Prijeđi na sadržaj

Nil

Izvor: Wikipedija
Nil
al-Nil
Nil u egipatskom gradu Kairu
Lokacija
KontinentiAfrika
Države BurundiL,R
 RuandaR
 TanzanijaR,K
 UgandaK,B
 DR KongoB
 Južni SudanB
 EtiopijaP
 SudanB,P
 Egipat
GradoviKartum, Asuan, Kairo
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
  – koordinate
Viktorijino jezero s pritokama
1134 m
3°54′47″S29°50′22″E
Ušće
  – aps. visina
  – koordinate
  – vrsta
Delta Nila
0 m
31°28′0″N30°22′0″E
delta
Dužina6650[1] km
PritokeBijeli Nil, Plavi Nil
VodopadiNilski katarakti
Hidrologija
Protok
  – srednji

2830 m³/s
Sliv
  – površina
sredozemni
3,349.000[1] km²
Ulijeva se uSredozemno more
Građevinarstvo
BraneAsuanska brana
AkumulacijeNaserovo jezero
Karta

Nil (arapski: النيل, an-nīl) je rijeka u Africi, jedna od dvije najduže rijeke na Zemlji. Nil je dug najmanje 6650 km.[1]

Naziv

[uredi | uredi kod]

Postoji više verzija porijekla imena Nil. Moguće je da ta riječ potiče od stare semitske riječi nahal (dosl. rijeka). Druga verzija je da riječ Nil ('nil) dolazi od riječi neilos (Νειλος)što znači dolina. Drugi grčki naziv za Nil bio je Aigyptos (Αιγυπτος), temelj imena Egipat.

Pritoke

[uredi | uredi kod]

Nil se formira kod Kartuma gdje se spajaju dvije glavne izvora rijeke – Bijeli Nil koji izvire u ekvatorijalnoj Africi i Plavi (Modri) Nil iz Etiopije. Obje rijeke izviru na zapadnom rubu istočnoafričkog rascjepa, koji je dio Velike rasjedne doline.

Bijeli Nil

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Bijeli Nil
Sastavljena satelitska snimka Nila, ustupila NASA

Viktorijino jezero, koje se nalazi između Ugande, Kenije i Tanzanije, smatra se izvorom Nila, iako u samo jezero utječu rijeke znatnih veličina iz ostalih velikih jezera Afrike. Ističe se najdalji odvojak rijeke Ruvyronza u Burundiju koja je gornji pritok rijeke Kagere. Kagera teče 690 km prije nego dosegne Viktorijino jezero. Po izlasku iz Viktorijinog jezera rijeka se naziva Viktorijin Nil. Teče dalje oko 500 km, Kroz jezero Kioga, dok ne dosegne Albertovo jezero. Nakon izlaska iz Albertovog jezera rijeka je poznata pod imenom Albertov Nil. Tada otječe u Sudan, gdje postaje poznata pod imenom Bahr el Džebel. Na stjecištu Bahr el Džebela s Bahr el Gazalom, rijekom koja je i sama duga 720 km, rijeka postaje poznata kao Bahr al Abjad, ili Bijeli Nil, po boji gline u njenim vodama. Od ove točke rijeka teče prema Kartumu.

Plavi Nil

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Plavi Nil

Plavi Nil (Bahr al Azrak u Sudanu, Abaj u Etiopiji) izvire iz jezera Tana u Etiopskom gorju. Plavi Nil teče oko 1400 km do Kartuma, gdje se Plavi i Bijeli Nil spajaju i stvaraju Nil. Većina vode koju Nil nosi (oko 80-85%) dolazi iz Etiopije, no veći dio vode prolazi koritom Nila samo ljeti kada na Etiopsku visoravan padaju jake kiše. Ostatak godine velike rijeke u Etiopiji koje utječu u Nil nose vrlo malo vode ili su sasvim suhe.

Nakon što se Plavi i Bijeli Nil spoje, jedino još rijeka Atbara znatnije doprinosi Nilu. Ona izvire u Etiopiji sjeverno od jezera Tana i duga je otprilike 800 km. Spaja se s Nilom oko 300 km nakon Kartuma, na otprilike pola njegovog puta prema moru. Od ove točke prema sjeveru Nil se smanjuje zbog isparavanja. Nil u Sudanu poseban je iz dva razloga. Prvo, teče preko 6 skupina slapova, od prve kod Asuana do šeste kod Sabaloke (sjeverno od Kartuma). Drugo, okreće smjer velikim dijelom toka, teče natrag prema JZ da bi se opet okrenuo na sjever do mora. To je "Veliki riječni zavoj Nila."

Tipične feluke (jedrenjaci) po Nilu

Nakon toga Nil dolazi do umjetnog Naserovog jezera, zatvorenog Asuanskom branom 270 km unutar Egipta od sudanske granice. Od 1998. određena se količina vode iz jezera izlila na zapad i formirala jezera Toška. Od Naserovog jezera glavni tok teče na sjever kroz Egipat prema Sredozemnom moru. Jedan se rubni kanal, Bahr Yussef, odvaja od glavnog toka nizvodno od grada Asjuta, te prazni u Fayumu. Delta Nila, mjesto gdje se Nil ulijeva u Sredozemno more, eponim je svih riječnih delti svijeta. Bogati riječni mulj nošen na istok vodenim strujama poticao je ribolovnu industriju istočnog Sredozemlja, ili je barem tako bilo do izgradnje Asuanske brane.

