Germanija (knjiga)

Germanija (latinski: De Origine et situ Germanorum, doslovno O porijeklu i položaju Germana^[1]) je knjiga koju je rimski historičar Gaj Kornelije Tacit napisao oko 98. a koji predstavlja etnografsku studiju germanskih plemena koja su tada živjela izvan granica Rimskog Carstva.

U tom djelu, koje se sastoji od općeg i posebnog dijela, Tacit opisuje Germaniju i brojna germanska plemena koja tamo žive. Također opisuje običaje i svakodnevni život Germana. Tacit ističe jednostavnost i moralnost Germana nasuprot dekadenciji i pokvarenosti Rimljana; njihov strogi obiteljski život, vjernost i odanost, njihovu hrabrost u ratu i težnju za slobodom. No, govori i o njihovim manama; ljenčarenju kad nije rat, ovisnost o kockanju i pretjerano pijenje piva.

Tacit vjerojatno sam nikada nije bio u Germaniji nego je podatke dobivaoi od rimskih vojnika i trgovaca koji su bili tamo. Intencija njegova djela je sporna. Jedni je smatraju naprosto geografskom monografijom, a drugi "ogledalom običaja".

Kratki prikaz

Germania počinje opisom zemlje, zakona i običaja germanskih naroda, u opisima pojedinih plemena počevši od onih kojih žive blizu Rimske zemlje, i oni koji žive na krajnjim obalama Balktika, oni koji sakupljaju ćilibar Aesti, pa Fenni, i nepoznata plemena. Tacit u 2. glavi govori kako su fizički, Germanski narodi posebna nacija, a ne dodatak svojih suseda. Oni su podeljeni u 3 velike grane Ingaevones, Herminones i Istaevones. Oni vode poreklo od sina Maniusa, Tiusta i njihovog zajedničkog pretka. U 4. poglavlju on navodi da svi oni imaju zajedničke fizičke karakteristike, plave oči, crvenkastu kosu, i krupna tela, nisu tolerantni prema iscrpljujućem radu, tolerantni prema gladi i hladnoći, ali ne i prema toploti. U 7. poglavlju Tacit opisuje svoju vladu i rukovodstvo, primer navodi rukovodstvo radije nego vlast i kazne koje su u delo sprovodili sveštenici. U 8. poglavlju ističe da su ženina mišljenja poštovana. U 9. poglavlju Tacit opisuje način rada skupštine, u javnim raspravama konačnu odluku donose ljudi iz plemena kao celina. Tacit dodatno govori o ulozi žena u 7.i 8. poglavlju, oni često prate muškarce koji idu u bitku i nude im ohrabrenje. Muškarci su često bili motivisani da se bore za žene jer su se plašili njihovog zarobljenja. U 18. poglavlju kaže da su bili zadovoljni sa jednom ženom, osim nekoliko političkih brakova, a izričito poredi ovu praksu sa ostalim varvarskim narodima. On takođe beleži u 19. poglavlju da je preljuba bila veoma retka, i da su nevernu ženu kasnije izbegavali u zajednici. U 45. poglavlju spominje da pleme na severu Sitones „liče“ u svakom pogledu osim jednog- žena je vladajući pol. U poslednjim poglavljima opisuje različita germanska plemena, njihove relativne lokacije i neke od njihovih karakteristika. Mnoga plemena po imenu odgovaraju sa drugim (kasnije) istorijskim zapisima i tradiciji, dok je sudbina manje jasna.

Napomene

↑ Nekada se, u starijim izvorima, ponekad koristi i prijevod O porijeklu i položaja Nijemaca, ali izraz Germani pokriva širi etnički korpus od suvremenih Nijemaca .

Povezano

Izvori

T.A. Dorey, 'Agricola' and 'Germania', in Tacitus (London, Routledge and Kegan Paul, 1969) (Studies in Latin Literature series)
Alfred Gudeman, The Sources of the Germania of Tacitus, in Transactions and Proceedings of the American Philological Association, Vol. 31. (1900), pp. 93–111
Christopher B. Krebs, Negotiatio Germaniae. Tacitus' Germania und Enea Silvio Piccolomini, Giannantonio Campano, Conrad Celtis und Heinrich Bebel (Göttingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 2005). ISBN 3-525-25257-9.
Simon Schama, 1995. Landscape and Memory 2.i "The hunt for Germania"

Literatura

Rodney Potter Robinson, 1935. The Germania of Tacitus (Middletown, Connecticut; American Philological Association) (textual and manuscript analysis)
Kenneth C. Schellhase, 1976. Tacitus in Renaissance Political Thought (Chicago)

Eksterni linkovi

Germania, ed. Henry Furneaux 1900; trans. Alfred John Church and William Jackson Brodribb 1876, reprint 1942) at Project Perseus
Germania, trans. Thomas Gordon (1910) Arhivirano 2008-09-16 na Wayback Machine-u at the Medieval Sourcebook
Germania, trans. J. Church and W. J. Brodribb (1876) Arhivirano 2014-09-10 na Wayback Machine-u at the Medieval Sourcebook
Germania, Oxford translation (ed. E. Brooks) at Project Gutenberg
Germania, trans. Thomas Gordon (1910) at Project Gutenberg
Roger Pearse, "Tacitus and his manuscripts"

[1] Nekada se, u starijim izvorima, ponekad koristi i prijevod O porijeklu i položaja Nijemaca, ali izraz Germani pokriva širi etnički korpus od suvremenih Nijemaca .

[1]