Sultanija Nurbanu
| Nurbanu | |
|---|---|
|
| |
| Puno ime | Sultanija Afife Nurbanu |
| Datum rođenja | 1525 |
| Mesto rođenja | Paros (Mletačka republika) |
| Datum smrti | 7. decembar 1583. |
| Mesto smrti | Istanbul (Osmansko carstvo) |
| Titula | Valide sultanija |
| Period | 1574 - 1583 |
| Titula | Sultanija Osmanskog carstva |
| Poreklo i porodica | |
| Dinastija | Venije |
| Otac | Nikolo Venije |
| Majka | Violanta Bafo |
| Supružnik | Selim II |
| Deca | Murat III Sultanija Ismihan Sultanija Gevherhan Sultanija Šah Sultanija Fatma |
Sultanija Nurbanu (tur. Nûrbanû Sultan; 1525-1583) je bila žena sultana Selima II.[1][2][3] Ona je bila majka sultana Murata III i de fakto koregent od 1574 do 1583.
Postoji više teorija o njenim etničkim korenima. Po jednoj od njih ona je rođena kao Sesilija Venijer Bafo, vambračno dete dveju mletačkih plemićkih porodica.Ona je bila ćerka lorda s Parosa, Nikola Venijer i Violante Bafo.Za vreme Sulejmanovog ratovanja sa Venecijom u Sredozemlju, 1537-1540, osmanski admiral Hajrudin Barbarosa je oteo dvanaestogodišnju Sesiliju sa jednog broda.
Nurbanu je bila najomiljenija supruga otomanskog sultana Selima II., Koji je na prijestolje došao 1566., i bila je majka Murada III.
Dok je njen suprug Selim još uvijek bio şehzade (princ), Nurbanu je vodila Selimov harem u Manisi.
Selim je pustio Nurbanu da ostane u Topkapi palaci tijekom njegove vladavine, kao što je to činio njegov prethodnik. [8]
Čak i nakon što je Selim počeo uzimati druge zene, Nurbanu je ostala miljenica radi svoje ljepote i inteligencije. Kao majka nasljednika djelovala je kao savjetnik suprugu. Iako je to tada bilo daleko od normalnog, Selim II često bi pitao Nurbanu za savjet o raznim temama zbog poštovanja prema njezinoj dobroj prosudbi. Jacopo Soranzo, venecijanski veleposlanik, izvijestio je:
"Kaže se da je Haseki izuzetno voljena i poštovana od strane Njegovog Veličanstva i zbog njene velike ljepote i zbog neobične inteligencije." [9]
Ona je postala sjajna figura s dalekosežnim utjecajem za to vrijeme. Prema nekim izvorima (uglavnom venecijanskih izvještaja), njezin je utjecaj bio takav da je Nurbanu Sultanija učinkovito vodila vladu zajedno s velikim vezirom Sokollu Mehmet-pašom. Osmansko carstvo na vrhu nije bilo stabilno, sukobi oko carskog prijestolja bili su česti. Također nije bilo neobično da gubitnik zajedno s njim izvrši masakr cijele obitelji kako bi se spriječio bilo kakav budući izazov. Nurbanu Sultan, međutim, bila je odlučna da kad dođe vrijeme da njezin sin naslijedi oca, ništa se neće miješati u to.
Na kraju vladavine Selima II., Haseki Nurbanu primala je 1.100 aspera dnevno, dok su Selimove ostale supruge, svaka majka sina, dobivale samo 40 aspera.