Historija Nila

[uredi | uredi kod]

Nil (Iteru na staroegipatskom) davao je život staroegipatskoj civilizaciji, većina stanovništva i svi gradovi Egipta smješteni su uzduž doline Nila, sjeverno od Asuana. Nil je bio žila kucavica egipatske kulture od kamenog doba. Klimatske promjene, ili možda pretjerana ispaša oko 8000 g. pne. isušile su pašnjake egipatskih zemalja i stvorile Saharu. Plemena su prirodno selila prema rijeci, gdje se razvilo sjedilačko, ratarsko gospodarstvo, te centraliziranije društvo. Kost iz Ishanga, najstariji otkriveni dokaz egipatske mumifikacije, pronađena je uz jedan od manjih odvojaka rijeke Nil (blizu jezera Edward, u sjeveroistočnom dijelu DR Konga. Starost joj je procijenjena na 20.000 g. pne.

Usprkos pokušajima Grka i Rimljana koji koji se nisu uspjeli probiti dalje od Sudda, izvor Nila ostao je neotkriven do 19. vijeka. Tada je John Hanning Speke prvi prepoznao Viktorijino jezero kao izvor Nila. Razne su prijašnje ekspedicije još od drevnih vremena propale u pokušaju otkrivanja izvora rijeke. Zbog toga se klasičnim rimskim i helenističkim prikazima Nil prikazuje kao muški bog kojemu su lice i glava sakriveni zavjesama.

John Hanning Speke je bio dio ekspedicije 1856-1858 koju je vodio Richard Francis Burton. Namjeravao je pronaći izvor Nila ulazeći u Afriku iz Dar-Es-Salaama (današnja Tanzanija). Burton je bio uvjeren da je izvor jezero Tanganjika, no Speke je bio taj koji je, ostavivši bolesnog Burtona iza sebe, pronašao veliku vodenu površinu koja je danas poznata kao Viktorijino jezero. Speke se uvjerio da je bas ta vodena površina pravi izvor rijeke Nil. Speke se vratio s Jamesom Augustusom Grantom i od 1860. do 1863. nastavio istraživanja oko Viktorijinog jezera te pratio Nil na sjever do Gondokoro na južnom rubu Sudda.

Ekspedicija Bijeli Nil koju je vodio Južnoafrikanac Hendri Coetzee, bila je prva koja je uspjela oploviti cijelu dužinu Nila. Krenula je s izvora Nila u Ugandi 1.siječnja, 2004. i sigurna stigli na Sredozemlje u 4 mjeseca i 2 tjedna kasnije. Geolog Pasquale Scaturro i njegov partner, kajakist i dokumentarist Gordon Brown, su 28. aprila 2004. prvi preplovili Plavi Nil, od jezera Tana u Etiopiji do plaža Aleksandrije na Sredozemlju. Iako je njihova ekspedicija uključivala i određen broj drugih sudionika, jedino su Brown i Scaturro ostali u ekspediciji cijelim putem.

Nil još uvijek uzdržava velik broj Afrikanaca kao i Egipćana, koji žive između inače nepogodnih područja Sahare. Rijeka je poplavljala svakog ljeta, ostavljajući plodno tlo na poljima. Riječni tok je ometan na nekoliko mjesta slapovima Nila, koji smetaju prolasku brodova. Sudd u Sudanu također predstavlja značajnu prepreku plovnosti i protoku vode, čak toliko da je Egipat jedno vrijeme pokušavao prokopati kanal (kanala Jongeli) da bi se poboljšao protok vode.

Pogled na Nil s turističkog broda, između Luxora i Asuana u Egiptu

Nil se koristio i još se koristi za transport roba to uzduž njegovog toka. Posebno zato što zimski vjetrovi u ovom području pušu uz rijeku, brodovi su mogli putovati uzvodno koristeći jedra, a nizvodno koristeći tok rijeke. Iako većina Egipćana još uvijek živi u dolini Nila, izgradnja Asuanske brane značila je kraj poplava i donošenja plodnog riječnog mulja.

Gradovi uz Nil uključuju Kartum, Asuan, Luxor (Tebu) i GizaKairo.

Poplave Nila

[uredi | uredi kod]

Godišnji ciklus Nila bio je izuzetno važan u životima drevnih Egipćana. Nil se 'tajanstveno' ali predvidljivo podizao svakog ljeta i obogaćivao zemlju, bez kiše i u najtoplije doba godine. Dobra poplava i Egiptu je bilo osigurano obilje, slabija poplava ili prejaka poplava značile su da će Egipat patiti.

Tajna godišnjeg ciklusa plavljenja stvarala je strahopoštovanje i poticala obožavanje, te pažljivo dokumentiranje, da bi se točno predvidjelo kad će Nil plaviti. Isto tako razvio se i sistem određivanja parcela nakon povlačenja voda. Sve to je potaklo stvaranje prvog naučnog instrumenta nilometra, astronomije, i rudimentarne geodezije. Zabrinutost starih Egipćana, da bi poplava mogla i izostati, bila je sasvim opravdana. Izostanak poplava i nizak vodostaj Nila, smatra se razlogom propasti starog kraljevstva prije oko 4200 godina. Ta je zabrinutost zabilježena u Bibliji, gdje Josip pravilno tumači da se faraonovi snovi o 7 godina obilja i 7 godina siromaštva odnose na na dobro pa zatim loše poplave Nila.

U bližoj povijesti 1980-ih dogodila se suša koja je uzrokovala glad u Etiopiji i Sudanu, ali Egipat od tog ostao pošteđen zbog rezervi vode u akumulacionom Naserovom jezeru.

Povezano

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 Nile River (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 8. 12. 2012. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]