom 20. veka.[3] Struktura hema C je an osnovu NMR i IR eksperimenta na redukovanoj, Fe(II), formi hema potvrđena 1975.[4] Struktura hema C uključujući apsolutnu stereohemijsku konfiguraciju oko tioetarskih veza je određena za pretein kičmenjaka.[5]
References
уреди- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ Paul, K.G.; Högfeldt, Erik; Sillén, Lars Gunnar; Kinell, Per-Olof (1950). „The splitting with silver salts of the cysteine-porphyrin bonds in cytochrome c”. Acta Chemica Scandinavica. 4: 239—244. doi:10.3891/acta.chem.scand.04-0239.
- ^ Caughey, W.S.; et al. (1975). „Heme A of Cytochrome c Oxidase”. Journal of Biological Chemistry. 250: 7602—7622.
- ^ Takano T.; Trus B.L.; Mandel N.; Mandel G.; Kallai O.B.; Swanson R.; Dickerson R.E. (1977). „Tuna cytochrome c at 2.0 A resolution. II. Ferrocytochrome structure analysis.”. Journal of Biological Chemistry. 252: 776—785. PMID 188826.