- ↑ Cultures in Colors, Valeria Heuberger, Geneviève Humbert, Geneviève Humbert-Knitel, Elisabeth Vyslonzil, page:68, ISBN 3-631-36808-9, 2001
- ↑ The Private World of Ottoman Women, Godfrey Goodwin, Saqi Book, ISBN 0-86356-745-2, page:128, ISBN 3-631-36808-9, 2001
- ↑ History of the Ottoman Empire and modern Turkey, Volume 1 By Stanford J. Shaw
Şehzade Murad poslan je na mjesto guvernera Manise i bio je tamo kad je 1574. umro sultan Selim II. [12] Ovo bi bila savršena prilika da neko oduzme vlast sultanovom sinu koji je daleko od glavnog grada. Nurbanu je to shvatila i poduzela je brzu akciju. Sigurnost i privatnost u haremu bili su strožji nego bilo gdje i nitko nije znao kada je Selim II zapravo umro. Nurbanu nije rekala nikome za njegovu smrt i sakrila mrtvo tijelo svoga supruga u ledenu kutiju i poslala je u Manisu da njezin sin odmah dođe u Carigrad. Sve to vrijeme nitko nije bio mislio da je sultan Selim II napustio ovaj život. To je javno objavljeno tek dvanaest dana kasnije kada je Murad stigao i Nurbanu je predala tijelo svoga pokojnog muža. Njezin sin postao je sultan Murad III, a Nurbanu je postala Valide Sultan, najviši položaj koji je žena mogla zauzimati u Osmanskom carstvu. Za razliku od svog prethodnika Hürrem Sultanije, Nurbanu je nadživila supruga i uživala je u apsolutnoj moći između 1574. i 1583. godine. Nurbanu je imala vrhunsku snagu. Canfeda Hatun, Raziye Hatun i dame Hubbi Hatun koji čekaju Murada i Nurbanu također su bile vrlo moćne i utjecajni tijekom njegove vladavine. [13] [14]
Vanjska politika
Nakon što je Nurbanu postala valide sultanija svome sinu Muradu III., Ona je učinkovito upravljala vladom zajedno s velikim vezira Sokollu Mehmed-pašom, koji je djelovao kao suregent sa sultanijom za vrijeme Sultanata žena.Dopisivala se s francuskom kraljicom Catherine de 'Medici. Venecijanski računi najplodonosniji su u opisivanju Nurbanu Sultanije kao žene koja nikada nije zaboravila venecijansko porijeklo.
Afife Nûr-Bânû Valide Sultanova Ṣalāt al-Janāzah i njeno islamsko ukopavanje (Shahan-Shah-Namah-i Lokhmann)
Tijekom devet godina carstva (1574–1583), njena politika bila je toliko pro-mletačka, da ju je mrzila Republika Genova. Neki su čak sugerirali da ju je otrovao genoezijski agent. U svakom slučaju, umrla je u palači u kvartu Yenikapı u Istanbulu 7. prosinca 1583. godine.
Dobrotvorne ustanove i filantropija
Tijekom svojih devet godina carstva, Nurbanu je naredila poznatom osmanskom arhitektu Mimar Sinanu da sagradi džamiju Atik Valide i okolno külliye u okrugu Üsküdar u Istanbulu, gdje je prethodno bila „židovska kupelj“. Izgradnja külliye dovršena je i puštena u rad krajem 1583. godine, neposredno prije smrti Nurbanu 7. prosinca 1583. Pokopana je u mauzoleju svog supruga Selima II koji se nalazio unutar Aja Sofije (tadašnje džamije) na Sultanahmet u Istanbulu, Turska.
- Goodwin, Jason, Lords of the Horizons, (1998) - page 160
- A.D. Alderson, The Structure of the Ottoman Dynasty. Clarendon Press, Oxford, 1956.
- Almanach de Gotha: annuaire généalogique, diplomatique et statistique, Justes Perthes, Gotha, 1880-1944.
- Burke's Royal Families of the World, Volume II: Africa & The Middle East, Burke's Peerage Ltd., London, 1980.
- Yılmaz Öztuna, Devletler ve Hanedanlar, Turkiye 1074-1990, Ankara, 1989.
- Osman Selâheddin Osmanoğlu, Osmanli Devleti'nin Kuruluşunun 700. Yılında Osmanlı Hanedanı, Islâm Tarih, Sanat ve Kültür Araştırma Vakfı (ISAR), Istanbul, 1999.
- Emine Fuat Tugay, Three Centuries: Family Chronicles of Turkey and Egypt, Oxford, 1963.