Planinski zec

Bijeli zec
	Bijeli zec u ljetnom krznu
Status zaštite
	; Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Mammalia;
Red:	Lagomorpha;
Porodica:	Leporidae;
Rod:	Lepus;
Vrsta:	L. timidus;
Dvojni naziv
	Lepus timidus; Linnaeus, 1758.
	Rasprostranjenost bijelog zeca

Planinski zec (lat. Lepus timidus), također poznat kao bijeli zec je životinja iz porodice zečeva. Široko je rasprostranjen u polarnim i planinskim krajevima.

Rasprostranjenost

Planinski zec živi na području od Skandinavije do istočnog Sibira. Osim toga, postoje izolirane populacije u Alpama, Irskoj, Škotskoj, na Baltiku, u sjeveroistočnoj Poljskoj, te u Hokkaidu. Uveden je na Shetlandsko otočje, Orkneysko otočje, otok Man i na Farske otoke.^[1]^[2]

Opis

Planinski zec je velika vrsta, iako je nešto manji od europskog zeca. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka .^[3]^[4] Za vrijeme ljeta krzno mu je obojeno različitim nijansama smeđe boje. U pripremama za zimu, većina jedinki dobiva bijelo krzno. Rep ostaje potpuno bijel tijekom cijele godine, što ga razlikuje od europskog zeca .^[3] Podvrsta Lepus timidus hibernicus (irski bijeli zec) ostaje smeđa tijekom cijele godine, te samo neke jedinke prije zime dobivaju bijelo krzno. Kod irske podvrste može se javiti i smeđa gornja površina repa. Zbog toga, neiskusni promatrači često zamjenjuju tu podvrstu s europskim zecom.

Ponašanje

Istraživanja su pokazala da ishrana bijelog zeca ovisi o području na kojem obitava. Na primjer, u sjevernoj Skandinaviji, gdje snijeg prekriva tlo mjesecima, zečevi se hrane grančicama i korom drveća. U područjima gdje snijeg pada rijetko, kao što je Irska, trava čini glavni dio ishrane. Bijeli zec omiljeni je plijen surog orla, a ponekad i velike ušare, te crvene lisice. Hermelini jedu mlade zečeve.^[4]

U sjevernim dijelovima Finske, Norveške i Švedske, planinski i europski zec bore se za stanište. Zbog toga što je veći, europski zec često otjera bijelog zeca, ali je lošije od njega prilagođen na život snježnim uvjetima: stopala su mu manja, a zimsko krzno je mješavina bijelog i smeđeg.

Izvori

↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-02. Pristupljeno 2014-12-26.
↑ http://iberianature.com/wildworld/guides/wildlife-of-the-faroe-islands/mammals-of-the-faroes/
↑ ^3,0 ^3,1 „Mountain Hare”. ARKive. Arhivirano iz originala na datum 2010-03-28. Pristupljeno 28. siječnja 2010.
↑ ^4,0 ^4,1 Macdonald, D.W.; Barrett , P. (1993). Mammals of Europe. New Jersey: Princeton University Press. ISBN 0-691-09160-9.

[1] „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-02. Pristupljeno 2014-12-26.

[2] ttps://iberianature.com/wildworld/guides/wildlife-of-the-faroe-islands/mammals-of-the-faroes/

[ARKive-3] 3,0 ^3,1 „Mountain Hare”. ARKive. Arhivirano iz originala na datum 2010-03-28. Pristupljeno 28. siječnja 2010.

[Macdonald-4] 4,0 ^4,1 Macdonald, D.W.; Barrett , P. (1993). Mammals of Europe. New Jersey: Princeton University Press. ISBN 0-691-09160-9.

[1]

[2]

[3]

[4]