Prijeđi na sadržaj

Hunyadi

Izvor: Wikipedija
Kuća Hunyadi
Grb Korvina
ZemljaMađarska
TituleVojvoda Transilvanije, Ugarski kralj, Hrvatski herceg
OsnivačVajk Hunyadi
Posljednji suverenKristof Korvin
Osnivanje1409
Prestanak1505

Hunyadi je mađarska aristokratska porodica kumanskog i mađariziranog vlaškog podrijetla.

Historija

[uredi | uredi kod]

Izvori svjedoče da je porodica Hunyadi, kao i mnoga druga mađarska vlastela, imala pravoslavne potomke, župane ili bojare koji su prelaskom na katoličanstvo i mađarski jezik postali ispáni. Prvi poznati član je Şerban (možda sin izvjesnog Costeae) koji se navodi u grofoviji Hunyad u Transilvaniji, današnja oblast Deve u dolini rijeke Mureșa. Şerbanov sin Vajk je prihvatio prvo ime László, mađarski oblik Vladislava, kada je prešao na katoličanstvo. Kralj Sigismund ga je 1409. oplemenio i darovao ga dvorcem u današnjoj Hunedoari uz počasni naslov «dvorskog viteza» (miles aulicus).
Njegov sin je bio Janoš Hunyadi, u ranim godinama služio kao vojni zapovjednik porodice Visconti pa uz podršku Vladislavu – kralju Poljske, Litve, Mađarske i Hrvatske – postao vojvoda Transilvanije (1439.) i župan Székelja. Od 1438. do svoje smrti u godini 1456. je predvodio kršćanske savezne armije u teškim borbama protiv Turaka, uglavnom protiv sultana Murata II. i mladog Mehmeda II. koji su tada naglo širili svoj teritorij po Balkanu i Panoniji. Janoš je im naveo značajne štete s pobjedama u brojnim bitkama (Smederevo 1441, Sibiu 1442), koje su unazadile turski val, ali je kontranapadni pohod katastrofno propao u Varni (1444). Potom, Janoš Hunyadi je postao regent kraljevine Ugarske, ali je se odrekao tog položaja 1453. Nekoliko godina kasnije je odbio turski napad na Beograd (1456).
Poslije smrti Ladislava V. od Habsburga, kruna svetog Stjepana je dodijeljena Janošovom sinu Matiji (1458). Vrativši se u Ugarsku nakon godina zatočeništva u Češkoj, Matija Korvin je se morao dugo boriti protiv mađarskog plemstva, svo na strani cara Friedricha III., da bi utvrdio svoj autoritet nad Mađarskoj. Nakon što je uklonio unutarnje nerede, krenuo je u pohod protiv Turaka prema jugu, porazivši ih u Bosni i zauzimajući tvrđavu Jaice (1463). Potom je s papom Piom II. planirao jedan veliki križarski rat protiv Mehmeda II. ali su ga srednjoeuropske struje povukle u dinastijske borbe oko Češke, Poljske i na koncu i Carske krune u kojim su veliku ulogu odigrali Habsburgovci. Nacrt za pohod protiv Turaka je propao a Matija, vladar mecena, je poslije svoje smrti (1490) ostavio duboki trag sa svojom društveno–kulturalnom obnovom kraljevine Mađarske, dovodivši iz Italije humanističku revoluciju u Budim.

Dvorac porodice Hunyadi u Hunedoari.

Poslije njega mađarsko plemstvo je izglasalo kralja Vladislava II. Jagelonca u nadi da će se spajanjem kraljevstava Češke, Mađarske i Poljske pod jednom osobom moći uspostaviti velika država koja bi se mogla učinkovito suprotstaviti Turcima. No to će se pokazati kao zabluda jer je će se Vladislav pokazati kao politički slab i neodlučan kralj, a poraženi Ivaniš Korvin, sin u kojeg je Matija pretočio velike nade i napore, je dobio krunu Bosne i Slavonije, pa nešto kasnije je imenovan banom Hrvatske kako bi Vladislav Jagelonac smirio mađarsko unutarnje političko stanje. Ivaniš je pretrpio dosta poniženja od strane krune, ali kada je car Maksimilijan I. napao na Mađarsku (1491), on je ipak pokazao svoju odanost kruni i boreći se vratio Vladislavu tri tvrđave (Požun, Komárom i Tata). Od 1499. do 1502. je uspješno obranio Bosnu od Turaka, a iduće godine je pretendirao na mjesto nadora, ali je poražen zbog protivljenja jednog dijela plemstva. Sa novog pohoda protiv Turaka vratio je se bolestan i umro u Krapini u oktobru 1504.
Njegova kćer Elizabeta je umrla sa dvanaest godina (1508.) a jedini sin Kristof sa šest (1505). Imao je jednog trećeg sina, Matiju, koje umro u prvoj godini života. Stoga dinastija Korvina odnosno Hunyadija je nestala 1508. godine.

Redoslijed

[uredi | uredi kod]

(0. 1.) Costea (?)

(1. 1.) Şerban
(1. 2.) Radol (?)
(2. 1.) Radol
(2. 2.) Magos
(2. 3.) Vajk Oláh Hunyadi (fl. 1414–1419) & Erzsébet Morzsinai
(3. 1.) Vajk
(3. 2.) (kćer) & Ivan Székely od Szentgyörgyja
(3. 3.) Clara (fl. 1450–1467) & Juraj Pongrác od Dengelega
(3. 4.) Marina & Manzila od Argeșa
(3. 5.) Hunyadi János (1419–1440), ban Severina
(3. 6.) Hunyadi János (fl. 1407–1456) & Elizabeth Szilágyi
(4. 1.) Ladislav Hunyadi (1431–1457)
(4. 2.) Hunyadi Mátyás (1443–1490) & Elizabeta Celjska/Katarina iz Poděbradyja/Beatrica iz Napulja
(5. 1.) Korvin János (1473–1504) & Beatrica Frankopan
(6. 1.) Elisabeth Hunyadi (1496–1508)
(6. 2.) Kristof Hunyadi 1499–1505)

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]

Bibliografija

[uredi | uredi kod]